MANIPULACIJA, nedostatak empatije, izraženo samopouzdanje i spremnost na iskorištavanje drugih osobine su koje se često vežu uz psihopatiju. Iako se takvo ponašanje smatra negativnim, neka radna okruženja mogu ga i nagrađivati, osobito u poslovima gdje se uspjeh mjeri novcem, moći i napredovanjem.

O tome je za BBC govorio Geraint Anderson (53), bivši londonski bankar koji je tijekom 12 godina u financijskom sektoru zaradio milijune, a danas tvrdi da ga je upravo takvo okruženje potaknulo da razvije neke od svojih najgorih osobina.

"Morao sam postati gora verzija sebe kako bih uspio u takvom okruženju", priznao je Anderson, koji je financijski sektor napustio prije velike krize 2008. godine.

Put do londonske burze

Anderson je u ranim dvadesetima živio u indijskoj Goi i prodavao suvenire turistima na plaži. Na nagovor brata prijavio se za posao u londonskom financijskom sektoru, gdje je planirao ostati samo nekoliko godina. Da bi se uklopio, ošišao se, obrijao bradu, skinuo naušnice i kupio odijelo.

Ubrzo je dobio posao pripravnika, a ono što je zamislio kao privremenu karijeru pretvorilo se u opsesiju uspjehom. Visina godišnjih bonusa postala mu je glavno mjerilo vlastite vrijednosti.

"Bonusi su postali pokazatelj toga koliko sam iznimno uspješna osoba", prisjetio se. Smatra da su mu u napredovanju pomogle osobine poput neustrašivosti, šarma, emocionalne hladnoće i izraženog natjecateljskog duha.

"Londonski financijski svijet nagrađuje ponašanja povezana s takozvanom mračnom trijadom, poput pretjeranog samopouzdanja, manipuliranja drugima i donošenja odluka bez emocionalnog uključivanja", rekao je. Priznaje da se postupno prilagođavao takvom okruženju i sve više pokazivao osobine koje danas smatra problematičnima.

Što su psihopatske crte

Psihopatija se povezuje s nizom osobina, među kojima su nedostatak empatije, sklonost manipulaciji, iskorištavanje drugih i odsustvo osjećaja krivnje ili kajanja. Osobe s izraženim takvim crtama mogu biti neodgovorne, teško održavaju dugotrajne odnose i za vlastite probleme krive druge.

Ipak, psihopatija nije jednostavna etiketa koja se nekome može pripisati samo na temelju neugodnog ponašanja. Robert Snowden, psiholog sa Sveučilišta u Cardiffu koji psihopatiju proučava oko 25 godina, objašnjava da je riječ o osobinama koje mogu biti izražene u različitoj mjeri.

Za procjenu se koristi i kontrolna lista psihopatije PCL-R, koja obuhvaća 20 stavki, a maksimalan rezultat je 40 bodova. Prema Snowdenovim riječima, većina ljudi ostvaruje manje od pet bodova, dok se rezultat od 25 ili više u određenim procjenama smatra pragom za psihopatiju. "Osnovna karakteristika psihopatije je nedostatak empatije prema drugim ljudima", objasnio je.

Naglasio je da većina osoba s izraženim psihopatskim crtama nikada ne počini ubojstvo, ali mogu iskorištavati druge bez osjećaja krivnje. Takve osobe, dodaje, mogu djelovati kao snažni i sposobni lideri, ali problem nastaje kada im je vlastiti interes važniji od dobrobiti ljudi kojima upravljaju.

Korporativna kultura i bezobzirnost

Snowden smatra da pojedina poslovna okruženja mogu privlačiti ljude s izraženim psihopatskim crtama, osobito kada se od zaposlenika očekuje potpuna usmjerenost na zaradu i donošenje odluka bez emocija. Andersonovo iskustvo pokazuje kako se i ljudi koji nemaju psihopatiju mogu prilagoditi takvoj poslovnoj kulturi.

Nedavno ga je procijenila forenzička psihologinja Keri Daynes i zaključila da on nije psihopat. Ipak, ona smatra da je tijekom rada u financijskom sektoru možda razvio ono što naziva "situacijskom psihopatijom", odnosno da je pojačavao svoje negativne osobine kako bi se prilagodio zahtjevima radnog okruženja.

"Ne morate biti psihopat da biste, barem neko vrijeme, uspijevali u psihopatskoj kulturi", objasnila je Daynes. Prema njezinoj procjeni, Anderson je znao naglasiti svoje mračnije osobine u situacijama u kojima su mu one donosile poslovnu prednost.

Preokret i napuštanje bankarstva

Unatoč uspješnoj karijeri i velikoj zaradi, Anderson je postupno postajao sve nezadovoljniji svijetom financija. Posebno su ga razočarali pohlepa, bezobzirno preuzimanje rizika i kršenje pravila, za koje tvrdi da su bili prisutni u toj industriji. "Pogledao sam oko sebe i pomislio: 'Ja sam u pogrešnom timu. Vi ste dio problema'", prisjetio se.

Napustio je bankarstvo i počeo pisati anonimne kolumne pod pseudonimom City Boy, u kojima je otkrivao detalje o pretjerivanju, drogama i seksualnim aferama u londonskom financijskom svijetu. Njegove priče kasnije su pretočene u knjigu "Cityboy", koja je prodana u više od 400.000 primjeraka i prevedena na šest jezika.

Nedavno je objavio i petu knjigu u kojoj istražuje kako usvajanje psihopatskih crta može pomoći ljudima da napreduju u korporativnoj hijerarhiji. Danas, kako kaže, pokušava živjeti drugačije nego u vrijeme kada je radio u financijskom sektoru.

"Sposobniji sam sačuvati integritet, ne manipulirati drugima i ne biti bezobziran", rekao je. Ipak, u šali je dodao da se njegova supruga možda ne bi u potpunosti složila s njegovom procjenom da je iza sebe ostavio sve negativne osobine iz tog razdoblja.