"TKO NE BI želio kupiti otok?", pita Marshall Mayer kroz buku motora dok brod siječe mirne vode Karipskog mora. Belize City brzo nestaje, dok skupina otoka prekrivenih mangrovima postaje sve veća na horizontu.

"Ne znam za vas, ali ja si sigurno ne mogu priuštiti da kupim otok!", govori Mayer za CNN.

Mayer je suosnivač Let's Buy an Island, ambicioznog projekta koji je 2018. godine krenuo s crowdfundingom za kupnju otoka. Do prosinca 2019. svrha grupe postala je stvarnost. Naime, prikupljeno je više od 250.000 dolara za kupnju Coffee Cayea, nenaseljenog otoka od 1,2 hektara uz obalu Belizea.

"Nevjerojatno je zakoračiti na otok koji posjedujete"

Investitori nisu kupovali samo zemlju u Belizeu. Također su ulagali u neobičan projekt izgradnje nacije, jer je Coffee Caye zamišljen kao "Kneževina Islandija" s vlastitom nacionalnom zastavom, himnom i vladom. Islandija je također najnovija svjetska "mikronacija" - entitet koji proglašava neovisnost, ali kao takav nije priznat od strane međunarodne zajednice.

Sada, početkom 2022. godine, Mayer predvodi nastupnu turu na Coffee Caye, dok mješovita skupina ulagača i zaintrigiranih turista dolazi na prvi otok na svijetu koji je plaćen masovnim financiranjem.

"Nevjerojatan je osjećaj zakoračiti na otok u koji ste uložili i koji posjedujete", kaže Mayer, nakon 15-minutne vožnje brodom iz Belize Cityja. Potrebno je samo nekoliko minuta hoda od jednog do drugog kraja Coffee Cayea, ali Mayer želi povesti grupu od 13 osoba na prvu pješačku turu po otoku.

Coffee Caye je dugačak, uzak i oblika poput zrna kave. Jedna strana otoka, gdje čistina gleda na malu plažu koja se spušta u plitki zaljev, određena je kao kamp za noćenje. Druga polovica Coffee Cayea prepuna je šikare i omeđena mangrovim drvećem. Mayer i nekoliko drugih investitora već su kampirali na Coffee Cayeu na izviđačkim putovanjima, ali ovo je bila prva noćna turneja kojoj se bilo tko - investitor ili netko drugi - mogao pridružiti. Tura je dio višednevnog obilaska Belizea u okviru projekta za promicanje turizma unutar zemlje domaćina.

"Kupnja otoka je puno realnija no što sam mislio"

Za Mayera je to također kulminacija godina grupnog financiranja i traženja otoka. Bio je vrlo nadahnut dok je grupi pokazivao Coffee Caye. Početna ideja o crowdfundingu otoka pojavila se prije gotovo 15 godina, kada je Gareth Johnson, koji je suosnivač i izvršni direktor projekta, kupio naziv domene letsbuyanisland.com nakon što je shvatio da bi moglo biti zabavno kupiti otok i
pokrenuti mikronaciju.

Johnson, koji nije mogao doći u Belize na ovu turneju, također je suosnivač Young Pioneer Toursa, tvrtku koja je specijalizirana za dovođenje putnika do ekstremnih odredišta poput Sjeverne Koreje i Sirije, te nepriznatih država poput Pridnjestrovlja, Abhazije i Gorskog Karabaha, koje su proglasile neovisnost od okolnih zemalja.

S tvrdokornom bazom kupaca posvećenom posjećivanju politički spornih odredišta, ideja o kupnji otoka kako bi se pokrenula mikronacija stalno se javljala na Johnsonovim turnejama po udaljenim lokacijama. A onda se 2018. godine, kada se jedan otok na Filipinima pojavio u prodaji, Johnsonova stara ideja o crowdfundingu otoka ponovno zapalila.

"Kad mi je Gareth prvi put iznio ideju, mislio sam da to nikad neće postati stvarnost. Ali počeo je objašnjavati koliko bi otok mogao koštati i shvatili smo da zapravo postoje dijelovi svijeta u kojima je kupnja otoka bila mnogo realnija nego što sam mislio, pogotovo ako smo prikupili sredstva", rekao je Mayer, koji je Johnsona upoznao na putovanju Young Pioneer Toursa.

Coffee Caye kupljen je za 180.000 dolara

Osnivači su odmah utvrdili da će svaka dionica na otoku koštati 3250 dolara. Do sada su prodali gotovo 100 dionica. Iako investitori mogu kupiti više dionica, svaka osoba ima pravo na samo jedan glas u demokratskom procesu donošenja odluka.

Uži izbor otoka na Filipinima, Maleziji, Irskoj, Panami i Belizeu sastavljen je nakon opsežnog istraživanja, a investitori su glasali za Coffee Caye kao tipičan tropski otok do kojeg je također bilo relativno lako doći i koji su si mogli priuštiti. Coffee Caye kupljen je za 180.000 dolara plus porez, a prodaja je završena u prosincu 2019. - neposredno prije nego što je covid-19 zaustavio sve dalje planove.

Uspješno masovno financiranje kupnje otoka moglo bi biti prvo takvo u svijetu, ali postoji snažan presedan mikronacionalizma koji je dao inspiraciju za Kneževinu Islandiju, što je ključna značajka projekta za mnoge investitore opsjednute putovanjima.
Mikronacije, često ekscentrična područja koja tvrde da su neovisne nacionalne države, mogu dijeliti raskošne titule svojim pristašama i stvarati neobične ustave i neobične zakone.

Kneževina Sealand, platforma iz Drugog svjetskog rata uz obalu Engleske koju su njeni novi vlasnici proglasili neovisnom nacijom 1967. godine, jedan je poznati primjer mikronacije i dala je izravnu inspiraciju za Kneževinu Islandiju. Druga je Republika Užupis, četvrt u Vilniusu u Litvi, koja ima svoj ustav, a također je proglasila neovisnost.

Za Johnsona je pretvaranje Coffee Cayea u mikronaciju oblik bijega i eksperimentiranja: "Tko nije sanjao da napravi svoju državu? Posebno u svijetu nakon Trumpa, nakon Brexita i covida. Ako gomila običnih ljudi može uspjeti u tome, možda to može biti dobar poticaj".

Investitori i posjetitelji Coffee Cayea automatski postaju građani Kneževine Islandije

Poput mnogih mikronacija prije nje, Kneževina Islandija počela je stvarati sve tradicionalne simbole nacionalne države. Postoji nacionalna himna, zastava Islandije i vlada koja se bira među investitorima. Johnson se čak šali da je preuzeo ulogu šefa tajne policije. Investitori i posjetitelji Coffee Cayea automatski postaju građani Kneževine Islandije.

Izdavat će se i putovnice Islandije i svatko može podržati mikronaciju kupnjom "državljanstva" ili titula kao što su Lord ili Lady of Islandia za male naknade, bez ulaganja. Ipak, izgradnja nacije ima i svoje izazove. Mayer priznaje da su na prethodnom izviđačkom putovanju na otoku ostavili zastavu Islandije i pečat za putovnicu Islandije, koji su u međuvremenu nestali, pa su propali planovi za svečano podizanje zastave.

Neki shvaćaju Kneževinu Islandiju ozbiljnije od drugih. Dok Johnson samouvjereno kaže: "Mi smo nešto najbliže naciji, bez da nam na vrata zakucaju vojska i mornarica". Mayer sve ovo vidi kao neobičan marketinški alat. Mayer naglašava da se mikronacija treba promatrati kao šala i da se na otoku mogu donositi vlastita pravila, ali Coffee Caye i dalje spada u zakone i granice Belizea.

"Zašto ne bih investirao? Svim prijateljima mogu reći da posjedujem otok!", kaže investitor Stephen Rice, dok grupa gostiju miješa slavljeničke koktele na plaži. Rice je odjeven u svoje najbolje brzosušeće putne hlače i jaknu koju je donio čak iz SAD-a, posebno za tu priliku. Rice je bio drugi investitor u projekt nakon Mayera i uključen je od samog početka. Čak mu je za samo jedan glas izmaknuo izbor za šefa države Kneževine Islandije na posljednjim izborima.

"Ja sam taj koji plaća da bude na vlastitom otoku"

Rice kaže da ga projekt nikada neće učiniti bogatim, ali ni trošak udjela neće ga osiromašiti. Za Ricea se prvenstveno radi o zabavi i ispunjenju sna o posjedovanju (ili suvlasništvu) otoka. Investitori poput Ricea mogu posjetiti otok po određenoj cijeni, a također će dobiti postotak od bilo kakve dobiti koja bi mogla biti ostvarena u budućnosti ili ako se otok proda. "Možda mislite da
vam pokušavam prodati boravak ovdje, ali ja sam taj koji plaća da bude na vlastitom otoku", kaže Rice.

Let's Buy an Island još uvijek uključuje investitore u sljedeću fazu razvoja, s ograničenjem broja ulagača na 150. Što će točno podrazumijevati sljedeća faza, nitko nije sasvim siguran. Dok grupa pridošlica sjedi oko roštilja kuhajući ručak i otvarajući piva, raspravlja se o budućnosti Coffee Cayea.

Budući da je skupina putnika više navikla na istraživanje bivših sovjetskih destinacija nego tropskih otoka, ideje se kreću od podizanja spomenika Lenjinu do stvaranja podvodnog vrta skulptura svjetskih diktatora, koji bi uključivao potopljenu bistu sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una.

Mayerove ideje za otok uključuju regeneraciju okolnog koraljnog grebena, uz razvoj mjesta za glamping ili pretvaranje brodskih kontejnera u osnovni smještaj. Želi da otok postane "mjesto za druženje", s malim restoranom ili barom, kajacima i ronjenjem na dah; ne samo za investitore, već i za turiste i lokalno stanovništvo koje može posjetiti otok iz Belize Cityja. Međutim, potencijalni
investitori imat će pitanja, uključujući zabrinutost zbog uragana i porasta razine mora koji bi mogli utjecati na otok.

Velvet Dallesandro, koja se pridružila turi jer ju je zaintrigirao koncept crowdfundinga otoka, zbog ovih rizika još uvijek nije u iskušenju investirati. "Mikronacija je pravi novitet, ali s klimatskimpromjenama bit će to stalna bitka da se zadrži iznad vode.  Jedan udarac od uragana i to bi mogao biti kraj", kaže Dallesandro.

Budućnost Coffee Cayea i Kneževine Islandije u rukama je investitora

Oscar D. Romero, agent za nekretnine iz Belizea koji je pronašao Coffee Caye za Let's Buy an Island, kaže da grupa treba uravnotežiti okoliš i gospodarski rast. Romero objašnjava da bi im trebale ekološke dozvole i odobrenje vlade za bilo kakav razvoj, a mangrovi i obližnji koraljni greben imaju zaštićeni status.

Romero kaže da ako se otok može razvijati održivo, uključiti lokalne stanovnike gdje god je to moguće i pomoći regeneraciji okoliša, onda projekt može biti na dobrobit svima. Budućnost Coffee Cayea i Kneževine Islandije u rukama je investitora, a ostaje vidjeti hoće li se i kako otok razvijati, te dokle će ići eksperiment s mikronacionalizmom.

Kratkoročno, Coffee Caye i Kneževina Islandija već su pomogli u stvaranju jedne od neobičnijih svjetskih zajednica koje vole putovanja. Postoje ulagači iz 25 različitih zemalja, s profesijama od željezničkog konduktera do glavnog direktora, ali svi oni posjeduju vještine i entuzijazam koje mogu angažirati na otoku.

Mayer je čak doveo svoju djevojku na otok da je zaprosi (rekla je - da), dok Rice kaže da je Coffee Caye totalno srušio njegovu filozofiju putovanja da ode na jedno mjesto samo jednom. Već je treći put ovdje.

"Ljudi su se stvarno prihvatili koncepta. Bio je to ludi iskorak vjere, ali naš početni cilj kupnje otoka je ispunjen. Za sljedeću fazu nismo ni imali nikakve planove jer nismo znali da ćemo dogurati ovako daleko", zaključuje Mayer.