NENAD RADULOVIĆ, poznat i kao Neša Leptir, bio je frontmen grupe Poslednja igra leptira i jedan od najkarizmatičnijih rokera bivše Jugoslavije, a glumio je i u Indeksovom radio pozorištu. Njegovu karijeru prekinula je teška bolest od koje je umro 1990. kad mu je bila samo 31 godina.

Neša je karijeru započeo kao pjevač Poslednje igre leptira, a grupa se proslavila već s prvim albumom Napokon ploča i velikim hitovima Nataša i Vrati se. Kako piše srpski Kurir, bez ijedne reklame su 15 puta u nekoliko mjeseci uspjeli napuniti dvoranu Doma sindikata. Kasnije su došle pjesme Jeleni umiru sami, Grudi balkanske, Dečko, ajde oladi, Srce od meda, koje se slušaju i danas. 

Već od ranog djetinjstva pokazivao je velik talent za glazbu, a navodno je znao svirati čak 11 instrumenata. Grupu Poslednja igra leptira osnovao je s prijateljima iz susjedstva 1979. Bio je poznat po svom originalnom smislu za humor zbog kojeg je od svakog koncerta uspijevao napraviti spektakl, a publika ga je zbog toga obožavala. 

Iako nikad nije objasnio kako je došlo do naziva benda, koncerte je često započinjao riječima: "U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu." Ti su mu stihovi kasnije urezani i na grob. 

Razbolio se iznenada, dobio je tumor na lijevom testisu koji liječnici nisu otkrili na vrijeme pa je metastazirao i na mozak. Ni nakon prve operacije nije odustajao od nastupa. Izgubio je kosu pa je nosio šešir. 

Njegov humor i vedrina nisu ga napuštali do kraja života. Kruži priča da je samo dvadeset minuta prije smrti na pitanje kako se osjeća, odgovorio: "Pa ne mogu baš igrati nogomet."

"Vidio sam ga kako odlazi, u kutu sobe na Vojno-medicinskoj akademiji. Jasno sam gledao kako kreće na put, iz ugla one bolničke sobe. Baš tada je s krošnji drveća pod prozorom poletjelo jato ptica. Tu sliku pamtim kao da se sada ponovno odigrava pred mojim očima. Ja ne znam što je tamo, poslije, ali znam da on zna", ispričao je kasnije njegov brat Željko.