MNOGO ljudi užasava se samoće. Izolacija je za neke neugodna, a neke čak i plaši. Jedna studija pokazala je da velik broj ljudi radije bira elektrošokove nego da 15 minuta provedu sami sa svojim mislima.

Ipak, čini se da je biti sam vještina u kojoj vježbom postajemo bolji, a kako stvari stoje, to je vještina koja će nam u narednim mjesecima biti potrebna.

Bježimo od naših misli i emocija

Većina nas nikada nije naučila kako provoditi vrijeme u samoći, "družeći" se s vlastitim neugodnim mislima i emocijama, a i živimo okruženi distrakcijama i nikada nije bilo jednostavnije zaokupiti um nečime što nam odvraća pažnju od onoga što krijemo u sebi.

"Mislim da većina strahuje od samoće jer upoznati samog sebe zastrašujuć je proces", govori za Vox sociolog Jack Fong.

I dok je skretanje pozornosti s "loših misli" sasvim pristojno kratkotrajno rješenje, desetljeća istraživanja naučila su nas da je bijeg od uznemirujućih emocija, dugoročno gledano, izuzetno loša strategija kojom mozak učimo da nismo u stanju podnijeti određenu emociju, a to kao posljedicu ima intenzivniji osjećaj uznemirenosti.

Učimo od iskusnih samotnjaka

Lekciju o dugotrajnoj samoći mogu nam dati ljudi koji su je, svojevoljno ili ne, imali prilike iskusiti.

Matthew Bowker, koji se bavio temom samoće u svojoj knjizi The Handbook od Solitude, došao je do zaključka da samoća nije nešto što bismo trebali doživljavati kao proces u kojem nam se nešto uskraćuje, već proces u kojem moramo naučiti kako izgraditi svoje "pravo ja".

Psiholog D. W. Winnicott rekao je da u drugim ljudima često tražimo pomagače kako bismo stvorili osjećaj toga što smo i da upravo drugi grade naš identitet. Kad smo sami, njihova osuda i stavovi više ne oblikuju ideju o nama i to zna biti zastrašujuće, ali i pozitivna stvar koja nam pomaže da stvorimo autentičniji identitet.

Bitan je i osjećaj svrhe, a to su potvrdili i sudionici NASA-inog eksperimenta koji su se četiri mjeseca morali izolirati u sklopu priprema za putovanje na Mars.

Naime, ljudi koji nešto rade nisu fokusirani na smanjenje osjećaja samoće, već povećanje osjećaja svrhe.

Sudionica ovog eksperimenta Kate Greene u svom je eseju otkrila da joj je vrijeme provedeno u izolaciji bilo teško, ali i da osjećaj svrhe čini golemu razliku: "Znala sam da radim nešto za dobrobit budućih istraživanja svemira i to me držalo na zemlji kada sam željela poletjeti i dalo mi krila kad sam se osjećala teško i zarobljeno. Biti dio nečeg povijesnog, raditi nešto veliko za druge, usredotočenost na to često je bilo dovoljno."

Bitno je pronaći svrhu, ali i imati male dnevne rituale koji oblikuju naš dan.

Prednosti i mane

Naravno, samoća ima prednosti i mane.

Slikarica Agnes Martin rekla je: "Slikam leđima okrenutim svijetu jer najbolje stvari u životu događaju se kad si sam."

Sve religije svijeta također stavljaju velik naglasak na samoću i daju težinu trenucima koje provodimo s vlastitim mislima. Nazivali to molitvom ili meditacijom, sve se svodi na više-manje istu stvar - vrijeme koje provodimo sami sa sobom. Nietzsche je tvrdio da nas samoća liječi od buke svakodnevice i pomaže nam da se spojimo s nama samima.

No, upravo je on naglasio i ono što je štetno napisavši "da sve što donosimo sa sobom u samoću u njoj i raste, čak i zvijer u nama".

"Ako niste spremni za samovanje, spilja u koju ulazite može biti jako strašno mjesto. Oni koji imaju nerazriješene mentalne probleme ne bi trebali svjesno ulaziti u dulje periode izolacije", govori Fong i dodaje da bi to trebao biti polagani proces prilagodbe.

Kako se nositi sa samoćom

No, pandemija ne dopušta da biramo tempo pa moramo biti spremni na sve.

Bitno je, kažu stručnjaci, prihvatiti emocije koje se pojavljuju u samoći, ne bježati od njih, već pratiti što se događa s njima sve dok se ne smirimo i koncentrirati se na nešto drugo, bio to posao, pomoć drugima ili usredotočenost na disanje.

Postoji nešto utješno i u tome da smo u ovoj samoći svi zajedno. Koliko god se usamljeno osjećali, ne zaboravite da mnogi prolaze kroz ovo i da su mnogi drugi kroz to prošli.

Isto tako, koristite tehnologiju. Ne kako biste izbjegli vlastite misli i emocije, već kako biste se spojili s drugima, prijateljima i članovima obitelji.

Suočite se s vlastitim mislima i osjećajima, a videorazgovori neka budu nagrada za suočavanje sa samoćom.