Često dok ste kod liječnika razgovor s njime ode u drugom smjeru. Pričate o vremenu, o poslu, ali nerijetko se razgovor toliko "razveže" da na kraju liječnik više priča o svojoj djeci, ljubavnom životu, odnosu sa drugim pacijentima ili kolegama na poslu i slično. Reuters prenosi rezultate istraživanja koji pokazuju da su takvi razgovori kontraproduktivni, a da sami liječnici često pretjeruju u takvim pričama. Istraživanja konkretno pokazuju da liječnici jako često pacijentima iznose detalje iz osobnog života (suprotno onome što mnogi istraživači misle), što poboljšava odnos između pacijenta i liječnika. Dapače, može djelovati upravo suprotno.

Saznanja istraživanja se temelje na uzorku od 113 ljudi. Istraživanje je napravljeno na način da su glumci pod krinkom da su pacijenti nenajavljeno posjetili liječnike opće prakse. Otkriveno je da liječnici koji vole pričati o sebi rado pričaju i o bilo kojoj drugoj temi koja uključuje neka njihova osobna iskustva, pa čak i iznošenje mišljenja o vlastitom poslu ili odnosu s drugim kolegama ili pacijentima.

73 takve vrste razgovora je zabilježeno tijekom 34 posto posjeta. Većina takvih liječničkih izjava zapravo su bile odgovor na pacijentove izjave o njihovim simptomima, obitelji, osjećajima i slično, ali 29 njih bilo je sasvim nepovezano s temom razgovora.

Samo deset liječnika od njih 113 je pričalo tek kada je pacijent direktno postavio pitanje o privatnim stvarima, dok se tek 29 liječnika nakon otkrivanja privatnih stvari vratilo pravoj temi koja je i potakla razgovor o liječnikovoj privatnosti. Jedanaest razgovora smatrana su lošim za odnos liječnik-pacijent. Istraživački tim je ocijenio kako većina ovakvih vrsta razgovora uopće ne pomažu pacijentu.

Al.H.