SKRIVENO od očiju Googlea i ostalih tražilica, nedostupno klasičnim preglednicima poput Firefoxa, Edgea ili Opere, u dubinama interneta krije se, kažu, puno veće prostranstvo od onoga kojim obično surfamo. Zove se (neslužbeno) dark web i po izgledu i sadržaju potpuno je drugačije od čistog (clear) weba.

Njime surfaju mnogi iz čiste radoznalosti, ali tu su i brojni vrlo mutni tipovi, kriminalci najgore vrste, perverznjaci i pedofili. Ovdje donosimo sve što o tom nimalo tajnom fenomenu trebate znati.

Projekt američkih špijuna

Kad je američkoj mornarici svojedobno zatrebao siguran način internetskog komuniciranja, osmislili su Tor, vrlo specifičan web preglednik, koji omogućava tajnost razmjene podataka. Tor je kratica od "the onion router", što je metafora za slojevitost enkripcije (poput ljuski crvenog luka) koja omogućava da web stranica kojoj pristupate zapravo nema podatke o vašoj pravoj IP adresi i identitetu.

Djeluje iznenađujuće da je potom američka tajna služba odlučila pustiti Tor u javnost – i sada taj preglednik može sasvim legalno (i besplatno) svatko posjedovati. Nije to bila glupa ideja niti kakva greška jer je time sva špijunska komunikacija postala poput igle u plastu sijena, skrivena unutar mreže s desecima milijuna korisnika.

Zbog svog specifičnog načina rada, Tor je dosta spor preglednik, a stranice na koje nailazite svojim dizajnom sliče na početke interneta. Ali tamo nitko ni ne zalazi da bi uživao u najnovijim dostignućima web dizajna i funkcionalnosti. 

Stranice imaju vrlo čudne web adrese upravo zato da bi se izbjeglo indeksiranje Googlea i ostalih tražilica. Tako npr. na linku http://zqktlwiuavvvqqt4ybvgvi7tyo4hjl5xgfuvpdf6otjiycgwqbym2qad.onion/wiki/ nalazite skrivenu Wikipediju (Hidden Wiki), koja sadrži brojne poveznice na razne druge stranice. Zamijetite samo da u web adresi obavezno stoji i .onion. 

Leglo najgoreg kriminala

Kad je nešto napravljeno sa svrhom prikrivanja identiteta i šifriranja razgovora, onda će to privući sve one koji vole ostati skriveni od javnosti. Stoga dark web vrvi kriminalcima svih vrsta, koji nude sve moguće usluge: prodaju lažnog novca, pranje pravog novca (kao i kriptovaluta), unajmljivanje plaćenih ubojica, prodaju droge, hakerske usluge, krivotvorene dokumente, kopirane kartice – što god kakvom prljavom umu može pasti na pamet.

Želite nekome totalno razoriti život? Unajmite hakera, koji će vašoj nesretnoj žrtvi ubaciti na kompjutor dječju pornografiju i time ga zauvijek obilježiti. Plaćanje je isključivo u kriptovalutama (bitcoin, ali i sve popularniji monero), anonimnost potpuno zajamčena. Zvuči vam zanimljivo i spremni ste probati? Onda osim što ste prilično zli, pokazujete i zavidnu dozu gluposti i naivnosti.

Zamka za naivne

Jer kupnja na dark webu nije poput kupnje na Amazonu. Vama nitko ne jamči da ćete dobiti ono što ste i platili, nećete se imati kome žaliti ako na kraju ostanete i bez novca i bez usluge. 

Ili stvarno mislite da će vam Ukrajinci po posebnoj cijeni prodati protuzračne rakete.

Javelin?

Na samom dark webu redovno nailazite na vijesti o hvatanjima prevaranata i naivaca. Bivša pornoglumica na lažnim tableticama oksidokona zaradila je 800 tisuća dolara. Skupina Rumunja vodila je nekoliko lažnih web stranica za najam plaćenih ubojica. Tajnica neke protestantske zajednice uhićena je zbog naručivanja ubojstva nove žene svog bivšeg supruga (nekoliko je puta platila, nitko nije obavio posao).

Iako Tor skriva vaš identitet, i dalje postoje načini da vas se otkrije. Nesretnu pornoglumicu uhvatili su tako što joj se pod krinkom zainteresiranog kupca javio agent FBI-ja. Ona je onda njemu poslala traženu robu poštanskim paketom – a u pošti su je snimile nadzorne kamere. Agent se javio i onoj pobožnoj naručiteljici ubojice, obećao da će on obaviti posao kako valja, samo neka mu ostavi broj telefona.

Dark web stranica nizozemske policije stalno proširuje svoj spisak pohvatanih prijestupnika očito nevelikog IQ-a.

Najcrnje mjesto interneta

Iako postoje brojne urbane legende o dark webu (poput priče o crvenoj sobi iz koje se prenosi mučenje žrtava), pedofilija, nažalost, nije izmišljeni problem.

Prema jednoj meta stranici, izbrisano je 4813 stranica s eksplicitnim pedofilskim sadržajem. Da napišemo tu brojku i slovima: četiri tisuće osamsto trinaest stranica na kojima su najperverzniji umovi uživali u spolnom zlostavljanju djece. 

Lijepo je znati da pedofilski zlikovci nisu neuhvatljivi. Policija je tu koristila razne sofisticirane metode, a ključno je bilo doći barem do jednoga pedofila iz mreže. Onda kad on propjeva, hvata se i ostale.

Nažalost, ovo nipošto ne znači da je dark web sad očišćen od ove maligne nastranosti. Jer su svi kriminalci, pa i pedofili, sada zaronili u još veće dubine tamne mreže.

A i dalje postoje stranice koje npr. iznose pornografske priče (bez ikakvih slika) o spolnim odnosima između odraslih osoba i dječaka. Ili koje kroz vrlo realistične crteže govore o seksu među dječacima. Ili nude video snimke "bez cenzure".

I dalje vjerujete u čovječanstvo?

Oaza slobode

Ipak, nije sve tako crno na tamnoj mreži. Uz kriminalce i pedofile imamo i ozbiljne, humane ljude koji se bore za istinu i za odavno narušenu internetsku privatnost. Znate neke činjenice o korupciji među političarima ili o kriminalnoj aktivnosti vlasti?

Tu je Secure Drop, alatka koja raznim zviždačima omogućava da potpuno anonimno predaju sve podatke i dokumente kojima raspolažu. Tu su i razni drugi servisi koji omogućavaju da istina dođe do javnosti, a da ne stradaju oni koji bi se njezinom objavom zamjerili moćnicima. 

A imamo i stranice s istraživačkim novinarstvom, među kojima se osobito ističe ProPublica (dostupna i na običnom webu), njujorški portal ovjenčan sa šest Pulitzerovih nagrada. Oni ne žive od reklama, nego od donacija, a teme im se najviše dotiču Amerike. 

Mogućnosti dark weba shvatili su i brojni mainstream mediji, pa tako imamo onion izdanje New York Timesa, Guardiana, Deutsche Wellea i drugih. Svrha njihovog postojanja u podzemlju interneta jest davanje mogućnosti korisnicima iz neslobodnih zemalja čiji serveri blokiraju pristup ovim medijima da ipak neopazice dođu i do njihovih sadržaja.

Iz istih razloga svoju onion verziju ima i Facebook. Kažu da podaci o korisniku ostaju potpuno tajni, ali ja se nisam usudio to isprobati. Svoje usluge ljudima iz zemalja koji nemaju slobodan pristup informacijama nudi i PornHub. Čisto da znate i taj podatak, ako slučajno zaglavite u Sjevernoj Koreji.

Savjet za korištenje

Nikome ne bih savjetovao da surfa dark webom kako bi se upustio u kriminal. Ne preporučujem ni običnim korisnicima da ljubopitljivo istražuju sve moguće linkove jer nikada ne znate na što ćete nabasati. Radoznalost je, kažu, ubila mačku – a i brojne ljude.

Novinarima bih najtoplije savjetovao da iskoriste prednosti dark weba u dolaženju do informacija. Malo se informatički opismenite, naučite nešto o npr. Linuxu i virtualnim mašinama (i Whonixu). Počnite koristiti npr. ProtonMail, koji neće – poput Gmaila – zavirivati u to što pišete (i teže ga je hakirati). Namjesto Googlea pretražujte s DuckDuckGo, tražilicom koja vas neće pratiti u stopu.  

Anonimnost čuvajte i time što nigdje i nikada na dark webu nećete ostaviti osobne podatke. I kad koristite Tor, nemojte istovremeno koristiti i neki drugi preglednik.

Na kraju – koliko god vam to blesavo zvučalo – tijekom ozbiljnog rada na Toru, kada ne želite da vas itko zapazi, prekrijte svoju web kameru. 

Nemojte reći da vam nisam rekao.