SVAĐA nije ni stigla eskalirati, a vi već pokušavate smiriti situaciju. Ispričavate se i uvjeravate partnera da je sve u redu, iako znate da nije. Problem zbog kojeg je rasprava počela ostaje neriješen i o njemu se više ne govori. Takvo ponašanje ima svoje ime i, prema terapeutima, dugoročno može štetiti odnosu, piše Vice.

Riječ je o obrascu ponašanja poznatom kao "dodvoravanje" (fawning). Licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja Annie Wright, koja se bavi relacijskim traumama, objašnjava da se dodvoravanje javlja kada osoba pokušava izbjeći opasnost ili sukob tako što ugađa drugoj osobi, prilagođava joj se i potiskuje vlastite potrebe. Takva reakcija može postati toliko automatska da osoba više ni ne zastane kako bi razmislila o tome što sama želi ili osjeća.

Kod žena takvo ponašanje može biti dodatno potaknuto načinom na koji ih se odmalena uči da budu ugodne, susretljive i da ne stvaraju probleme. Wright upozorava da društvena očekivanja mogu nagrađivati upravo ponašanja koja nalikuju dodvoravanju, poput popustljivosti i stavljanja tuđih potreba ispred vlastitih.

Istraživanje objavljeno 2025. pokazalo je i da žene koje izražavaju ljutnju zbog rodne neravnopravnosti mogu biti negativnije doživljene upravo zato što takvo ponašanje odstupa od tradicionalnih očekivanja o tome kako bi se žene trebale ponašati.

Zašto je izbjegavanje sukoba štetno

Problem nastaje kada se potreba za mirom pretvori u stalno prešućivanje problema. Svaki put kada se rasprava prekine prije nego što se uopće razgovaralo o onome što je nekoga povrijedilo, pravi problem ostaje neriješen. Kratkoročno se možda izbjegne neugodna svađa, ali nezadovoljstvo zbog toga ne mora nestati.

Istraživanja partnerskih odnosa također pokazuju da veza bez otvorenih neslaganja nije automatski kvalitetnija. Gottman Institute navodi da neriješeni problemi i osjećaji koji se ne izgovore mogu dovesti do zamjeranja i gubitka bliskosti. Pritom nije cilj svađe pod svaku cijenu, nego razgovor o onome što partnerima smeta.

John Gottman desetljećima proučava partnerske odnose, a pristup koji nosi njegovo ime naglašava da svrha sukoba nije nužno pronaći brzo rješenje. Važnije je bolje razumjeti partnera i ono što stoji iza njegovih reakcija. Drugim riječima, neslaganje samo po sebi ne mora biti problem. Problem nastaje kada partneri više ne razgovaraju o svojim potrebama, povrijeđenosti i razlikama.

Alternativa je naučiti podnijeti nelagodu

Rješenje nije tražiti svađu, nego naučiti podnijeti nelagodu koju neslaganje donosi. To može značiti oduprijeti se porivu da se sve odmah "izgladi", ne ispričavati se automatski zbog vlastitih potreba i ne nuditi rješenje prije nego što se uopće razgovaralo o problemu.

Umjesto pokušaja da neugodnost što prije nestane, korisnije je dati sebi i partneru vremena da kažu što ih je povrijedilo ili što im nedostaje. Za osobu koja je navikla ugađati drugima to može biti izrazito neugodno, ali cilj nije produljivati svađu, nego naučiti ostati u razgovoru bez automatskog povlačenja i potiskivanja vlastitih potreba.

Veza bez svađa zato nije nužno znak savršenog odnosa. Važnije je što se događa kada se partneri ne slažu. Mogu li otvoreno reći što ih muči, saslušati jedno drugo i pokušati razumjeti problem ili ga svaki put prešute samo kako bi što prije ponovno zavladao mir?