Dr. Catherine Baker je profesorica na Sveučilištu u Hullu. Stručnjakinja je za povijest nakon Hladnog rata, međunarodne odnose i kulturalne studije.

Njezino početno istraživanje odnosilo se na politiku nacionalnog identiteta i popularne glazbe tijekom i nakon jugoslavenskih ratova, a više od petnaest godina istraživala je kulturnu politiku natjecanja za pjesmu Eurovizije i drugih međunarodnih natjecateljskih događaja.  Ovo je tekst koji je Baker napisala za ESC Insight.

Otkako je "MAMA ŠČ!" pobijedila na hrvatskom festivalu Dora u ožujku, obožavatelji Eurovizije izvan postjugoslavenske regije počeli su upoznavati bend koji je svojom umjetnošću ismijavao i šokirao represivne društvene snage i prije osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije 1991. godine.

Baš kao što je Konstrakta dovela beogradsku umjetničku avangardu na Euroviziju 2022. godine, Let 3 predstavljaju poznatu inovativnu, politički angažiranu punk scenu svoje rodne Rijeke, grada koji se ponosi svojim progresivnim stavom (prva hrvatska lezbijska nevladina organizacija LORI registrirana je u tom gradu 2000.), a često je bio u sukobu s nacionalnom vladajućom strankom.

Riječka regija ima ponosno kozmopolitski regionalni identitet i dulje povijesno iskustvo fašističke vladavine od ostatka bivše Jugoslavije (od 1941. do 1945.), jer je nakon Prvog svjetskog rata tamo zavladala Italija. Tako je regija živjela pod Mussolinijevom fašističkom vladavinom između 1922. i 1943. Tijekom kaosa oko mirovnog sporazuma nakon Prvog svjetskog rata, Rijeku je 1919./1920. čak preuzeo prvi svjetski protofašistički diktator Gabriele D'Annunzio, kojemu se često pripisuje da je fašizmu dao estetiku.

Riječka je scena među najliberalnijim 

U komunističkoj Jugoslaviji riječka je studentska, glazbena i umjetnička scena bila među najliberalnijim i antiautoritarnijima. Rijeka je bila jedan od pet-šest gradova koji su pokrenuli generacijski definirajući jugoslavenski "novi val" ranih 80-ih godina. Prije suosnivanja Let 3, Damir Martinović Mrle (u ljubičasto-ružičastom kaputu, s najspuštenijim brkovima) bio je basist riječke punk grupe Termiti.

Njihova najpoznatija pjesma "Vjeran pas" satirizirala je podložnost autoritetu potrebnu za napredak u jugoslavenskom sustavu, za publiku mladih u gradovima diljem bivše Jugoslavije koji su obećavali da se nikada neće prodati na taj način.

Nakon što su se Termiti raspali, Mrle je osnovao vlastiti eksperimentalni bend, da bi se 1986. pridružio svom scenskom kolegi Zoranu Prodanoviću Prlji (frontmenu kojeg će biti nazvan "drag Staljinom") u projektu koji su prvotno nazvali Let 2. Godine 1987. dobili su još članova i postali Let 3.

U početku je Let 3 satirizirao komunistički puritanizam i konformizam u posljednjim godinama Jugoslavije. Kao i drugi punk bendovi, posebice u Hrvatskoj i Sloveniji, također su se suočili s militarizmom koji je imao vrlo stvarne posljedice na njihove vlastite živote jer su mladići morali na služenje vojnog roka u jugoslavenskoj vojsci (otpor studenata regrutaciji bio je ključni dio slovenski pokret za neovisnost koji je cvao u isto vrijeme).

Fotografije njihovih ranih nastupa prikazuju teme koje su ostale zaštitni znak Leta 3 do danas: ogromni brkovi, vojnička pokrivala za glavu i česta muška golotinja, sve pretjerani simboli tradicionalne muškosti do točke podsmijeha. Ponekad su također koristili konfrontaciju koja se ismijavala vojnim idejama o tome kakav bi trebao biti zdrav heteroseksualni muškarac.

