Screenshot: YouTube

U DANAŠNJE vrijeme Valentinovo ili Dan zaljubljenih za neke je prilika da svoje bolje polovice obraduju čokoladama i cvijećem, a za druge najobičnija budalaština i način da cvjećari, vlasnici restorana i proizvođači čokolade, čestitki i donjeg rublja izvuku novac od ekipe iz prvog dijela rečenice.

Međutim, povijest ovog festivala slatkiša i ljubavi je mračna, krvava i još uvijek ne potpuno jasna.

Ženama na poklon nekoliko udarac štapom

Iako nitko nije točno odredio odakle je sve ovo poteklo, dobro je početi do starog Rima gdje su se od 13. do 15. veljače obilježavale Luperkalije. Bio je to dernek koji nije nimalo nalikovao danu na kojem jedni drugima darujemo slatkiše, čestitke i poljupce. Upravo suprotno, žene bi bile isprebijane.

Svrha je bila duhovno "očistiti" grad, zaštititi ga od zlih duhova i donijeti plodnost i zdravlje. Vjeruje se kako je svetkovina nastala od još ranije slične svetkovine poznate pod imenom Februa, a od koje dolazi naziv mjeseca "februar". Luperkalije su, u svakom slučaju, bile slične nekim drugim pastoralnim svetkovinama klasičnog svijeta, uključujući starogrčke gdje se slavio bog Pan. Bog koji se slavio na Luperkalijama bio je Luperk (Lupercus), za koga neki tvrde da je bio istovjetan Faunu, odnosno Panovom rimskom ekvivalentu, ali se počast također odavala i poznatoj Kapitolskoj vučici, a rituali održavali ispred pećine Luperkala gdje je, po predaji, podojila Romula i Rema.

Svetkovinu su vodili svećenici zvani Luperci ("vučja braća"). Nakon žrtvovanja dva kozlića i psića, po dva mlada svećenika - obično iz aristokratskih porodica - presvukli bi se u oderanu kožu i počeli trčati po gradu udarajući građane Rima štapom. Prema svjedočanstvima antičkih pisaca žene i djevojke bi im se pri tome namjerno stavljale na put, vjerujući kako dodir od svećenika za vrijeme luperkalija garantira plodnost i/ili siguran porod.

Rimljani su vjerojatno zaslužni i za današnje ime Dana zaljubljenih. Naime, car Klaudije II. u trećem stoljeću svake bi godine 14. veljače pogubio dvoje ljudi imena Valentin. U sjećanje na njihovu žrtvu katolička crkva obilježavala bi Dan sv. Valentina.

Od golotinje, preko pisaca do gramzivih proizvođača čestitki

Kasnije, u petom stoljeću, papa Gelazije I. pomalo je zakomplicirao situaciju kombinirajući Dan sv. Valentina s Luperkalijama kako bi iskorijenio poganske rituale, ali u to vrijeme festival je više djelovao kao predstava koja je podsjećala na ono što je nekoć bilo. Povjesničar Noel Lenski sa sveučilišta u Coloradu, objašnjava: "Nekad su bili pijani i goli, a u petom stoljeću bilo je to nešto potpuno drukčije. Kršćani su vratili odjeću. No i dalje se radilo o danu plodnosti i ljubavi".

U isto vrijeme, Normani su obilježavali Galatinov dan, a Galatin je bio "ljubavnik žena". Mnogi su ga miješali s Danom sv. Valentina, jednim dijelom i zato što su imena zvučala slično.

Kako je vrijeme odmicalo, praznik je postajao sve blaži. Chaucer i Shakespeare romantizirali bi ga u svojim radovima i tako je postajao popularniji u Europi. U to vrijeme pojavile su se i čestitke.

S vremenom, tradicija je našla put do Novog svijeta, a industrijska revolucija uvela nas je u vrijeme tiskara koje su u 19. stoljeću proizvodile čestitke. Kompanija Hallmark Cards iz Kansas Cityja 1913. počela je masovno proizvoditi čestitke za Valentinovo i otada više ništa nije bilo isto.

Veliki biznis

Danas se radi o velikom biznisu, a biznis iz godine u godinu raste i govorimo o zaradi od preko 20 milijardi dolara.

Neki pak tvrde da je komercijalizacija upropastila dan, a sociologinja Helen Fisher sa sveučilišta Rutgers tvrdi da smo za sve krivi upravo mi sami: "Nitko nam to nije naredio. Da ljudi nisu kupovali Hallmarkove čestitke, kompanija bi propala".

U svakom slučaju, proslava Dana zaljubljenih i dalje će trajati i svako će ga obilježavati na svoj način ili ga uopće ne obilježavati. Samo se nadamo da se nitko neće vraćati "iskonskim vrijednostima i tradiciji" jer ako netko odluči oživjeti ono što su radili stari Rimljani, nitko se neće dobro provesti.