STEPHAN LUPINO posljednjih je dana bio na odmoru na Filipinima, s 27-godišnjim sinom Martinom. Bili su na najluksuznijem i najskupljem otoku Filipina, na Borcayu. Put do tamo je trajao 25 sati, što je, priznaje nam umjetnik, bilo poprilično iscrpljujuće, no vratio se pun dojmova.

>>Lupina na otvorenju izložbe u Maminom snu na Cresu podržala predivna kći Zita

"Sva šminka dolazi tamo. Taj Borcay je poput Hvara i Zrća kod nas, a ustvari je jako dosadno", smije se na početku razgovora. "Malo se ljudi kupa po danu, većinom udaraju selfieje u moru i na kajacima. Oko 17 sati se okupe influenceri i tiktokeri da se slikaju u zalasku. Oni tvrde da je to 'najljepši zalazak sunca na svijetu'. A što bi onda pokojni G. Bernard Shaw rekao, on je ipak smatrao da su najljepši oni zadarski", dodaje Lupino.

Dirnuli su ga, kaže, uvjeti u kojima žive Filipinci jer, kada se makne od popularnih ljetovališta, slika je ipak nešto drugačija. "Ljudi spavaju na zemlji, u tim svojim nastambama praktički nemaju ni vrata. Ja na to ne mogu ostati imun, pogotovo na djecu, svako malo sam stajao i davao im nešto novca ili hrane. Otac jedne djevojčice kojoj sam dao malo novca me pozvao da sjednem s njim, počastio me viskijem. Mnogo njih, nažalost, taj novac koji dobiju iskoriste na alkohol", priča nam.

Ipak, kod Filipinaca mu se svidjelo to što su, kaže, uvijek sretni i nasmijani. "Žive u velikoj neimaštini, no uvijek su nasmijani, uvijek radosni", priča nam. Osvojio ga je i ekološki pristup u nekim dijelovima Filipina. Naime, na Borcayu je većina tuk-tukova (trokolice) na električni pogon, zbog čega nema smoga ni zagađenosti.

Susret u javnom prijevozu

Posebno ga je dirnuo susret u javnom prijevozu koji je zabilježio mobitelom. Sjeo je pokraj majke i djevojčice koja je morala u bolnicu. "Kako većina domaćih, pa i onih najsiromašnijih, donekle govori engleski, majka djevojčice mi je rekla da nju vodi u bolnicu... Ponudio sam da pomognem i zabilježio sam taj susret mobitelom. Sin mi je tu kroz šalu prigovorio: 'Tata, ti uvijek s tim filantropizmom, i u javnom prijevozu!', ali što ću...", prisjetio se.

Svidjela mu se gastro scena na Filipinima jer je raznolika.

"Hrana je zbilja top. Ima mnogo japansko-korejske kuhinje", kaže. Tradicionalnom kuhinjom prevladavaju jela sa svinjetinom i rižom. "Ja to uglavnom ne jedem, ali isprobali smo i ribu i piletinu na neke tradicionalne načine", priča nam Lupino. Ipak, dodaje da je more za njegov ukus bilo prehladno.

Nakon što je napunio baterije Lupino se vraća poslovnim obvezama. Priprema dvije izložbe, 18. travnja u Bjelovaru, a u svibnju stiže i u Rijeku. Što je sve Lupino snimio na Filipinima pogledajte u nastavku.