Let 3 protiv patrijarhalnog nacionalizma

Jugoslavenski komunistički sustav se konačno raspao 1990./1991., ne-Srbi i demokrati diljem Jugoslavije bojali su se što će se dogoditi ako se Slobodan Milošević dočepa savezne vlasti, konzervativna nacionalistička stranka došla je na vlast na višestranačkim izborima u Hrvatskoj (posljednji krug izbora održan je dan nakon Eurovizije 1990. u Zagrebu), a Hrvatska i Slovenija proglasile su neovisnost, da bi ih napala jugoslavenska vojska, koja je stala na Miloševićevu stranu.

Od tada je Let 3 zauzeo stav protiv patrijarhalnog nacionalizma, etničkog šovinizma i religijskog konzervativizma koji su odmah zavladali javnim diskursom u Hrvatskoj i istisnuli sve alternativne političke vizije neovisne nacije.

Do 1996. godine, kada su objavili dvostruki koncertni album "Živi kurac" i surađivali s kazališnim redateljem Ivicom Buljanom na avangardnoj produkciji tragedije "Fedra" Jeana Racinea, članovi Leta 3 postali su nezaobilazan live act na hrvatskoj alternativnoj sceni.

Široj javnosti predstavili su se trikovima kao što su izdavanje potpuno praznog albuma (koji je ipak prodan u 350 primjeraka), stvaranje drugog albuma u jednom primjerku koji su odbili objaviti, isceniranje samoubojstva strijeljanjem na zagrebačkom trgu u znak prosvjeda što ga je njihova diskografska kuća svejedno odlučila izdati i prikazivanje četiri metra visokog spomenika seljačke babe s golemim falusom u četiri hrvatska grada i Ljubljani (koristeći nepodudarnost da sugerira kako je patrijarhalna muškost toliko zarazila tradiciju da je čak preuzela najapsurdniji mogući lik).

Kako bi snimili ženski vokal u svojoj pjesmi "Profesor Jakov", o zlouporabi položaja akademika za ljubavnu vezu s mladom studenticom, udružili su se s ENI, djevojačkim bendom koji je predstavljao Hrvatsku na Euroviziji 1997. godine, a također je iz Rijeke. Let 3 i ENI ponovno su se okupili 2003.  na novom albumu, pokazujući svoj sazrijevajući zvuk. ENI je snimio vlastitu verziju "Mare Pogibejčić", iz perspektive studenta u pjesmi.

Bombardiranje Srbije i Čačka

Let 3 dodatno je isprovocirao nacionalističku politiku 2005. godine kada je objavio svoj electro-trash album "Bombardiranje Srbije i Čačka". Naslov bi se na prvi pogled, od strane nekoga tko ne zna ništa o Letu 3, mogao protumačiti kao ultranacionalistička prijetnja Srbiji i njenom provincijskom gradu Čačku. Na naslovnici je bend pozirao u tradicionalnim muškim narodnim nošnjama iz cijele bivše Jugoslavije, izvodeći kolo koje je nekada simboliziralo jugoslavensko "bratstvo i jedinstvo" ispred slike dubrovačke luke (koju je jugoslavenska vojska bombardirala tijekom Domovinskog rata 1991.).

Ideja da je populistička "neofolk kultura" kriva za nacionalizam, neznanje, seksizam i ratno huškanje u bivšoj Jugoslaviji dugo je prisutna u intelektualnim i alternativnim krugovima regije. Fenomen je 1989. godine dobio nadimak "turbo-folk" od strane glazbenika Ramba Amadeusa - koji je predstavljao Crnu Goru na Euroviziji 2012., a suspendiran je kao UNICEF-ov ambasador dobre volje zbog optužbi za seksualno uznemiravanje u ožujku 2023.

"Bombardiranje Srbije i Čačka" bila je frontalna, X-kategorizirana satira neofolk patriotizma diljem regije. Album je kombinirao nove skladbe, uglavnom opscenih naslova, s narodnim pjesmama različitih naroda bivše Jugoslavije - uključujući jednu skladbu nazvanu prema srpskoj domoljubnoj pjesmi "Rado ide Srbin u vojnike". Malo je koji naslov mogao biti provokativniji u zemlji u kojoj su još uvijek bila svježa sjećanja na ratne zločine srpskih paravojski i jugoslavenske armije (a sjećanja na ratne zločine Hrvata još uvijek su se ušutkavaju).

