ZADATAK ili sama ideja davanja novog sjaja filmu koji je više-manje stvorio imperij Walta Disneyja i postavio temelje za naredna desetljeća u stvaranju animiranih filmova i njihovoj važnosti unutar filmske industrije, nezahvalan je posao.

Disney je u jednom odličan - u zaradi

Neću ulaziti u to jesmo li trebali remake crtića iz 1937. jer objektivno gledajući, malo je toga uistinu potrebno, ali očito da je bitno za kompaniju koja je stvorila ovaj gigantski biznis koji donosi oko stotinu milijardi dolara godišnje.

A zarađivanje je ono u čemu je Disney odličan. Ono što im ne polazi uvijek za rukom je osjetiti puls svoje publike jer u želji da zadovolje sve, vrlo često se spotaknu i na kraju ne zadovolje nikoga. 

Snjeguljica je godinama prije izlaska bila upravo jedan od projekata koji su savršeno prikazali položaj Disneyja unutar industrije zabave na počecima 21. stoljeća. Kontroverze su se samo nizale i gotovo svi su imali vlastiti problem s remakeom filma koji još nisu pogledali. Nije to ni prvi ni posljednji takav slučaj, ali Snjeguljica je djelovala posebno uronjeno u sranja koja su okruživala film.

Nema razloga za uzjebanost

Nakon što sam pogledao potencijalno "najomraženiji film godine", mogu reći samo to da razloga za uzjebanost nema. Snjeguljica je točno to što sam i očekivao da će biti - na sve pozitivne i negativne načine. 

Je li previše "woke"? Nitko više ne zna što to znači, a ako smatrate da je činjenica da je Rachel Zegler kolumbijsko-poljskih korijena nešto problematično za film o djevojci "kože bijele poput snijega", vjerujte - nije.

Daleko je veći problem to što nije posebno glumački uvjerljiva, pa lik Snjeguljice djeluje pomalo kao parodija dobrice iz originalnog crtića. Rachel neprestano radi grimase koje me osobno neopisivo iritiraju jer djeluje kao da ni sama ne vjeruje u to što izgovara. To nije problem s ostalim glumcima, ali s njom jest. 

Doduše, ne znam bi li to bilo toliko prenaglašeno da film nije sinkroniziran na hrvatski, što je priča za sebe i koliko god se domaći glumci trudili, film nije crtić i sve dok AI ne odradi onaj posljednji dio posla pa da i usta prate glas, ovo će mi biti veliki minus. Najava za Lilo & Stitch također je to potvrdila. 

Priča je promijenjena, ali ništa nezamislivo

Uglavnom, temeljna priča je promijenjena i prilagođena novoj eri. I koliko god to nekoga iritiralo, nemam problema s tim jer identičan potez povukli su autori prve Snjeguljice kad su pročistili velik dio onoga što su napisala braća Grimm u iz današnje perspektive gotovo komično brutalnom izvorniku. Stoga nemojmo se pretvarati da je učinjeno nešto nezamislivo jer radi se samo o tome da ljudi nemaju pojma o izvornoj priči, već samo seru. 

Rasa Rachel Zegler također nije problem jer Snjeguljica nije Kleopatra i ako je na bilo koji način promijenite, nećete promijeniti puno. No da si ne kenjamo, iritira cijela ta priča o tome kako će "djevojčice iz Kolumbije napokon na velikom platnu vidjeti Disneyjevu princezu svoje rase".

Ta holivudska potreba da svi vide svoje predstavnike na platnu je neizdrživo romantiziranje vlastite važnosti. Snjeguljica je švapska priča u samoj svojoj srži i koje god nijanse kože bila junakinja, to je i dalje suštinski germanska bajka. 

Ono što bi lijeni Hollywood trebao napraviti za mlade Kolumbijke nije "nijansiranje kože", već nova priča koja na velika platna donosi suštinski latino iskustvo koje pripada samo njima. I to je ponovljeno toliko puta, ali daleko je jednostavnije ponoviti ono što su napravili bezbroj puta ranije jer koliko god mi pričali o tome, Hollywood radi lijena sranja za ljude koji vole lijena sranja. Ponekad uspiju, ponekad ne, ali generalno im ide jer ljudi ne vole previše mozgati o temi. 

Remakeovi su sami po sebi vrlo "hit & miss" iskustvo, ali hej, dok god donose novac, radit će ih. Osim toga, nije da ne rade ništa novo. U posljednjih deset godina Disney je imao Lucu, Soul, Moanu, Coco, Zootopiju i Inside Out. Odreda odlični filmovi i većinom zasluga Pixara, ali Pixar je Disneyjev i to je to.   

Nema tu nikakve agende, ali ima veći problem - nedostaje magija

Snjeguljica je u većem dijelu lijepo snimljen film, što je zasluga australske snimateljice Mandy Walker, koja se tijekom godina specijalizirala za raskošne produkcije kao što su Elvis, Mulan, Australia ili Hidden Figures. Redatelj Marc Webb i scenaristica Erin Cressida Wilson imaju šarenu filmografiju, ali remake Snjeguljice nekako se uklopio u priču jer radi se o prevelikom filmu da bi imao prepoznatljiv pečat bilo koga od njih. 

Scenaristički gledano, sve su to vrlo mali zahvati, koji se uglavnom svode na to da Disney želi pokriti sve terene i utišati kritike svih onih koji bi mogli divljati zato što su patuljci i dalje patuljci, zato što je princ poljubio uspavanu princezu bez njezine dozvole i slične nebuloze kojima se bave ljudi koji se bave ovakvim glupostima. Osim toga, trebalo je nabrijati i taj girl power moment jer sve su to stvari koje se očekuju od filma ovakvog kalibra u 2025. 

I to je odrađeno više-manje pristojno. Teško je tu pronaći nešto što će vam STVARNO zasmetati što se tiče promicanje neke ideologije ili nedajbože "AGENDE". Štoviše, Snjeguljica je u tom pogledu prilično bazična i čak ako nešto iskopate, teško da će biti pretjerano zanimljivo za raspravu. Ne treba isključiti mogućnost da će se to dogoditi, ali ne bi trebalo. 

Ono što ovom filmu nedostaje je ona prava magija i ona epska veličina koju očekujete od modernog Disneyjevog klasika. Gotovo 270 milijuna dolara težak film jednostavno izgleda ok. Teško je tu bilo čemu prigovoriti. Čak je i CGI samo u redu. Ništa spektakularno što bi pomaknulo granice. Doduše, kostimografija se posebno ističe jer u tom moru specijalnih efekata lijepo je vidjeti neku tradicionalnu vještinu. 

Što se glume tiče, ističe se tek Gal Gadot, kojoj je ovo, pretpostavit ću, prva uloga negativke i vjerojatno najzanimljivija uloga u karijeri. Ipak, suzdržao bih se od pretjeranog komentiranja glume jer svaka izvedba "obojena" je domaćom sinkronizacijom koju, kao što sam već rekao, razumijem zbog klinaca, ali jednostavno je ne mogu provariti u igranim filmovima jer čak i kad je najbolja, nije dobra. 

Sve u svemu, Snjeguljica je još jedan remake iz tvornice remakeova i vjerujem da će pronaći vjernu publiku među najmlađima. Naravno, oni stariji klat će se u online raspravama oko gomile klincima nebitnih tema, a antiwoke ekipi zanimljiv moment bit će uspjeh u kinima jer ako ovaj film podbaci, bit će to veliko slavlje za "go woke, go broke" ekipu iako je ovo daleko od bilo čega na što bi trebalo pretjerano lajati. Disneyju će u najgorem slučaju to tek korigirati strategiju jer već godinama radi jedno te isto i to još uvijek donosi novac. 

Tako da, ovo je u najboljem slučaju solidan remake klasika, ali na kraju će odlučiti publika. Je li Snjeguljica trebala moderni remake? Pokazat će blagajne.