UZ SJEVERNU obalu Kolumbije, u zaljevu Morrosquillo, nalazi se maleni otočić Santa Cruz del Islote. Pokriva oko 12.000 četvornih metara, što je otprilike veličina dva nogometna igrališta. Premda to možda ne biste pretpostavili, riječ je o najnaseljenijem otoku na svijetu.

Otok je bio nenaseljen do prije otprilike 150 godina, a tada je bio manji. Udaljeni komad morske stijene bio je manji od jednog nogometnog igrališta, a na njemu su se odmarali ribari ili su se tu sklanjali za nevremena. Za razliku od susjednih otoka okruženih mangrovama, u Santa Cruz del Isloteu nije bilo komaraca pa su se ubrzo tamo počeli doseljavati ljudi. Sagradili su kuće i proširili otok koristeći ono što su izvukli iz mora, uključujući školjke, pijesak, debla i smeće.

2017. godine otok je imao 97 kuća i 47 stalnih obitelji, a oko populacije otoka lome se koplja. Naime, neke procjene tvrde da na njemu živi oko 1200 ljudi, no novije procjene govore da je ipak riječ o oko 500 stalnih stanovnika.

Četiri puta veća gustoća populacije nego na Manhattanu

Premda zvuči nevjerojatno, gotovo svaki pedalj otoka je izgrađen, a njegova je populacija četiri puta gušća od one na Manhattanu u New Yorku. Prema riječima jednog mještanina, ljudi žive toliko blizu jedni drugih da svi sanjaju isti san.

Zanimljivo, na otoku živi uglavnom mlađa populacija pa je oko 65% stalnih stanovnika mlađe od 18 godina. Unatoč svojoj skromnoj veličini, Santa Cruz del Islote nije lako mjesto za život. Na otoku nema zahoda ni kanalizacije, a nema nema ni hrane osim onoga što se može uloviti iz mora. Pitka voda, ostala hrana i druge potrepštine dopremaju se na otok. Nemaju ni groblja pa se mrtvi pokapaju na drugim otocima.

Odvjetnik za ljudska prava Fernando Sanchez Jaramillo rekao je za Independent da je vlada u Cartageni iznevjerila otok. Grad je trebao isporučivati ​​vodu i uklanjati smeće jednom tjedno, no često su bili potrebni tjedni, čak i mjeseci, da brodovi dođu na otok. Stanovnici se moraju oslanjati na kišnicu za piće i često sami odnose svoje smeće na druge otoke, a to donosi probleme, uključujući i obolijevanje stanovnika.

Što se tiče električne energije, mještani su se morali oslanjati na jedan dizel generator koji su mogli koristiti samo navečer. Vlada je postavila solarne ploče na otoku 2015. Ali to je donijelo nove probleme. U mjesec dana mještani su kupili 20 televizora i drugih uređaja, a stanovnici su postajali sve zabrinutiji da neće biti dovoljno struje za sve.

Neizvjesna budućnost

Otok je postao i destinacija za turiste. Za 5000 pezosa turist može plivati ​​s morskim psima u otočkom akvariju, ali budući da na otoku nema mjesta, turisti moraju boraviti na obližnjim otocima. Što se tiče budućnosti, ništa nije sigurno. Ribolov je bio razlog za rast, ali ribarstvo opada zbog klimatskih promjena i neodrživih ribolovnih praksi.

Klimatske promjene i neodrživi postupci, uključujući ribolov dinamitom, uništili su lokalne koraljne grebene. Sada prolaze dani prije nego što ribari postignu bilo kakav uspjeh. Lokalni ribar po imenu Blas Enrique Mesa Medrano također je rekao za Medium da je broj ribara jako porastao.

"U 70-ima je bilo 60 ribara, sada ih je 180, a 600 dolazi s drugih mjesta, tako da dovršavamo ono što nam je priroda pružila", rekao je.