Međutim, "Rado ide Srbin u vojnike" nije obična narodna pjesma: njen skladatelj Josif ili Josip Runjanin bio je hrvatski Srbin koji je služio u habsburškoj vojsci u 19. stoljeću, a također je skladao pjesmu koja je postala hrvatska himna, što ga čini "jednom od najčvršćih poveznica između srpskog i hrvatskog naroda".

Ero s onoga svijeta i Moja štikla

Slušatelji koji su očekivali da će biti ogorčeni što je hrvatski bend adaptirao tekst pjesme, koji je u 20. stoljeću poprimio prijeteće konotacije, umjesto toga bi čuli dekonstruiranu, opscenošću nabijenu izvedbu potpuno drugačijeg izričaja koja ukazuje da je svaki čovjek koji se dopusti zavesti patriotskim folklorom i pođe u vojsku - budala.

Hrvatski domoljubni folklor dobio je isti tretman u obradi "Ero s onoga svijeta", finalu istoimene narodne opere iz 1935. godine poznatog hrvatskog skladatelja Jakova Gotovca. Seljačka kultura dinarskih planina, slavljena u epskoj poeziji, koju je uprizorio Gotovac i koje su se dotakli svi glazbenici koji su popularizirali njen folklor, utjelovljena je u energičnim patrijarsima i brkatim odmetnicima, od kojih nastaju najčvršći vojnici i muškarci

 Nekoliko godina prije albuma Leta 3, najistaknutiji hrvatski hard-desničarski folk-rock glazbenik koristio je kolo iz finala ove opere kao središnji dio svog prvog stadionskog koncerta u Splitu, koji su ljevičarski kritičari uvelike doživjeli kao fašistički spektakl.

"Ero" Leta 3 bazira se na istom naelektriziranom krešendu. No, u izvedbi punkera u kostimima i golemim lažnim brkovima, nikome tko je prilagođen na hrvatske kulturalne signale ne može biti sličan s nacionalističkim verzijama melodije - pogotovo ne s njihovim ženskim zborom koji također ima lažne brkove.

Ova faza karijere Leta 3 obilježila je i njihov prvi susret s Eurovizijom. Bili su gosti u spotu za Severinin nastup 2006. godine. Barem do 2023. "Moja štikla" držala je krunu najkontroverznijeg hrvatskog nastupa na Euroviziji, iz razloga koji nisu nužno bili toliko vidljivi izvan bivše Jugoslavije.

Generacijama ništa nije opterećivalo glavnu hrvatsku kulturalnu politiku kao nesigurnost zbog potrebe da budete prepoznati kao "europski", a ne kao "balkanski" - čak i u trenucima poput vrhunca eurovizijskog etnopop booma 2000-ih, kada bi "Balkan" mogao biti upravo ono što "Europljani" žele vidjeti.

"Moja štikla" inspirirana je dalmatinskom i dinarskom narodnom tradicijom te Severininim smislom za humor, satirizirajući dinarski mačizam iz ženske perspektive. Aranžer Goran Bregović stekao je reputaciju prepakiravanjem balkanskog i romskog folklora, ali je bio kontroverzan. Naime, kad je počeo rat u Bosni, on je otišao iz Sarajeva u Beograd, pa su tako postojale i srpske asocijacije vezane za njega.

Nisu otišli u Atenu

U vrijeme Dore 2006. autori pjesme (uključujući skladatelja Borisa Novkovića, koji je predstavljao Hrvatsku 2005.) već se danima morao braniti od optužbi da pjesma sadrži srpski folklor, da je na srpskom jeziku, da se radi o "turbo-folku" ili da je stihove umjesto Severine zapravo napisao poznati srpski kantautor - sve bi ga to učinilo krajnje nepodobnim da predstavlja Hrvatsku, prema domoljubnom medijskom mišljenju.

Naime, narodne tradicije dinarskog podneblja upravo su elementi hrvatske baštine koji pokazuju da je njezina nacionalna kultura ipak neodvojiva od balkanske - pa je Severina na svoj način potkopavala i etnocentrični nacionalizam.

