Massimo: Moja karijera ovisi o vrlo malom broju pametnih ljudi u Hrvatskoj
VELIKA turneja Massima Savića završit će 14. rujna na zagrebačkoj Šalati. Pred koncertni spektakl poznati je glazbenik predstavio videospot za singl "Ne ostavljaj me tu", ali i popričao s nama.
Dotaknuli smo se predstojećeg koncerta, posljednjeg albuma, ali i zabrana koncerata, epidemije narodnjaka i drugih aktualnih tema.
Tri godine od posljednjeg studijskog albuma "1 dan ljubavi", koji je osvojio publiku, predstavili ste novi album "Sada". Jeste li zadovoljni reakcijom publike na njega? Na koju je pjesmu prema vašoj procjeni publika najsnažnije reagirala?
Dugo smo radili na albumu Sada i čini mi se, barem takve reakcije dobivam, da je publika zadovoljna, a što je najvažnije, i ja sam. Što se tiče pjesme koja je publici najbolje sjela, teško je pronaći odgovor. Na albumu je 14 pjesama i mislim da su moji obožavatelji podijeljeni na 14 vrsta ljudi, dakle, za svaku od njih sam dobio reakciju da mu je baš 'ta' najdraža. Ipak, moram priznati da ljudi posebno dobro reagiraju na pjesmu "Nisam spreman" Sergeja Četkovića. Nedavno smo ju uvrstili na repertoar nastupa uživo i reakcije su odlične. Ali, evo i aktualni singl "Ne ostavljaj me tu" je slušateljima izvrsno 'sjeo', komentari na pjesmu i spot su redom pozitivni.
Otrcano je pitanje, ali što zapravo najviše inspirira? Brojne pjesme govore o vezama, ispadaju li bolje pjesme kad je autor sretan ili kad nešto ozbiljno ne štima?
Vi znate da ja ne pišem pjesme koje pjevam, ali mi je jako važno da prenesem njihovu emociju. A poznato je da nesretne ljubavi, ili neke tragične, nose snažnu emociju.
Mnogi imaju jednu vašu omiljenu pjesmu, imate li i vi? Probudi li neke posebne emocije u vama kad je izvodite?
Svaka pjesma mi je posebna i uz svaku me veže neka priča ili uspomena, bilo da se radi o načinu na koji je nastala ili o poveznici s autorom ili sa snimanjem. Mislim da će moja najdraža pjesma tek doći.
Vaša supruga Eni je autorica brojnih vaših pjesama, kako biste opisali suradnju s njom?
Morate znati da mene moja Eni najbolje poznaje. Ona osjeća moj senzibilitet, moj ukus, moje raspoloženje i zato mi nikada i ne nudi ništa što bi moglo uzrokovati nesuglasice. Ona točno zna što bi mi moglo odgovarati i zato smo ostvarili toliko suradnji.
Kako birate ostale suradnike, konkretno kako ste izabrali s kim ćete surađivati na posljednjem albumu?
Na novom albumu "Sada" sudjelovala je i naporno radila već provjerena ekipa, ali i neka nova imena. Prošli singl "Lice varalice" napisao je Bruno Kovačić kojemu je to prva pjesma koju je napravio za mene. Svježa krv je uvijek dobra jer donese dašak nečeg drugačijeg, neki novi pogled na stvari. S druge strane, s obzirom na to da je na albumu radilo puno autora, ali i tri producenta htio sam da on ipak bude jedno koherentno djelo i u centar te povezanosti stavio sam meni najbliži instrument, gitaru. Mislim da nam je uspjelo.
Kako se vaš pristup stvaranju mijenjao od početaka do danas? Što biste iz današnje perspektive poručili mladom Massimu koji tek počinje?
Baš sam neki dan u jednom intervjuu odgovarao na pitanje, što bih promijenio da imam priliku i zaključio sam da ne bih puno toga. Na greškama se uči, greške i pogodci koje sam napravio su me dovele tu gdje jesam danas. A danas sam otac predivne kćeri, suprug predivne žene i postoje ljudi koji iskreno cijene moj rad. Mislim da je slično i s ovim pitanjem. Uvijek sam se, kada je u pitanju moja karijera trudio držati onoga što jesam, onoga što mi odgovora, neke iskrene emocije, i to je uvijek funkcioniralo. A neke početničke greške i neki propusti služe upravo tome, da čovjek nauči i one su se morale dogoditi.
Dakle da morate sve ispočetka, ne biste ništa mijenjali?
Pa mislim da ne. Moji postupci rezultirali su time da se bavim onim što volim, i uspješan sam u tome, da je moja Mirna izrasla u predivnu, samostalnu mladu osobu i da je kraj mene moja Eni, moja supruga i najveća podrška.
