Foto: Index

IAKO su ga neki, nesvjesni sjajne budućnosti koja ga čeka, pokopali još davne 1995., čini se da je format koji je iz korijena promijenio glazbenu industriju, napokon mrtav. Tako barem tvrde njegovi tvorci.

Naime, 22 godine nakon što se prvi puta pojavio, MP3 je pokopan i to od istih onih ljudi koji su ga stvorili. Institut Fraunhofer koji je aktivno radio na razvoju ovog formata još kasnih osamdesetih, nedavno je obznanio da je ukinuo licenciranje za određene patente povezane s MP3-jem.

Bernhard Grill, direktor odjela koji se u Fraunhoferu bavio ovim formatom izjavio je za NPR putem maila da je standard postao jedan drugi format, a radi se o AAC-u (Advanced Audio Coding) koji je neizbježan kod skidanja glazbe i videa na mobilnim uređajima. Dodao je i da je AAC učinkovitiji od MP3-a te da nudi puno više funkcionalnosti.

Teški počeci

Autor Stephen Witt u svojoj je knjizi "How Music Got Free: A Story of Obsession and Invention" objasnio da je MP3 zamalo nestao prije nego se i pojavio.

Ekipa inženjera koji su izumili ovaj format pokušavala je osmisliti kako audio fajlove slati preko telefonskih linija koje su omogućavale prijenos male količine podataka. Fraunhofer je u svojim nastojanjima da ostale kompanije uvjeri u prednosti MP3-a naišao na niz prepreka. Između ostalog, velike su im probleme stvarali korporacijski saboteri, ali kasnije i pirati. Tu je bio i problem svijeta koji još nije bio spreman za ovaj tehnološki skok. Jedan od članova tima koji je imao patent za servis koji bi se bavio streamingom glazbe, naišao je i na otpor njemačke vlade jer ideja se u to vrijeme činila suludom.

Još jedna stvar koju nisu uspjeli provesti u djelo? Prijenosni MP3 player.

Format koji je "ubio" glazbu

Rane 1995. format je bio na izdisaju, ali svijet je ubrzo doznao da je utjecaj ovog formata golem. Omogućio je jednostavnije skidanje audio podataka u vremenima kada vam je za skidanje pojedine pjesme trebalo više od nekoliko sekundi, a iPod i iTunes pokrenuli su novu eru za Apple što je dovelo do iPhonea i ostalih imitatora koji su promijenili način na koji danas komuniciramo.

Ovo je možda kraj jedne ere i vjerojatno ćemo još neko vrijeme koristiti ovaj format, ali kad ljudi koji su na njemu marljivo radili kažu da je gotovo, možda je vrijeme da se s njim polagano počnemo opraštati jer za razliku od vinila ili kazete, MP3 vjerojatno neće doživjeti veliki povratak. Kvaliteta zvuka je izuzetno loša prema današnjim mjerilima, a neka istraživanja čak pokazuju da kompresija MP3 fajlova potiče negativne emocionalne karakteristike glazbenih instrumenata. Najjednostavnije rečeno, kompresija izvlači emociju i život iz glazbe. Psihoakustika je s vremenom napredovala, a s njom i tehnologija.

AAC ni u kojem slučaju nije najbolje što postoji u ponudi, ali daleko je bolje od MP3-a koji je u prvom redu bio praktičan.

Kako bismo se oprostili od MP3-ja, u nastavku možete poslušati pjesmu "Tom's Diner" Suzanne Vega jer upravo je to pjesma koju je Karlheinz Brandenburg koristio kao referencu tijekom razvoja formata, a ispod toga, možete poslušati i što sve gubimo nakon što pjesma prođe MP3 kompresiju.