"GOEBBELS je bio neopisivo šarmantan kad sam počeo razgovarati s njim. Nije uopće govorio o mom filmu Oporuka doktora Mabusea koji su tad zabranili, govorio je o mnogim drugim stvarima. Između ostalog, prenio mi je da je Hitler gledao Metropolis i Nibelunge i da je nakon toga rekao: Ovo je čovjek koji će nam napraviti pravi nacistički film. Preznojio sam se dok mi je Goebbels to govorio.

Što bih drugo mogao, rekao sam mu da mi to što čujem veoma godi, ali da je moja majka Židovka. Goebbels je odgovorio: Mi odlučujemo tko je Židov. Vidio sam sat kroz prozor i Goebbelsove ruke koje se pomiču preda mnom... I dok sam slušao kako Hitler i Goebbels očekuju od mene nacistički film, bio sam skroz mokar od preznojavanja i moja jedina misao je bila ‒ kako pobjeći odatle. Imao sam novac u banci i samo sam mislio na to kako da ga istog dana izvučem? Ali Goebbels je govorio i govorio i to je toliko potrajalo da je potom bilo prekasno da odem u banku i uzmem novac. I na kraju sam rekao sve što biste mogli u toj situaciji reći: Ministre, ja sam veoma, veoma počašćen."

To je bila 1933. godina i posljednji dani velikog redatelja Fritza Langa u Berlinu. Nakon "pristojne ponude" je prodao sve što ima najbrže što je mogao i napustio zemlju. Zanimljivo da supruga nije otišla s njim nego je ostala pomagati nacistima u snimanju filmova. 

Hitler nije bio neki umjetnik, ali je znao prepoznati tko jest. Greta Garbo mu je bila omiljena glumica, a očito se divio i Langu, zamalo ga i nagovorio na suradnju. Kako da mu se ne divi, u pitanju je stvaralac koji je pored filmova o doktoru Mabuseu već snimio i Ženu na mjesecu, Špijune, bio jedan od nosilaca njemačkog ekspresionizma 20-ih godina, a sa dva remek-djela, Metropolis i M, postavio temelje za SF i noir, i to na takav način da se ti temelji mogu slobodno gledati i kao krema oba žanra. 

S Mabuseom je i završio i iako već skoro sasvim slijep uspio je 1960. godine u domovini zaokružiti i svoju filmografiju i storiju o zločinačkom geniju, a između odlaska iz Njemačke i povratka kući je imao plodonosan, mada podcijenjen period u Americi. Od 1936. do 1956. je snimio dvadesetak filmova, pretežno krimi radnje, pa su otuda izostala i neka priznanja, a čak i danas mu se rjeđe spominju ti naslovi kada se govori o vrijednosti njegovog zavještanja. Kakva greška...

Počevši od filma Fury, gdje je predivno oslikao svu bezumnost rulje i donio najbolje od Spencera Tracya, a najbolje od Spencera Tracya je najbolje od bilo koga, pa do kraja s Beyond A Reasonable Doubt i While The City Sleeps, praktički nije bilo lošeg uratka. Znalo je malo ne štimati sa scenarijem kao u Ministarstvu straha, ali Lang je svaki put izvukao najbolje od svog ekspresionističkog iskustva i onoga što u suštini on jest zajedno s holivudskom prijemčivošću, umijećem zabave za šire mase, što je vrijedno pokupio i implementirao. Uostalom, Žena u izlogu, Skarletna ulica i Velika vrelina su nesumnjivi klasici i s umjetničke strane i sa strane onoga što Ameri zovu "entertainment". On je možda i redatelj s najviše sjajnih filmova u noir kategoriji, a pored spomenutih tu možemo dodati i Ljudsku čežnju, Plavu gardeniju, Kuću pored rijeke itd. 

Težak čovjek za suradnju, ali što očekivati od nekoga tko je nosio i povez preko oka i tamne naočale? Znao je maltretirati glumce i ekipu do iznemoglosti kad nešto nije urađeno kako valja, ali takvi su mnogi šefovi, a za razliku od većine, kod Langa se zapravo stvaralo nešto bitno. 

Jacques Rivette, William Friedkin, Steven Spielberg, Luis Buñuel, Osamu Tezuka, Alfred Hitchcock, Jean-Luc Godard, Stanley Kubrick. Svi oni i još mnogi drugi geniji filmskog posla su jednom ili više puta priznali koliko je Fritz Lang utjecao na njihov rad i svaki je to jasno izgovorio istu riječ - "puno". Da je Lang rekao "da" Goebbelsu i da je stvarno stvarao nacističke filmove, vjerojatno bi i dalje svi ovi isti autori radili pod njegovim utjecajem, budući da je i prije nacizma dosta snimao, ali teško da bi u tom slučaju itko od njih to smio javno priznati i time se pohvaliti. U tome je razlika između velikog umjetnika i velike ličnosti, a Lang je bio i jedno i drugo.