Foto: Alisa Kekić

PRONALAZAK prikladnog smještaja najveća je noćna mora većine pridošlica u Njemačku (i Irsku, koliko čujem). To je i razlog zbog kojeg većina ljudi za prvu ruku dolazi kod nekoga koga poznaje, uključujući i mene, ili prvo nalazi posao od doma pa se tek onda seli.

>>>Kako izgleda život stranca u Njemačkoj kad nema posao i ne zna jezik<<<

Problematika poznata kao začarani krug "posao-boravište" poznata je svima koji su tu došli bez prethodno dogovorenog posla ili riješenog smještaja. Naime, bez prijavljenog boravišta teško ćete naći posao, bez posla još teže smještaj, a razgovori za smještaj nerijetko izgledaju poput razgovora za posao. Cijeloj situaciji ne pomaže ni oskudica stanova za najam.

>>>Što se dogodilo kad sam dala otkaz, strpala sve u auto i otišla u Njemačku<<<

Uspjeh u pronalasku smještaja ovisi o mnogo čimbenika. Mjesto u kojem ga tražite, smještaj koji bi zadovoljio vaše potrebe, cijena na koju ste spremni pristati, ali i sreća igra poprilično veliku ulogu. Zbog svih ovih čimbenika o cijeni je nezahvalno govoriti jer su razlike velike, ovisno o tome jeste li u centru grada ili pak u nekom malom mjestu pored. Iskustva su različita, i kao i svugdje u svijetu, pokoji kontakt ili poznanstvo može biti zlata vrijedno pri pronalasku novog doma, a onima manje sretnima ne gine provođenje vremena na nekim od mnogobrojnih portala za traženje smještaja. Immonet.de, wohnungsboerse.net, immobilienscout24.de ili immowelt.de samo su neki od njih, a na njima možete i dobiti ideju o visini najma. Treba imati na umu i da većina stanodavaca prilikom useljenja traži polog u visini dvije do tri stanarine.

Nakon što pronađete smještaj, vlasnik vam potpisuje papir zlata vrijedan "Wohnungsgeberbestätigung". S tim papirom odlazi se u Gradsku vijećnicu gdje prijavljujete boravak i dobijete potvrdu za isto (Meldebestätigung). Nakon par tjedana na prijavljenu adresu stiže vam i porezni broj.

Što se tiče obveza prema MUP-u, rekli su mi da je potrebno odjaviti prebivalište ako se trajno iseljavate iz Hrvatske. Ako odlazite na neko vrijeme ili niste sigurni koliko ćete ostati, dovoljno je obavijestiti MUP o promjeni boravišta, odnosno da privremeno boravite u inozemstvu.

Nakon što ste riješili smještaj, možete se prijaviti na Zavod za zapošljavanje. Tamo ćete dobiti sve informacije o ostvarivanju prava naknade za nezaposlene, ali i pomoć prilikom traženja posla. Ja to nisam odmah napravila, već sam tražila posao preko mnogobrojnih portala (Monster, Indeed, Jobstimme, Glassdoor, Stepstone, Eures i Jobboerse samo su neki od njih), no na kraju sam se ipak odlučila i Zavodu obratiti da vidim kako to kod njih funkcionira.

Nakon što sam došla na pult, uputili su me na jednog službenika koji je u sustav unio sve moje podatke, a zatim na drugog službenika s kojim sam sjela i prošla pravu seansu od sat vremena. Žena me je pitala što želim, što ne želim raditi, gdje se vidim za nekoliko godina, u kojem smjeru želim ići i slične stvari.

Uputila me je u jedan od njihovih centara gdje mi mogu pomoći s izradom životopisa i pisanjem molbi na njemačkom jeziku i na integracijski kurs. Sve u svemu - bezbolno i ohrabrujuće iskustvo. Jedna od zanimljivosti je i što, nakon što napravite profil na njihovoj stranici, možete besplatno slušati neke online tečajeve za koje dobijete potvrdu da ste ih položili. Odlična stvar za sve koji žele dalje raditi na svojim vještinama i dobar alat s kojim možete barem malo povećati vlastitu konkurentnost na tržištu rada.

Integracijskih tečajeva koje sufinancira država ima više vrsta. Paleta se rasteže od tečajeva za mlade (do 27 godina), za roditelje, za žene, opći tečaj i tečaj za one koji se koriste drugim pismom (tipa Arapi). Ja sam se predbilježila za "Opći" koji se sastoji od 600 sati tečaja njemačkog jezika i 100 sati tečaja orijentacije koji pruža informacije o njemačkom društvu, pravnom poretku i novijoj povijesti.

Otišla sam u njihov ured i poslali su moju prijavu na odobrenje koje mi kroz koji tjedan treba stići na kućnu adresu. Nakon što dobijem taj papir mogu se prijaviti u jednu od škola s popisa koji su mi dali i predbilježiti se za početak tečaja. Tamo vam testiraju znanje njemačkog i predlažu koliko biste sati trebali odraditi (primjerice, ako je vaše znanje njemačkog A2, nećete morati slušati svih 600 sati).

Nakon uspješnog završetka tečaja (pod uvjetom da ste ispit položili unutar dvije godine od početka tečaja), država vraća pola iznosa koji ste platili, što sve skupa na kraju ispadne da vas jedan sat njemačkog jezika košta 1 euro i dobijete potvrdu o znanju B1.

Što se tiče zdravstvenog osiguranja, možete ga sami odabrati i papire koji vam tamo daju prilikom prijave odnijeti poslodavcu prije početka rada koji pokriva troškove istog. Koliko je bitno svaku informaciju koju dobijete od naših javnih službenika provjeriti dva puta dovoljno govori činjenica da mi je jedna od njih dala potpuno krivu informaciju vezano za odjavu zdravstvenog osiguranja. Naime, rekla mi je da je "dovoljno poslati mail da me 'skinu' s njihove liste ako nisam u mogućnosti otići osobno", no nakon što sam ih drugi put kontaktirala u vezi iste stvari kad sam već otišla iz Hrvatske, njezina kolegica je rekla da ipak moram doći osobno ili poslati nekoga s kopijom moje osobne da me odjavi. Toliko o usklađenom radu naših javnih službenika. Nije ni čudo što se ljudi ne odjavljuju kad nitko ne zna kako to moraju napraviti.

Dalje mi je službenik u Njemačkoj objasnio u slučaju da sam nezaposlena i ne primam nikakvu naknadu za nezaposlene (a dobrovoljno sam se prijavila), zdravstveno osiguranje bi me kod njih koštalo visokih 176 eura mjesečno. Za to vam pak s našeg Zavoda treba tiskanica E104 na kojoj piše i datum odjave jer vam neće ugovoriti policu zdravstvenog u Njemačkoj ako ga u isto vrijeme imate u Hrvatskoj – osim u prvom slučaju gdje su im samo potrebni podaci o poslodavcu, potvrda o prijavljenom boravištu i osobna iskaznica.

Moram priznati da su me obveze prema Poreznoj upravi najviše zbunile. Naime, u Poreznoj su mi
sljedeća dva scenarija objasnili. Ako ste bili nezaposleni u Hrvatskoj i zaposlili se u Njemačkoj, a još uvijek se vodite kao rezident Hrvatske, trebali biste ispuniti RPO obrazac i "Poreznoj upravi prijaviti početak ostvarivanja dohotka u roku od 8 dana od dana početka ostvarivanja dohotka" kao i prestanak, u slučaju da dobijete ili date otkaz. Isto tako, rekli su mi da se do 31. 1. naredne godine treba ispuniti i predati INO-DOH obrazac za prethodnu godinu. Hrvatska i Njemačka imaju ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja tako da ne biste trebali imati previše problema s tim, a njima su ovi papiri bitni da mogu voditi evidenciju o nama.

Drugi scenarij je vezan uz TI obrazac, koji ćete trebati predati ako želite biti ispisani iz registra hrvatskih poreznih obveznika, odnosno "promijeniti status rezidentnosti iz rezident u nerezident u Republici Hrvatskoj". Njime Porezna utvrđuje koji je centar vaših obiteljskih i gospodarskih interesa, dakle, morate imati što manje veze s Hrvatskom (primjerice neposjedovanje nekretnina u Hrvatskoj) da biste ostvarili to pravo.

Na kraju, ako se odlučite na ovaj korak, računajte na to da će vam trebati određeni budžet za prvih
nekoliko mjeseci dok se ne smjestite, nađete posao i ufurate u novu sredinu. Oboružajte se i živcima jer ćete vjerojatno dobivati nedosljedne informacije naših javnih službi. Usvajanje osnova njemačkog jezika uvelike će pomoći pri snalaženju u svakodnevnim situacijama, unatoč tome što dosta Nijemaca priča engleski. Svom prijatelju nikako ne bih preporučila da dolazi na blef u stranu zemlju, odnosno da se prvo dobro raspita i o smještaju i o poslu, pogotovo oni koji bi poveli cijelu obitelj sa sobom. Nama samcima je nešto lakše jer moramo samo na sebe misliti, s djecom je to već nešto teže, ali nije i nemoguće.

U sljedećem ću članku pisati o posjeti Stuttgartu i zašto me je potpuno neočekivano oduševio.