ELEKTRIČNI otpad (e-otpad) postaje jedan od vodećih oblika otpada u proizvodnim aktivnostima, a zemlje pokušavaju riješiti ovaj problem kroz poduzeća za obradu e-otpada. Brzi gospodarski rast praćen urbanizacijom i povećanom proizvodnjom i potrošnjom elektroničkih proizvoda prijeti okolišu raznim rizicima koji mogu ugroziti održivi gospodarski rast. E-otpadna oprema su televizori, hladnjaci, perilice rublja, klima uređaji, osobna računala i mobilni telefoni. Recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme važno je ne samo za smanjenje količine otpada koji zahtijeva obradu, nego i za promicanje recikliranja vrijednih materijala.

Na cijeloj Zemlji isti slučaj

Posljednjih godina e-otpad je postao glavna tema, a recikliranje e-otpada postaje sve očitije. Očekuje se da će količina e-otpada brzo rasti zbog tehnološkog napretka i potražnje javnosti.

Preko 500 milijuna tona računala odbačeno je između 1997. i 2007. u Sjedinjenim Državama, a 610 milijuna tona računala zastarjelo je u Japanu do kraja 2010. Ista statistika pokazuje da se godišnje proizvede više od 1,1 milijun tona e-otpada u Kini, uglavnom iz prerađivačke industrije. Godišnje se u svijetu stvori 20-50 milijuna tona e-otpada, a ta brojka raste za oko 45 milijuna tona godišnje. E-otpad čini oko 4 posto komunalnog otpada u EU. Njemačka ima godišnji tok e-otpada od 1,8 milijuna Mg, Austrija 85 000 Mg godišnje, a Poljska 30 000 Mg godišnje s povećanjem tih količina. U Koreji zbog brzog gospodarskog rasta praćenog urbanizacijom dolazi do ogromnog porasta prodaje nove električne i elektroničke opreme (EEE) i smanjenje u prodaji rabljene EEE. Posljedično je sve veća količina e-otpada postala ozbiljan društveni problem i prijetnja okolišu. Stoga postupno povećanje proizvodnje e-otpada jača interes za recikliranje radi očuvanja resursa i zaštite okoliša.

Nekoliko privatnih poduzeća odnedavno reciklira sve otpadne televizore na temelju provizije. Recikliranje otpadnih osobnih računala i mobilnih telefona je beznačajno u odnosu na količinu procijenjene proizvodnje. Koreja je usvojila i provodi sustav proširene odgovornosti proizvođača (EPR). Koreja dosljedno poboljšava stopu recikliranja prema standardima navedenim u EU direktivama za WEEE. Za recikliranje metalnih vrijednosti razvijaju se posebno ekološki prihvatljive tehnologije koje štede energiju.

Oporavak

E-otpad je nehomogen i složen u pogledu materijala i komponenti. Kako bi se razvio troškovno učinkovit i ekološki prihvatljiv sustav recikliranja, važno je identificirati i kvantificirati vrijedne materijale i opasne tvari kako bi se razumjele fizičke karakteristike ovog toka otpada.

Sastav e-otpada ovisi o vrsti i starosti opreme. Na primjer, otpad iz IT i telekomunikacijskih sustava sadrži više plemenitih metala od otpadaka kućanskih aparata. U starijoj opremi sadržaj vrijednih metala i opasnih tvari veći je nego u novijim uređajima. E-otpad se sastoji od metala (40 posto), plastike (30 posto) i vatrostalnih oksida (30 posto). A tipični metalni otpad sastoji se od bakra (20 posto), željeza (8 posto), kositra (4 posto), nikla (2 posto), olova (2 posto), cinka (1 posto), srebra (0,02 posto), zlata (0,1 posto) i paladija (0,005 posto). Jedan od glavnih problema u postupanju s e-otpadom je sadržaj tvari poput teških metala i organskih spojeva. Metode obrade e-otpada su mehanička separacija, toplinska obrada, hidrometalurška obrada i elektrokemijska obrada.