Severinin eurovizijski nastup pratili su uvježbani folklorni plesači iz dinarskih gradova koji su tijekom rata bili na prvoj crti bojišnice, te vrsni svirač gajdi Stjepan Večković iz nacionalnog folklornog ansambla Lado, čija se autentičnost kao predstavnika hrvatske narodne tradicije nije mogla preispitivati. To je vjerojatno među izvedbama koje su nadahnule savjet "Ljubav, ljubav, mir, mir" da "gledateljima pokažete etničko porijeklo svoje zemlje koristeći stari tradicionalni folklorni instrument za koji nitko prije nije čuo").

Za spot su Severina i njezina diskografska kuća odabrali drugačiji pristup i dali njezinom smislu za humor više na volju. Severina visoka 15 metara korača u štiklama preko prestižnih zagrebačkih znamenitosti, a društvo joj prave, ni manje ni više, nego kolege iz Leta 3.

Let 3 nije otputovao u Atenu, što je moglo biti na olakšanje televizijskoj kući koja nije sklona riziku. Kako stoji na njihovoj stranici na Wikipediji na engleskom jeziku, kažnjeni su zbog golog nastupa na gaži na otvorenom u Varaždinu kasnije tijekom 2006. godine, a obrana benda da nisu bili goli jer su imali čepove u anusu nije uvjerila suca u njihovu nevinost. Godine 2008. dvojica članova benda izazvala su prijevremeni prekid nedjeljnog talk showa koji se emitira za vrijeme ručka - simulacijom izbacivanja čepova iz anusa.

Živa pička

U međuvremenu je Let 3 izdao još jedan live album ("Živa pička") i vratio se u studio za nove projekte 2013. i 2016. "Kurcem do vjere/Thank You Lord" je objavljen dok je konzervativna katolička kampanja skupljala je potpise za održavanje referenduma o ustavnoj zabrani istospolnog braka.

Mrle i Prlja na naslovnici su bili odjeveni kao katolički biskupi držeći komično velike muške spolne organe. Album je uključivao obrade nekih od ranih pjesama benda plus glazbu iz nekih kazališnih projekata. Album "Angela Merkel sere" (2016.) pratila je statua njemačke kancelarke koja zadovoljava spomenutu tjelesnu potrebu,a izdan tri godine nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Godine 2013. i Let 3 i Severina nastupili su na javnom koncertu kako bi mobilizirali protivnike inicijative na referendumu 2013. i zaštitili mogućnost da Sabor RH podrži istospolni brak. Međutim, referendum je u prosincu bio uspješan - nakon turbulentne godine za međunarodna LGBTQ+ prava u kojoj je Eurosong 2013. slavio istospolni brak u Švedskoj, Krista Siegfrids dala je svoj glas za finsku kampanju za istospolne brakove na Euroviziji, a ruski parlament je donio anti-LGBTQ+ zakone koji su možda učinili nezakonitim emitiranje i istospolnih poljubaca mlađima od 18 godina.

Izvan benda, Mrle je nekoliko godina bio kustos underground umjetničkog prostora Hartera u staroj riječkoj tvornici papira, pokrenuo je Mornarski festival slatko i slano nakon zatvaranja Hartere i osnovao eksperimentalni side-projekt sa svojom suprugom Ivanom Mazurkijević (Mr. Lee i IvaneSky).

Pridonio je pandemijom pogođenom riječkom programu Europski grad kulture 2020. godine - a partnere u gradskom vijeću nije morao tražiti daleko jer je gradski pročelnik za kulturu u Rijeci bio bivši klavijaturist Let 3 Ivan Šarar.

Mama ŠČ!

"MAMA ŠČ!" zapravo proizlazi iz suradnje Mrleta i Mazurkijević s redateljem Paolom Magellijem, čiji je najnoviji projekt avangardna prerada grčke tragedije Lizistrata na stihove novinara Predraga Lucića, koji je 2018. preminuo u 53. godini.

Godine 1989. Lucić je bio suosnivač satiričnog časopisa Feral Tribune, koji je tijekom 1990-ih i 2000-ih objavljivao tekstove o javnoj korupciji i zataškavanju ratnih zločina kojih se nijedna druga hrvatska tiskovina ne bi dotakla (i brojne šale o genitalijama i tjelesnim funkcijama, testirajući slobodu transgresije u novoj hrvatskoj demokraciji).

Rutinski provlačen po sudovima od strane hrvatskih vlasti zbog klevete i drugih optužbi (uključujući fotomontažu naslovnice iz 1993. na kojoj su Milošević i hrvatski konzervativni predsjednik Franjo Tuđman goli u krevetu), Feral je ugašen 2008. godine, ali ima temeljno mjesto u povijesti hrvatske satire.

Jedna od Lucićevih pjesama korištenih u LizistRATi, izvorno napisanoj za splitsku produkciju Brechtove antiratne satire Majka Hrabrost i njezina djeca 2013. godine, zvala se "Kupi mi, mama, jedan mali rat", što je nadahnulo Mrleta da krene u osmišljavanje vlastite alternativne antiratne opere - projekta koji je postao "MAMA ŠČ!". Ideja koja stoji iza odjeće "pet jahača apokalipse" u dijelu njihova videa razvijala se već prije Dore, a ranije verzije prikazuju plavu vjetrovku petog jahača kao predizbornu jaknu koju nose volonteri vladajuće konzervativne stranke u vrijeme izbora.

Drugim riječima, u vrijeme kada se Let 3 pojavio na Dori, hrvatski su gledatelji imali više od 30 godina referentni okvir za shvaćanje njihovih uniformi, raketa na napuhavanje i pozdrava (i za pitanje što će biti ispod tih uniformi kad se neizbježno skinu). Dok njihovi tekstovi opisuju militarizam i mačizam, glazbeni profil benda i njegovo supkulturno pozicioniranje već je riješilo ono što bi inače bila dvosmislenost o tome što misle.

Da Let 3 kao kreatori zaista dijele mizoginiju pjesme poput "Riječke pičke" (gdje Prljin lik nabraja desetke regija u bivšoj Jugoslaviji, a riječke kćeri proglašava najboljima jer su mu pokazale svoje pičke), ne biste našli lijevo orijentiranu pop ikona 80-ih poput Marine Perazić (bivša pjevačica pop dua Denis i Denis, također iz Rijeke, koja je pjevala na Zagreb Prideu) da nastupa na jednom od bendovih godišnjih Antivalentinova - i oni je sigurno ne bi pozvali da te riječi stavi u usta.

Njihova queer publika u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije također vjeruje da će Let 3 biti na njihovoj strani protiv sila koje ih žele pobijediti zbog iskazivanja puno pitomijih oblika naklonosti i rodnog nekonformizma u javnosti nego što su Let 3 ikada iznijeli na pozornicu.

Hrvatska se nije kvalificirala za finale od 2017. iako je 90-ih izgledalo da će imati učinak poput Ukrajine, a Albinin izostanak 2021. osjećao se kao pravi nacionalni udarac snu, kako kaže Roko Rumora, o tome da ima nešto za "pokazati Europi i ishoditi priznanje kao jednake i vrijedne uključivanja pod vlastitim uvjetima". Ako ništa drugo nije uspjelo - zašto ne Let 3?

Zvuk ŠČ!

Šira publika Eurovizije imala je puno manje prilike svjedočiti radikalnoj tradiciji izvedbe u hrvatskim gradovima kroz njihov eurovizijski "prozor" nego, recimo, u usporedivoj scena u Estoniji (gdje su noise-punkeri Winny Puhh prvi put sudjelovali na nacionalnom izboru prije deset godina). "MAMA ŠČ!" mobilizira vrlo različite reakcije od "In corpore sano", ali Let 3 i Konstrakta polaze od zajedničkih kulturalnih referentnih točaka koje datiraju od onoga što je povjesničarka Ljubica Spaskovska nazvala "posljednjom jugoslavenskom generacijom". Potpisali su svoju fotografiju s njom na madridskom pre-partyju "Konstractor".

