KADA se izabere novi papa, dva su znaka koja obilježavaju taj povijesni trenutak: bijeli dim (fumata bianca na talijanskom) koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele i formula habemus papam, koju s balkona Bazilike svetog Petra, s pogledom na istoimeni trg, izgovara kardinal protođakon.

Ovo je povijest tih dviju tradicija:

Bijeli dim

Povijest bijelog dima, koji označava da su kardinali izabrali novog nasljednika svetog Petra, seže daleko u prošlost. Godine 1274., na Drugom saboru u Lyonu, papa Grgur X. u dokumentu pod nazivom Ubi Periculum utvrdio je postupak održavanja konklave.

U tom dokumentu propisano je da se izbor treba odvijati u izolaciji i uz strogu tajnost. Upravo zbog toga, i kako bi se izbjegla bilo kakva komunikacija s vanjskim svijetom, s vremenom je kao dio rituala usvojen i dimni signal. Prema povjesničaru Fredericu J. Baumgartneru, tradicija spaljivanja glasačkih listića seže najmanje do 1417. godine, a vjerojatno i ranije. No dodavanje bijelog dima kao znaka da je izabran novi papa novijeg je datuma. Baumgartner to smješta u 1914. godinu, kada je izabran papa Benedikt XV.

U starim se vremenima boja dima dobivala spaljivanjem glasačkih listića

Ako iz dimnjaka Sikstinske kapele izlazi crni dim, to znači da nijedan od kandidata nije dobio potrebne dvije trećine glasova za izbor. Ako se pojavi bijeli dim, Crkva je dobila novog univerzalnog pastira.

U starim se vremenima boja dima dobivala spaljivanjem glasačkih listića s malo mokre slame kako bi dim bio crn, ili suhe slame kako bi bio bijel. Danas se, zbog prijašnjih slučajeva koji su izazvali zabunu, koriste posebni kemijski spojevi i postupak koji uključuje dvije različite cijevi – po jednu za svaku boju dima. Uz to, dio je rituala i zvono koje se oglašava, a koje je uvedeno prilikom izbora pape Benedikta XVI., čime se dodatno potvrđuje da je dim bijel i da je novi papa izabran.

Habemus papam

Objava da je novi papa izabran izriče se na latinskom jeziku, a iako su najpoznatije riječi habemus papam ("imamo papu"), službena formula nešto je dulja:

Annuntio vobis gaudium magnum: Habemus papam; Eminentissimum ac reverendissimum Dominum, Dominum (ime) Sanctæ Romanæ Ecclesiæ Cardinalem (prezime), qui sibi nomen imposuit (papinsko ime).

U prijevodu, puna formula glasi: "Objavljujem vam veliku radost: Imamo papu! Njegovu uzoritost i preuzvišenost, gospodina (ime), kardinala Svete Rimske Crkve (prezime), koji je sebi uzeo ime (papinsko ime)."