ORIGINALNI Lilo & Stitch iz 2002. bio je jedan od onih nedovoljno cijenjenih Disneyevih klasično animiranih crtića koji su se pojavili baš u nezgodno vrijeme sve snažnije dominacije novovalnih, računalno animiranih crtića. I daleko od toga da je podbacio, ali ova jednostavna priča o važnosti obitelji, bez obzira na njenu "konfiguraciju", u bilo kojoj drugoj fazi Disneyja bila bi daleko veći hit. Jednostavno zato što to zaslužuje.

U moru "pofilmljavanja" Disneyjevih klasika, Lilo & Stitch na prvi pogled djeluje kao neobičan izbor, ali u stvarnosti se pokazao kao daleko bolja odluka od bilo čega što su do sad pokušali i čak bih rekao da je do sad njihov najbolji film prema crtiću. 

Poruka važnija nego prije 20 godina

Razloga za to je više, a prvi je svakako taj da je poruka filma danas još važnija nego je bila prije više od 20 godina. 

Redatelj Dean Fleischer Camp i ekipa nisu previše prtljali po originalu i dok je taj pristup gotovo uvijek dvosjekli mač, ovdje iz nekog neobičnog razloga funkcionira. Mislim da se sve u končanici svodi na to ima li film srce. Ne želim zvučati patetično niti melodramatično, ali Disney je tijekom godina razvio način da vrlo precizno vrši "napade sentimentalnošću" koji vas mogu natjerati da zaboravite na slabije scenarističke momente jer... osjećaji. 

I nemam ništa protiv toga jer ako vam pođe za rukom izazvati reakciju, cijenim vašu manipulaciju. Lilo & Stitch jedan je od onih koji crtića koji nikada neće iznenadno zaokrenuti u mjuzikl niti vas pokušati pridobiti likovima koji su pretjerano slatki i dobri. Ne, crtić, a i film, to rade daleko suptilnije.

Stitch je nesumnjivo simpatičan lik, ali isprva je pametno prikazan kao "stroj za uništenje", eksperiment poremećenog znanstvenika koji spletom nesretnih oklonosti završava na Zemlji gdje upoznaje i postane ljubimac djevojčice Lilo koja živi sa sestrom Nani, a obje prolaze kroz period prilagodbe nakon smrti roditelja. 

Vrijeme za izlazak iz sjene

Kao što sam već napisao, film je prepun tih šećerastih trenutaka koji su presentimentalni za svoje dobro, ali polazi im za rukom jer uspjeli su ih opravdati. Tako je bilo i u originalu i netko je pametno zaključio da taj dio ne treba dodatno začinjavati u igranom remakeu.  

Osim toga, oduvijek sam imao velike simpatije za predložak jer Lilo & Stitch svrstavam u kategoriju prespavanih Disney klasika koji su imali fanove, ali nekako su uvijek ostali u sjeni onih "velikih". To su primjerice, izvrsni The Great Mouse Detective i neopravdano zanemareni Treasure Planet. 

I to me dovodi do drugog razloga jer ovaj remake crtiću bi mogao dati popularnost koja mu je promakla u prvom pokušaju. Štoviše, čini mi se kao da bi igrana verzija mogla ostaviti dublji trag ili barem natjerati novu generaciju da zavoli nabrijanog izvanzemaljca i njegovu novu obitelj.

Klasična animacija kao da mu nije pomogla da se istakne u vremenu kada su je studiji aktivno počeli napuštati pa im možda CGI pomogne da nađu svoje mjesto u novoj eri. Međutim, CGI na stranu, film ne nose efekti već odlična glumačka postava i to je treći razlog. 

Hoće li ovog puta osigurati status klasika

Lilo glumi preslatka Maia Kealoha koja je "Spielberg-level" izbor dječje glumice, a to je ultimativni kompliment jer nitko nije znao birati dječje glumce kao on. Isto tako, postoji nešto vrlo autentično u samom liku Lilo koja priča i razmišlja kao dijete, a ne odrasli scenarist koji piše za dijete.

Sydney Agudong odlična je kao njena sestra Nani, Zach Galifianakis i Billy Magnussen također super kao Jumba i Pleakley, a Chris Sanders vraća se kao glas Stitcha. Teško mi je priviknuti se na novog agenta Cobru Bubblesa (Courtney B. Vance) kojem je originalu glas posuđivao odlični Ving Rhames, a i sam lik je izgledao kao on. No, vratila se Tia Carrere koja je u originalu posudila glas Nani, a sad je socijalna radnica, gospođica Kekoa. 

Budući da nemam pojma o havajskoj kulturi i običajima, neću se pretvarati da znam je li film i u kolikoj mjeri dobar prikaz, ali bilo bi dobro da jest jer natezanja oko reprezentacije samo bi mogla odvući raspravu u iritantnim smjerovima pa se zbog dobrobiti filma nadam da su taj dio odradili dobro. 

Sve u svemu, bio sam spreman na gunđanje jer nisam fan cjelokupne ideje snimanja igranih verzija crtića, a za razliku od Snjeguljice ili Kralja lavova, ovaj original stvarno volim. No, novi Lilo & Stitch me stvarno ugodno iznenadio, a čak je i hrvatska sinkronizacija nenametljiva i funkcionira. Ukratko, vrlo mi je drago da ne moram biti stari seronja koji je pogledao dječji film i istovario par tisuća znakova o tome zašto mi se ne sviđa nešto što mi nije ni namijenjeno. 

Ne znam je li baš ovo igrani remake koji će Disney vratiti na pravi put i natjerati fanove da zaborave na "nezamislive užase" i traume koje im je izazvala Snjeguljica, ali ako se dogodi, bit će opravdano jer Lilo & Stitch oduvijek je trebao imati status klasika. Nadam se da će ga ovog puta i dobiti.