Marijan Ban o pokušaju samoubojstva: Sekirao sam se oko globalne situacije
Tekst: V.V.
Foto: Jadran Babić/Cropix
MARIJAN BAN, frontmen bivše Daleke obale i autor tekstova uz koje su stasale mnoge generacije govori o ljubavi, životu, slavi, uspjehu, samoubojstvu i situaciji u Hrvatskoj bez imalo ustezanja, a mi vam donosimo najzanimljivije dijelove čovjeka koji zadnjih godina izuzetno rijetko daje intervjue.
O politici nećemo, ali zanimaju nas jednako žalosne teme...
"Svašta je izmišljeno, čak i moje pijanstvo... Kad se to dogodilo nisan 30 sati spava, bija san neispavan, dežura san na regati, kuva san jedriličarima koji su dolazili ujutro, to je bila čista iscrpljenost... a mene uvik povezuju s tim alkoholom. Dobro, ne kažem ja da nisan pija, ali samo o tome pričat, stvarno je malo degutantno", rekao je Ban za Slobodnu Dalmaciju.
Samoubojstvo?
"To je bila velika prekretnica. Ja san moga odma sutra, preksutra izać vanka, doktor mi je reka da se lipo odmorin, bija san u bolnici desetak dana, lipo san se opustija, odmorija i sve san lipo posložija u glavi. Bog me sačuva, to je bilo ka upozorenje, shvatija san da je život lip i da triban ljudima donosit zabavu i toplinu, a to ne mogu ako se ja ne osjećan lipo. Ne mogu pratit te dnevne informacije. Ja san se puno bija sekira oko te globalne situacije i stalno san bija opterećen tim informacijama. Tija san napravit i jedan pokret, zva bi se kristalizam, prvo pravilo bilo bi da ljudima oko mene bude dobro, mora meni bit dobro, a drugo je da bi meni bilo dobro, mora bit i ljudima oko mene".
Novi album?
"Iman dosta pisama pripremljenih u glavi, ali moran uvatit malo vrimena, bit sam, a to je malo teže, jer lito je i dosta sviramo. Prvom prilikom kad buden moga, onda ću se maknit, ja i gitara... Te pisme će bit i za mene i za Diktatore, vidit ćemo kome višu pašu. Pisme mi dolaze. Ja san sa Diktatorima dvi i po godine, znan kako dišu, a jedino tako mogu nekome napravit pismu. Samo mi triba samoća i isključen mobitel".
"Morska vila" i rukometna repka?
"Meni je to bija šok. Ja san bija na utakmici sa Španjolskom, sa ženom i dicom. Iz prvog reda san gleda, tija san vidit kako izgleda muški rukomet. Kad je završilo sve, a pobjeda protiv Španjolaca meni je bila napeta, da im vratimo za sve ono prije, i kad je nakon svega zasvirala “Morska vila”, ja san osta šokiran, pozitivno. Publika me izgurala na teren i dalje se sve zna. Meni je to drago, jer mi je pisma izuzetno draga. Moja publika je nju uvik volila. Ljudima je danas teško poslušat riči pisme, jer ima puno lažnjaka, puno pisama koje su napravljene samo da se naprave. “Morska vila” je ispala jedna borbena pisma, a baš je nježna pisma".
A da nije pjevač radio bi...
"Ja san tija bit mehaničar i ja san to i bija. Lipo san radija, ima pogon u “Jugovinila”. Moga san upisat bilo koju srednju školu, jer san bija odlikaš, ali tija san radit sa strojevima, pa san upisa tehničku, a ne sa ljudima, jer su strojevi pokvareni fizički, a ljudi su pokvareni malo u glavu. Lako ti je sa strojem ako ne radi, nije to da on tebe zafrkava da ne radi, da mu se ne da... Dođeš i popraviš to i stroj radi, a s ljudima je drukčije. Sad iman novu tehniku za ljude, jednostavno iden na osjećaje. Ako me neko iti mrvicu nervira, ja neću s njim ni kontaktirat ni surađivat i tako nisan nervozan. Prije san pokušava svima udovoljit, al’ ne moš tako. Ako mi je ugodno s čovikom, bit ću s njim i tu nisu bitni nikakvi novci, jer novca uvik ima za hranu, iman svoj motorčić, žena i dica su mi zdravi i veseli...".
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati