U SURADNJI s Yugopapirom donosimo tekst iz 1970. godine o tome kako su Nijemci tad pisali o Jugoslaviji i turizmu na ovim prostorima.

Svibanj 1970.: Jugoslavija je raj za mlade, ali ne i za one koji traže droge! - to tvrdi zapadnonjemački mjesečnik za omladinu Twen... Kakvu su ocjenu dobili naši turistički centri od stranih turista ispod trideset godina starosti?

Zapadnonjemački mjesečnik za mlade Twen već u nekoliko posljednjih brojeva donosi zanimljivi Indeks ljetovanja. U njemu ne opisuje samo turističke atrakcije pojedine zemlje nego govori i o stvarima koje zanimaju mlade turiste. Princip je vrlo jednostavan. Uz kratak opis gdje i kako se ljetuje, donose se podaci odakle dolaze turisti, koliki je omjer mladih i starih te koliki je omjer muških i ženskih turista. Navodi se mogućnost zabave, opisuje se gdje se lakše, a gdje teže uspostavljaju kontakti s drugim spolom, a donekle se stidljivo napominje i gdje se može kupiti - droga!

U broju od 5. svibnja 1970. Twen donosi podatke i o Jugoslaviji. Detaljno opisuje koliko stoje hoteli, koliko hrana, koliko se mora utrošiti na krstarenje Jadranom, a koliko ako se želi kampirati. Posebno se opširno opisuju kampovi i plaže za nudiste. 

U Jugoslaviji, piše Twen, golotinja nije zabranjena ako se pokazuje na kupalištima i ljetovalištima koja su određena za ljubitelje nudizma. Nudisti se ne moraju bojati onih koji oboružani dalekozorima i čamcima dolaze u "lov na uzbuđenja", njih gone ne samo nudisti nego i mjesna vlast - policija.

Jedan pasus posvećen je i našim policajcima. Twen priznaje da čuvari zakona na Jadranu znaju s vrlo mnogo dostojanstva nastupiti i onda kad pred sobom imaju grupu - nudista. Izgledaju, tvrdi, ljutiti, ali to je samo obmana. U stvari su to zgodni i ljubazni momci, kaže Twen, koji će vam progledati kroz prste ako noću malo glasnije zapjevate. 

Doslovno se navodi: "Ako noću baš ne čupate drveće u parku zajedno s korijenjem, ako urlicima ne probudite čitavu provinciju, možete biti sigurni da će vas pustiti na miru, to više što policija na Jadranu zna kako djeluje izvrsno i pitko crno vino uz jednako tako dobru ribu i ćevap!"

Najbolji Cavtat

U Twenovu indeksu najbolje naše turističko mjesto je bez sumnje Cavtat. Kažu da ovaj gradić posjećuje 60 posto mladih turista, da ima za 60 posto više djevojaka koje rado sklapaju poznanstva, među njima ima mladih dama iz Engleske, Skandinavije i Njemačke, ima dovoljno mogućnosti za zabavu, nešto manje za razne igre, a u blizini se nalazi i dobra nudistička plaža.

Na drugom je mjestu Dubrovnik, zatim Poreč, Split i Krk. 

Slabim mjestom za ljetovanje mladih smatraju u Twenu Rovinj, kojem se, sudeći po indeksu, predbacuje da se malo brine za zabavu mladih, da ima previše "staraca", previše austrijskih turista koji ništa drugo ne žele nego prženje na suncu i solidna srednjoeuropska jela, a nudistička plaža je daleko i - skupa je! 

S obzirom na to što mladi postaju sve zanimljiviji potrošači ne samo obične nego i turističke robe (u Europi 58 posto kozmetike i 48,5 posto konfekcije troše mladi!), za naše turističke faktore bilo bi dobro da se malo pozabave i problematikom - turizma mladih.

Posebne pohvale dobili su organizatori niza disko-klubova duž jadranske obale. Za njih se kaže da su opremljeni dobrim i aktualnim "glazbenim materijalom", iako su ponekad skuplji i od najskupljih velegradskih disko-klubova. No tko tijekom ljetovanja gleda na svaki dinar? Mladi to sigurno ne čine i to je još jedan razlog više da se o njima, kao "lakomislenijim potrošačima", povede više računa!

Twen ne objašnjava zašto nego samo konstatira da se na Jadranu vrlo lako uspostavljaju kontakti s drugim spolom raznih narodnosti. Kažu, doduše, da su domaće djevojke dosta oprezne, ali su zato Njemice, skandinavske djevojke i Engleskinje vrlo - dobroćudne.

Droge se ne prodaju

Za one koji misle da se u Jugoslaviju isplati doći zato što se droga može jeftino nabaviti bolje je da produže do Turske. Policija, kaže se u Twenu, vrlo pažljivo kontrolira sva mjesta gdje bi se droga mogla prodavati i intervenira vrlo energično.

Ipak, tvrdi Twen, droge se u Jugoslaviji, u ljetovalištima duž Jadrana, sve više prodaju. Koliko je to točno, teško je reći jer se, naravno, radi o indicijama. Twen piše, na primjer, da se vrlo lako može doći do droga u nizu nudističkih centara, spominju se posebne trgovine koje Twen naziva "For Lords and Ladies" (Za lordove i dame), u kojima se navodno mogu dobiti hašiš, marihuana i LSD. 

U Poreču, naročito u Plavoj Laguni, uvijek ima prilike da se pronađe "ono što se traži". No nije samo sjeverni Jadran "okužen", niti se droge prodaju samo "ispod ruke" u Dubrovniku i Splitu. Droge se, kako piše Twen, vrlo lako mogu dobiti u Crnogorskom primorju, posebno u Boki Kotorskoj, gdje je dovoljno ući u neke klubove i barove i diskretno zatražiti "robu". 

Istini za volju, kaže se u Twenu, čim policija nanjuši nešto slično, odmah zatvore lokale i istražuju vrlo energično.

Pored naših policajaca najveći neprijatelj prodavača droga ipak su sami - ugostitelji i vlasnici pojedinih privatnih pansiona. To su sve ljudi, kaže se u Twenu, koji su se odlučili na taj način što više zaraditi. Vlasti im daju dozvole jer znaju da time povećavaju sposobnost prihvata turista.

Razumljivo je da za te ljude svatko tko dovodi u pitanje daljnji rad njihova pogona predstavlja lošeg gosta kojemu se odmah otkazuje dobrodošlica i kojeg se u pravilu odmah prijavljuje.

I još jedan podatak: auto-stoperi nisu baš naročito obljubljeni, to više što je Interpol već nekoliko puta signalizirao našim organima sigurnosti da su ti slikoviti momci i djevojke - kuriri trgovaca drogama. Jugoslavenski automobilisti ne žele neprilike i stoga biraju suputnike! Tko s više, a tko s manje sreće.

Jeftinoća?

Je li Jugoslavija za mlade obećana zemlja? I je i nije. Twen kaže da je jeftino krstarenje jedrenjacima, da je jeftino lutanje od mjesta do mjesta ako se spava u malim hotelima i pansionima ili u privatnim sobama, no postaje znatno skuplje od Španjolske, na primjer, ako se hoće uredno stanovati i hraniti. 

Jugoslaveni, kaže se u Twenu, još nisu otkrili najnoviju turističku modu, npr. da čak i milijarderi žele ponekad živjeti - slikovito. Obuzeti ambicijama za "visoki turizam" izgradili su velike, moderne, dobro opskrbljene, ali po koncepcijama zastarjele superhotele u koje odlaze stari ili stariji turisti. Bogati ne, jer je premalo snobovštine i premalo "high-lifea".

Kad jugoslavenski turistički šefovi otkriju vrijednost turista, čiji se broj godina kreće ispod trideset, kaže se u Twenu, bit će to prvorazredna turistička zemlja za mlade. Jer ona ima sve što mladi trebaju: lijepo more, uvale i otoke, veselu ćud, dobru policiju, odbojnost prema drogama (što umiruje roditelje koji ponekad financiraju mladenačka lutanja od Kopra do Ulcinja!) i perspektivu da se sutra na pogodnim mjestima podigne nekoliko slikovitih i samo naoko primitivnih paviljona za spavanje, paviljona koji bi se brzo amortizirali.

Kako vidite, nismo prošli bez zamjerki kad je riječ o turizmu za mladi svijet, ali ipak smo prošli bolje nego, na primjer, Francuska, za koju Twen kaže da je nemoguća jer je ne samo skupa nego i - dosadna! 

Bolje smo prošli od Švicarske i Austrije, dok nas je "prešla" Španjolska i Portugal, a Italija je negdje gdje i mi.

Nema smisla da "popujemo" ni da dijelimo recepte turizmu, ali nam se čini da bi trebalo više brige posvetiti i takvim aspektima prodaje "turističke robe". Jer mladi nisu tako "škrti" i "solidni", mladi su "širi" i "lakomisleniji" kad se zabavljaju i odmaraju od mnogih turista u "solidnim menadžerskim godinama" za koje smo izgradili zaista lijepe objekte.

Tekst: V. D. (Plavi vjesnik, 1970.)