Desetljetno umijeće grupe Let 3 u stvaranju izazovne umjetnosti čini "ŠČ" najvrjednijim pojedinačnim slovom u povijesti Eurovizije (ako ga napišete ukrajinskom, ruskom ili bugarskom ćirilicom - pismom koja predstavlja još jedan tabu u hrvatskoj javnoj kulturi, jer i srpski koristi ćirilicu, iako ni srpski ni hrvatski nemaju Ŝ/šč kao jedno slovo).

Okrenite ga nekoliko puta i možda ćete početi shvaćati da njihovo ritmično izgovaranje ŠČ! evocira vojničke zvukove: kotrljanje bubnja, zajednički topot izbušenih čizama na paradnom terenu. Čini se da je to, sugeriraju, zvuk totalitarizma i tog prezirnog malog krokodila psihopata ("onaj mali psihopat! krokodilski psihopat!") o kojem se može katarzično pjevati čak i ako se ne može se imenovati, jer je njihov politički istup podložan eurovizijskim pravilima.

Rečenica izražava životni prosvjed protiv takvih likova, ali postoji rizik da odjekne kao stigmatiziranje mentalnog invaliditeta ili minimiziranje unaprijed smišljene prirode vojne agresije, a ni jedno od toga ne izgleda kao ono što bend želi reći.

Putin, Lukašenko...

Ipak, brojni prozvani diktatori već su u vidokrugu "MAMA ŠČ!". Poznati "traktorski" stih mogla bi implicirati i Putina i njegovog saveznika Aleksandra Lukašenka iz Bjelorusije, čijem je režimu zabranjeno sudjelovanje na Euroviziji godinu dana prije Putinove Rusije 2021.

Lukašenko je Putinu u listopadu prošle godine poklonio traktor za njegov 70. rođendan. Kada su neki srpski mediji nakon Dore ovu rečenicu shvatili kao omalovažavanje srpskih izbjeglica koje su traktorima bježale od napredovanja hrvatske vojske u kolovozu 1995. godine, Mrle je iskoristio prvu priliku da pojasni kako to nije bila namjera benda.

Prljin kaput, kapa i brkovi jasno upućuju na Staljina, a ćelavi muškarac koji drži projektile - riječki roker Žanil Tataj-Žak, kojeg Hrvati možda najviše poznaju kao bivšeg pjevača stadionske rock grupe Divlje jagode - dao je na Dori napisati "Njinle" na svome čelu, što je žargonski "Lenjin".

Bliže kući, jugoslavenski komunistički vođa Josip Broz Tito (koji je vodio jugoslavensku partizansku vojsku do pobjede 1945.) obično je nosio bijelu vojnu odoru, a prvi hrvatski predsjednik Tuđman ponekad je ismijavan jer je slijedio njegov primjer.

U svom bliskom bavljenju totalitarnom estetikom, Let 3 su možda najbliže što će Eurovizija ikada doći Laibachu, slovenskom bendu koji više od 40 godina drži publiku u nedoumici kada se poigrava s temama i vizualima komunističke i fašističke propagande. Laibach je 2014. snimio pjesmu pod nazivom "Eurovision". Laibachu su bliski, također, boje i kutovi njihovih pozadinskih vizuala - koji prikazuju drag performericu Jovanku Broz Titutku sa zagrebačke radikalne drag scene (figura odjevena u zelenu odjeću za teretanu, kričavo našminkana, koja pripada zagrebačkoj Kući Flamingo).

Kao i svaka dvosmislena umjetnost koja dovodi u pitanje privlačnost vojne moći ističući stil i simbole, koliko dobro "MAMA ŠČ!" može prenijeti svoje poruke ovisi o tome koliko publika shvaća kako ih bend poziva da odgovore i što moraju znati o njima da bi formirali tu interpretaciju.

Prošli nastupi na Euroviziji također su se suočavali s tim problemom, ponekad kada su vojnim simbolima pristupali kroz queer leću. Hatarijevi izvođači inspirirani BDSM-om 2019. iznijeli su stavove o autoritarizmu i vojnoj okupaciji onoliko jasno koliko su im pravila Eurovizije dopuštala (i više od toga).

Sive vojne uniforme koje su nosile plesačice Saare Aalto 2018. nisu bile toliko izrazito političke, ali su ipak povezivale izvedbu s dugom tradicijom queer kiča i vojnog draga, čiji je utemeljitelj umjetnik Tom of Finland. Ovaj utjecaj jedan je hrvatski pisac već uočio u kožnim kapama sa šiltom Leta 3. Više opskurno i manje neposredno queer, poperska izvedba Tosca Beat bila je pod jakim utjecajem Laibachove inscenacije kada se natjecala da predstavlja Sloveniju 2017. godine.

Pro-LGBTQ+ stavovi i antimilitarizam idu zajedno u vojnom dragu Leta 3 jer prema politici koju bend izražava više od 30 godina, patrijarhat, homofobija i muška nesigurnost temeljni su uzroci militarizma, nacionalizma i rata. Slika Prlje u ružičastoj šiltastoj kapi, Staljinovim brkovima, ružem za usne i rumenilom očito će izazvati usporedbu s grafikom "gay Putina" ili "klauna duginih boja", koju su zapadnjački aktivisti popularizirali kao uvredu ruskom vođi kada su zagovarali bojkot Zimskih olimpijskih igara u Sočiju 2014. (dio pozadine dočeka Conchite Wurst u Kopenhagenu).

Ismijavanje počinje kod kuće

Ismijavanje drag diktatora u nastupu Leta 3, međutim, počinje kod kuće - gdje se toliko dugo suprotstavljao militarističkim, nacionalističkim i agresivno heteroseksualnim idealima muškog vodstva u vlastitom kontekstu da je "domovina" bila drugačija država.

Otkako je osvojio Doru, Let 3 je počeo rušiti četvrti zid kako bi međunarodne fanove upoznao sa svojim političkim kontekstom - iako se i dalje vraća šalama o guzicama i međusobnom seksu. Na predeurovizijskom krugu naučili su višejezičnu publiku prije zabave kako pjevati "MAMA KUPILA TRAKTORA!" i oživjeli svoju verziju "Era" - savršeno oblikovanu etno-rock pjesmu za obožavatelje "Shuma" i "Trenuleţula", ali i pjesmu nastala u otporu protiv domaćeg nacionalizma i fašizma.

Razbjesnit će upravo one koje Let 3 želi razbjesniti to što vjerojatno najgledaniji nastup "Ere s onoga svijeta" izvan Hrvatske ove godine dolazi od benda doživotnih antifašista koji završava s pankerom u ružičastoj uniformi koji maše zastavom Progress Pridea.

Njihova serija na TikToku kojom se "teleportiraju" u Liverpool na svom zlatnom traktoru (što je jedan od načina da se izbjegnu čekanja na granici zbog Brexita) pokazala je svoje prijateljstvo s beogradskom alternativnom scenom, pozdravljala Käärijäu i iznervirala izvršnog direktora Spotifyja oko njihovog udjela u naknade za streaming za "MAMA ŠČ!", ali i osudila Putinovu diktatorsku agresiju na Mariupolj, Harkiv i Kijev.

Dolaskom u Liverpool, Let 3 i njihov traktor sletjeli su u zemlju u kojoj snage koje žele kriminalizirati drag na međunarodnoj razini jačaju, drag queen pričama u javnim knjižnicama prijeti ekstremna desnica, ministar za jednakost sastao se s guvernerom američke savezne države koji donosi najšire zakone protiv trans osoba, a neovisni stručnjak UN-a za seksualnu orijentaciju i rodni identitet, Victor Madrigal-Borloz, upravo je slušao od trans osoba diljem zemlje o tome kako političari i mediji raspiruju strah protiv njih, tijekom svog posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prikazivanje nastupa Leta 3 mlađima od 18 godina već bi bilo protuzakonito u Rusiji i Mađarskoj (koje su prestale emitirati Euroviziju nakon 2019.), a od početka travnja i u Tennesseeju. Umjetnost Leta 3 možda nije za svakoga, ali sloboda da se napravi za svakoga ista je sloboda koja dopušta da sama Eurovizija bude sigurno mjesto za LGBTQ+ obožavatelje.

Kad Let 3 stupe na pozornicu sa svojom antimilitarističkom rock operom, svirat će na samom rubu onoga što je politički moguće reći u prostoru poput Eurovizije - baš kao što su to radili cijele svoje karijere.

ESC Insight Podcast