DJELO Ruka umjetnice Darije Jelinčić postavljeno je 11. prosinca 2019. na plakatu dimenzija 12 x 4,80 m na pročelju zgrade jedne zagrebačke tvrtke kod križanja Slavonske avenije i Avenije Marina Držića, gdje će biti izloženo šest mjeseci i vidljivo tisućama ljudi.

Ovaj umjetnički rad predstavlja suradnju tehnologije i čovjeka. Roboti koji dolaze u miru, s buketom cvijeća koji predstavlja bijelu zastavicu.

Rad Ruka pripada seriji fotografija Dekodirajući čovjeka kojom se propitkuje ispreplitanje tehnologije i medicine, napredak tehnologije te poboljšanje ljudskog tijela s iščekivanjem što će nam donijeti sutra. Konstantnu težnju za napretkom čovječanstva možemo proučavati kroz prizmu humanizma, težnje individue da bude bolje promičući racionalno mišljenje, slobodu, toleranciju, demokraciju te brigu za svoje sunarodnjake. No možemo otići i korak dalje te proširiti takvo gledište na poboljšanje ljudskog organizma. 

U tom slučaju više nismo orijentirani samo na tradicionalne humanističke metode edukacije i kulturnog razvitka nego se usmjeravamo na razvitak tehnologije i medicine koji će nam u konačnici omogućiti da mislimo iznad onoga što se prihvaća kao ljudski. Tehnologija napreduje, usavršava se i probija u nove sfere vrlo brzo. Organizam je preveden u problem genetičkog kodiranja i pročitan, a društvo nikada do sada nije bilo toliko suštinski povezano i potkrijepljeno tehnologijom kao danas. Takav razvitak već ima, a zasigurno će imati još i veći utjecaj na poboljšanje života pojedinca, time i promjenu samoga društva, što će polagano, ali sigurno otvarati mnoga nova pitanja u religiji, etici, pitanju besmrtnosti, demografskoj slici planeta, socioekonomskoj slici itd. Projekt Decoding Homo bilježi inovacije i tehnološka poboljšanja ljudskog tijela, spajanje tehnološkog i biološkog s iščekivanjem što će nam donijeti sutra.

Darija Jelinčić diplomirala je Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija upisuje fotografiju kao izborni predmet na Studiju dizajna u Zagrebu. Čestim boravcima u Pragu nastavlja raditi na svom fotografskom razvoju otkrivajući dugu i bogatu češku fotografsku scenu. Prirodno kombinira ova dva interesa, sociologiju i fotografiju, koristeći osobnu fascinaciju ljudskom prirodom i kulturom u svom fotografskom izražaju. Projekti na kojima radi uglavnom su usmjereni na ljude i njihov odnos prema zajednici. 

Za vrijeme umjetničke rezidencije Cité Internationale des Arts u Parizu surađivala je s Institutom za robotiku i inteligentne sustave (ISIR) Sveučilišta Sorbone, kao i s umjetnicima iz Rusije, Kine, Tajvana, Južnoafričke Republike i Hrvatske. Sudjelovala je na dvije radionice Agencije VII i izlagala svoj rad u Barceloni, Londonu, Kölnu, Aveiru, Zagrebu, Pragu i San Franciscu. Darijin rad uvršten je u dvije fotografske knjige WPGA te zastupan od umjetničke galerije Fouladi Project u San Franciscu, a nalazi se u muzejskim i privatnim kolekcijama kako u Europi, tako i u Sjedinjenim Američkim Državama.