ZOSTER večeras nastupa u Tvornici kulture u Zagrebu gdje će zagrebačkoj publici predstaviti svoj novi album.

Pred koncert smo razgovarali s Mariom Knezovićem, frontmenom Zostera. 

U Tvornici ćete zagrebačkoj publici predstaviti svoj novi album Najgori. Album je konceptualan i vrti se oko fiktivnog lika Tadije. Tko je Tadija i što vam je bila inspiracija za jedan takav lik? Što ga čini najgorim?

Tadija je lik koji živi na rubu naše stvarnosti i mašte, odraz je dubokih unutrašnjih sukoba i društvenih anomalija koje nas okružuju. Inspiracija dolazi iz svakodnevnog života, iz priča koje čujemo, ljudi koje srećemo. On je "najgori" jer predstavlja ono što u sebi ne želimo priznati – naše slabosti, strahove, pohlepu. 

U pjesmi Čovjek želi da je ptica u jednom stihu ste se zapitali: Zašto smo se borili? Poslijeratne države u kojima živimo ogrezle su u nacionalizam, korupciju i kriminal. Koji je vaš odgovor na pitanje koje sami postavljate u pjesmi? Možemo li se uopće kao narodi riješiti tih boljki?

Pjesma Čovjek želi da je ptica postavlja pitanje koje odzvanja kroz vremena: zašto se borimo ako na kraju dana ostajemo zarobljeni u istim problemima? Nacionalizam, korupcija, kriminal su duboko ukorijenjeni, ali ne nepremostivi. Promjena počinje s individualnom svijesti i kolektivnom voljom za boljim sutra. Možemo, i moramo, ako želimo graditi zdravije društvo.

Svijet, pak, more slični i gori problemi: ratovi, bolesti, siromaštvo, glad. Mislite li da je budućnost svijetla ili nas čekaju katastrofalna vremena?

Budućnost je neizvjesna, ali vjerujem u cikluse. Da, svijet se suočava s brojnim izazovima, ali svaka era donosi i svoje svjetlosti i tame. Ključ je u našoj sposobnosti da se prilagodimo, učimo i rastemo. Budućnost može biti svijetla, ali zahtijeva rad, empatiju i zajedništvo.

U svojim pjesmama često ste jako kritični prema trenutnom društvenom stanju. Vidite li kakve pomake nabolje u društvenoj klimi?

Kritičnost prema društvenom stanju je nužna, ali vidim i pomake na bolje, posebno kroz osviještenost mlađih generacija. Društveni aktivizam, tehnološki napredak i globalna povezanost nude alate za promjene. Nada uvijek postoji, samo treba biti spreman djelovati.

Jeste li se ikad našli u problemima zbog kritiziranja politike i društva?

Kritika politike i društva uvijek nosi rizik, ali umjetnost bez slobode izražavanja nije umjetnost. Nismo imali neugodnosti vjerojatno zato što više apeliramo ljudima na savjest nego što oštro kritiziramo.

Kao Mostarci, kako vidite stanje u Mostaru, koji je i nakon toliko vremena još uvijek podijeljeni grad? Ima li u njemu svijetle budućnosti i kako uopće nadići podjele?

Mostar, kao i mnogi drugi gradovi s kompleksnom prošlošću, i dalje nosi ožiljke podjela. No, vjerujem u njegovu svijetlu budućnost. Ključ je u dijalogu, obrazovanju i zajedničkim projektima koji prevazilaze etničke i kulturne razlike. Mostar ima potencijal biti primjer kako se podjele mogu nadići.

Dio benda živi na relaciji Mostar-Zagreb. Je li u EU bolji život nego u BiH ili su i tamo isti problemi kao u Hrvatskoj?

Život u EU donosi određene prednosti, ali problemi su univerzalni. Razlike postoje, ali svugdje se suočavamo s birokracijom, ekonomskim izazovima, političkim nezadovoljstvom. Važno je raditi na poboljšanju uvjeta života gdje god se nalazili.

Najgori je prvi vaš album koji ste snimili za Croatia Records. Zbog čega ste napustili Gramofon, koji je izdao vaša prethodna četiri albuma?

Gramofon nam je bio odličan partner, ali Croatia Records je ponudio novu platformu i priliku za širenje našeg glazbenog dosega. Tako da je prirodno došlo do promjene. 

Osim u regiji nastupali ste i u brojnim svjetskim gradovima, poput New Yorka, Barcelone, Pariza i Amsterdama. Kako zapadna publika reagira na vaše pjesme? Shvaćaju li uopće taj društveni aspekt u njima?

Zapadna publika reagira s entuzijazmom, iako možda ne razumiju sve nijanse, osjećaju emociju i energiju naših pjesama. Glazba prelazi jezične i kulturne barijere i to nam potvrđuju upravo ljudi koji ne razumiju naš jezik, ali sve ostalo razumiju. 

Na sceni ste više od 23 godine, izdali ste 5 albuma i održali nebrojene koncerte. Koja je tajna vaše dugovječnosti na sceni?

Tajna dugovječnosti je strast prema glazbi i neumorno istraživanje novih izričaja. I naravno publika koja daje smisao svemu tome što radimo.

Nakon toliko godina, je li ikad došlo do zasićenja glazbom?

Naravno da jest. Ja sam to kompenzirao glumom, ostali dečki nekom drugom glazbom i zanimanjima. Zato još uvijek u nama gori ona stara vatra. 

Može li se na ovim prostorima živjeti od glazbe?

Može, ali ne može svatko. Ustvari može onaj čije potrebe i obveze su ispunjene od glazbe. Mi živimo od glazbe. Naše je bogatstvo vrijeme koje trošimo kako želimo.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?

Planovi za dalju budućnost su da snimimo još 5 albuma, ukupno 10, te da napravimo koncerte s nekim dobrim orkestrima, unplugged i plugged u neobičnim i zanimljivim prostorima. A planovi za bližu budućnost su koncertne promocije našeg posljednjeg albuma Najgori.