Kako podnosite komplimente, primjerice kad vas nazivaju legendarnim?
Ne padam na laskanja i slatke riječi. Meni, kao glazbeniku, je najveći kompliment kada netko kupi moj album ili ulaznicu za moj koncert. U ova teška vremena ljudi su spremni izdvojiti novac za glazbu. Nije li to predivno?
Kako komentirate zabrane i pokušaje zabrana koncerata i manifestacija posljednjih tjedana od strane branitelja?
Na to pitanje ću odgovoriti jednom mojom tezom, a to je da ako nekome, tko je u principu glazbenik, ne dozvoljavaš da nastupi i radiš zabrane tada oko toga kreće izmaglica kontroverze. U jednom trenutku onda prestaje u fokusu biti glazba, već ostaje samo kontroverza. Kada bi se uklonile zabrane i kontroverze, sve skupa bi publici na taj način prestalo biti zanimljivo. Mislim da bi trebalo prestati sa zabranama u umjetnosti. Podgrijavajući vatru kontroverznosti dolazimo i do sljedećih zabrana, a to nipošto nije dobro.
S jedne strane zabrane, a s druge strane narodnjaci koji su postali mainstream, dok se mnogi zgražaju. Kakvo je vaše mišljenje o poplavi narodnjaka u Hrvatskoj? Jesmo li zaista žrtve nekog nametanja ili smo jednostavno dobili ono čemu su mase oduvijek naginjale?
Moram reći da je davno poznato da će masa, ako je gledamo u globalu, uvijek prije beletristike ići ka pornografiji. To je tako i tu nema ničeg novog. Problem se pojavljuje kada tekstovi takvih pjesma apsolutno zastrane i u nemogućnosti zadovoljavanja ritmike nekim koliko-toliko dobrim tekstom odjednom imamo pjesme tipa... zašto ti taksi kasni... ili sva se cedim dok te ljubim... itd....
Iskreno, ja sam mislio da će barem zagrebačka makroregija ostati slobodna zona nešto bolje glazbe, ali nažalost kontaminacija je krenula i tu se više ništa ne može. Na svu sreću, moja karijera ovisi o vrlo malom broju pametnih i senzibilnih ljudi, ali meni je i to dovoljno i na tome sam uvijek zahvalan.
Kakvom vi vidite budućnost Hrvatske uz toliko mladih koji odlaze gotovo svakodnevno? Kako biste reagirali da vaša kći odluči sreću i budućnost potražiti vani?
Na svu sreću, moja kćer se pokazala vrlo snalažljivom i čak se u slobodnom padu uvijek dočeka na sve četiri. Razmišljam o jednoj Hrvatskoj koja će u bliskoj budućnosti imati strašno malo ljudi, većinom penzionera, koji tu žive s najbjednijim mogućim penzijama i mislim da smo radi toga na jako opasnom demografskom putu.
To nije pečalba 70-ih kada je samo glava kuće, iliti najsposobniji, odlazio u stranu zemlju, a doma bi svojoj ženi i djetetu ili djeci i svojim roditeljima slao novac koji se trošio na ovim prostorima. Sadašnja situacija je mnogo opasnija jer odlaze kompletni nukleusi budućih velikih obitelji. I tu ne gubimo samo na onima koji odlaze nego i na onima koji će uz odlazeće doći na svijet.
Gdje Hrvati griješe da je situacija u zemlji takva kakva je?
Griješe u mjeri krađe. Trebali bi biti mnogo elegantniji i ipak sami sebi postaviti do koje će mjere krasti. Nažalost ovdje se krade ozbiljno, puno, rašireno i sistematski. Time dajemo primjer mladima da ćeš bolje proći ako ukradeš 100 milijardi kuna nego ako ne platiš račun za mobitel. Zemlja se voli tako da joj se rado i dobrovoljno plaćaju porezi, prirezi, jer ako svi krenemo krasti uskoro nas neće biti.
Pratite li mlade kolege i postoji li netko koga biste izdvojili? Kad usporedite vrijeme kad ste vi počinjali i vrijeme kad oni počinju, što se promijenilo, a što je uvijek isto? Je li vaša generacija bila hrabrija?
Ima puno mladosti koja se svojim talentom pokušava izboriti za svoje mjesto. Kada sam radio na talent showu iznenadio sam se koliko je ljudi skriveno u mnoštvu, a nose u sebi stvarno nešto posebno.
Čime biste se bavili da niste glazbenik?
Mislim da bih uvijek bio u nekoj umjetnosti, ako se sjećate imao sam i nekih glumačkih angažmana... Ali nekako sam siguran da je glazba trebala biti moj put.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati