"OVO je javna plaža, puna djece svih uzrasta. Ne razumijem kako itko može misliti da je takvo ponašanje prikladno".

Iako ovaj komentar anonimne unezvijerene majke djeluje kao da opisuje nešto uistinu grozno, kao što svi već vjerojatno znate, radilo se o reakciji na ženu koja se golih sisa odlučila pojaviti na nekoj plaži u Omišu.

Gole su sise, sasvim očekivano, izazvale sveopći uzjeb i podjele u društvu jer tako to bude sa sisama u društvima koja se, ili nedovoljno jebu, ili nedovoljno uvjerljivo, ali dovoljno intenzivno pretvaraju da se ne jebu. Teško je odlučiti što se ovdje dogodilo, ali mediji su ovo prenijeli kao da se na plaži u Omišu niotkuda pojavila mutirana gigantska sisa koja je izronila iz morskih dubina i počela proždirati nevinu djecu.

Podnaslovi kao "kako je moguće?" i "roditelji protestirali" su u prvom redu neuspjeli novinarski pokušaj da napumpaju ovu ne-vijest, ali u isto vrijeme i tužan podsjetnik na to da je ovo vijest koja se proširila i izazvala online rasprave.

Par sisa.

U 2025.

Neo-puritanci

Prikladna reakcija zapakirana u pitanje bila bi: "Jebete li me?" 

Ali odgovor bi bio jedno sigurno "ne" jer živimo u vrlo nejebačkim, reklo bi se čak i neo-puritanskim vremenima u kojima se na sasvim normalne ljudske pojave reagira vrlo burno. I bilo bi lako reći da je ova preintenzivna reakcija na toples očekivana u državi u kojoj se na glavnom trgu glavnog grada svakog vikenda skuplja klečava ekipa koja moli za čistoću, poniznost, nemrs, nejeb, nedrk ili što već, ali prilično je reduktivno jer ovo nije hrvatski problem. 

Ovo je nešto što se događa globalno. 

Mnoge statistike pokazuju da se ljudi navodno sve manje jebu, a ono što svi vidimo i osjećamo je da sve više osuđuju. I to osuđivanje je zapravo normalna, a možda i očekivana reakcija na nedostatak ikakvog ili barem zanimljivog seksualnog života.

Drugim riječima, tko puno kritizira, puno masturbira. Primjera je mnogo, od onih banalnih kao što je omot albume Sabrine Carpenter koji je unezvijerio feministice kojima je čak i vrlo benigna igra s idejom submisivnog odnosa žene i muškarca nešto što ih baca u stanje šoka, nevjerice i nesvijesti, pa sve do tzv. "manosfere" koja okuplja zabrinjavajuće veliku i rastuću vojsku incela koji preziru žene jer ih je novi val feminizma potpuno izbacio iz kolosijeka pa sad traže plaćene savjete "trenera muževnosti"

I dok se mi, potaknuti serijom Adolescence, masovno pitamo kako odgojiti mlade tako da ne zastrane, pomalo plaši ideja tko će ih odgajati jer stariji ne samo da ih ne razumiju već su i, sudeći prema svemu, podjednako ludi ako ne i luđi.

Svi neprestano seremo o online zlostavljanju i raspravljamo o tome kao da se radi o ponašanju karakterističnom za mlade, ali doslovno smo prošli tjedan svi naskočili na par s koncerta Coldplaya kao da smo se po prvi puta susreli s konceptom bračne nevjere.

I da ne bi bilo zabune, njihov postupak se ne može i ne treba opravdavati, ali u isto vrijeme - to ni nije naša dužnost. Koga briga što o nečijem braku misle MILIJUNI apsolutnih stranaca diljem svijeta? Tko uopće ima toliko vremena da se bavi životima ljudi koje ne poznaju do te mjere da ih OSUĐUJU u komentarima?

Objasnite zašto mislite da imate konja u ovoj utrci. I neki od memeova su zaista fenomenalni, ali... možda je potpuno neutemeljeno i neoprostivo banalno, ali svatko koga je ovo uznemirilo do te mjere da ostavlja ljutite komentare ili prema svemu osjeća bilo što više od vrlo plitke i prolazne emocije - jednostavno ne može biti zadovoljan vlastitim životom.

Možete misliti ili čak vjerovati da jeste, ali jednostavno je nemoguće da je to istina. Nitko zadovoljan vlastitim životom ne može biti toliko uznemiren tuđim. 

Grimizno novo

Enivejs. Ovo što smo gledali je moderna verzija Grimiznog slova samo što u ovoj priči nema mlade žene ni pastora već imamo izvršnog direktora, direktoricu ljudskih resursa i jumbotron što je prilično otužna i korporativna verzija romana Nathaniela Hawthornea, ali svi remakeovi su smeće pa ni ovaj nije iznimka. 

Milijuni odraslih ljudi činilo je sve da javno osramote par o čijim životima ne znaju apsolutno ništa i bolesno su uživali u tome. Likovali su kao da u tome imaju neku osobnu emocionalnu investiciju.

Da si ne seremo, ovi ne samo da su uhvaćeni nego su uhvaćeni na Coldplayu što njihov "krimen" čini većim, ali na kraju dana, nisu ni prvi ni posljednji koji su pročitali devetu božju zapovijed i zapitali se: "Kužim koncept, ali što ako baš MEGA JAKO poželim tuđeg ženidbenog druga koji je, FYI, u ovoj fazi tehnički više moj nego tuđi?".

Ljudi se žene, rastaju, varaju, požale što nisu potpisali predbračni ugovor i u tome nema ničeg posebnog. U isto vrijeme, treba biti realan i reći da je ovo fenomenalni viralni trenutak jer uhvaćeni su u savršenom trenutku koji je "šerabilan" preko svake mjere. Uz sve to, izvršni direktor ne baš sjajne prošlosti predivna je meta za mržnju.

No, prevare nisu jedino što ljudi rade. Ljudi također obožavaju javno ponižavati one koje percipiraju kao neprihvatljive i onda se čoporativno okomiti na njih. U ovom slučaju i zato što je to jedini trenutak u kojem imaju privid moći nad nekim tko može kupiti cijeli njihov život a da to financijski ni ne osjeti. Ljudi su na ovaj slučaj odlučili projicirati sve svoje frustracije, od bračnih, emocionalnih, seksualnih do financijskih. 

I to bi bilo čak i razumljivo da smo njihovim postupkom na bilo koji način oštećeni, ali nismo. Ovo je čisti sadizam i još je slađi kad vjerujete da je opravdan, ali stvarno nije.

Da stvar bude gora, nema šanse da ovoliko koncentrirane sirotinjske mržnje vidite prema moćnicima i postupcima koji legitimno zaslužuju osudu jer su društveno štetni ili čak povijesno neoprostivi. Benjamin Netanyahu ima više ljudi koji će u komentarima stati u njegovu obranu nego što ih ima lik koji je otfurao ljubavnicu na koncert Coldplaya.

Kavica, šetnjica, lomačica

U isto vrijeme, ovo je sve ono što društvene mreže čini toliko otrovnim okruženjem jer prije biste čovjeka kojeg javno sramotite trebali pogledati u oči prije nego ga pogodite govnom. Ovdje to činite iz sigurnosti svog doma nakon čega će neki od nas napraviti isto to, a neki i nešto daleko gore od toga.

I premda je to riječ koja izaziva razine mučnine, ovo je "normalizacija" globalnog javnog sramoćenja. U nekom idealnom svijetu to bi sramoćenje trebalo biti rezervirano za ljude koji to zaista zaslužuju, a i onda treba biti oprezan jer zna biti gadljivo ako se pretvori u sport. A pretvori se jer... ljudi. Nitko ovdje ne gaji zablude.

Ovo se ponašanje neće promijeniti jer ova govnarska karakteristika je vrlo vjerojatno neizbrisiv dio našeg "operativnog sustava", a jedino što se mijenja su alati. Međutim, ovaj alat novovalnih puritanaca posebno je zajeban jer svi nonšalantno sudjelujemo u lovu na vještice. Štoviše, to ni ne doživljavate tako melodramatično. Ovo nije lov niti spaljivanje vještica na lomači već ležerna društvena aktivnost.

Rekreacija.

Team building.

Lagana kavica, šetnjica, lomačica.

I možda neki od nas koji u ovom slučaju vide problem već u drugom neće registrirati da radimo identičnu stvar jer radit će se o nečemu što mi percipiramo kao ponašanje vrijedno javnog gaženja i gašenje.

No, bilo bi dobro da ovo ne zaboravimo idući puta kad ćemo se masovno snebivati nad groznim, čudovišnim i tobože neobjašnjivim sadizmom klinaca koji se online vrijeđanjem i zlostavljanjem međusobno tjeraju na suicid. Grozno je i čudovišno, ali ne i neobjašnjivo. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.