MNOGE stvari prije su bile uobičajene, ali mlađe generacije koje sada odrastaju nikada ih neće doživjeti. BuzzFeed je pitao svoje čitatelje čega se sjećaju iz djetinjstva a da to sada ne postoji. Svakakvih odgovora su dobili.

"Kucanje prijateljima na vrata pa kada otvore njihovi roditelji, moramo ih pitati: 'Smije li X izaći igrati se?' Sjećam se da sam jednom morao pokucati na vrata pet različitih kuća prije nego što je netko smio izaći i družiti se, a uvijek smo kretali od najboljih prijatelja pa do onih s kojima si nismo toliko bliski. Sada samo pošaljete poruku na WhatsAppu i znate tko može, a tko ne."

Izlazak bez mobitela, čekanje u redu za ulaznice za koncert...

Mnogi su se osvrnuli i na činjenicu da mladi danas sve više vremena provode pred televizijskim ekranom ili na mobitelu i računalu.

"Nikad neće znati kako je nemati mobitel da te zabavlja. Sjećam se 1999. kad sam išla s tetom kod frizera i dok je ona bila na sređivanju, bilo mi je jako dosadno. Našla sam časopis i izgubila sam se u njemu. Drago mi je što sam to vrijeme provela čitajući, a ne skrolajući po internetu."

Fotografiranje i poziranje za društvene mreže također je danas uobičajeno, kao i konstantno dopisivanje s nekim. "Prije su se prijatelji i obitelj slikali bez da su se pitali hoće li to završiti na internetu. Postojala je i mogućnost 'bijega od stvarnosti' a da ljudi ne polude što ne odgovaraš odmah na poruku."

Danas se ulaznice za koncerte uglavnom kupuju na internetu, no ranije je bilo drugačije. "Čekanje u redu za ulaznice za koncert. Neka od mojih najboljih tinejdžerskih sjećanja su iz ovih vremena. Budili smo se rano ili ostajali budni cijelu noć kako bismo bili sigurni da ćemo dobiti karte."

Sjećate se kad ste se osramotili, a, na svu sreću, nitko to nije snimio?

Mnogima je drago što je u prošlosti bilo moguće osramotiti se a da to ne bude dokumentirano i objavljeno na internetu. Samo se ponekad prepričavalo na okupljanjima.

"Anonimnost je bila odlična stvar. Ako ste kao tinejdžer učinili nešto glupo, kao što svi učinimo dok smo u tim godinama, to bi se na kraju zaboravilo i ne bi bilo snimljeno. Sada nije tako. Svi sve snimaju, a ako je jednom na internetu, zauvijek je."

Mnogi su se prisjetili i igranja na ulici sve dok se ne ugasi ulična rasvjeta, pretraživanja po knjigama kako bi napisali školski rad, lokala s videoigrama u kojima su provodili vrijeme, zvanja na kućni telefon kako bi pitali može li vaš prijatelj razgovarati, uzbuđenja kada bi poštar donio pisma ili pakete...