OLIVER DRAGOJEVIĆ rođen je 7. prosica 1947 godine u Veloj Luci.

U karijeri dugoj 50 godina stvorio je 40 albuma, live albuma i kompilacija, a višegodišnju plodonosnu suradnju imao je sa Zdenkom Runjićem. Jedan je od Porinom najnagrađivanijih izvođača i jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji su nastupali u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.

Kad je imao pet godina, otac mu je kupio usnu harmoniku, kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split - Vela Luka.

Djetinjstvo je proveo na rodnoj Korčulu, a Srednju glazbenu školu završio je u Splitu. Najprije je učio svirati klavir, a potom klarinet i gitaru.

Prvi nastup bio mu je 1961. na splitskom dječjem festivalu s pjesmicom Baloni, a istovremeno je s bratom Aljošom snimao poznate svjetske hitove za Radio Split.

Dvije godine kasnije postao je pjevač i klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Prvi festivalski nastup imao je 1967. godine na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem. Iako ta skladba nije ušla u završnu festivalsku večer, postala je jedna od Oliverovih evergreena. Sljedeće četiri godine Oliver je nastupao u klubovima. Nešto manje od godinu dana bio je u Dubrovačkim trubadurima, a potom i Grupi More, u kojoj je pjevala Meri Cetinić.

>>>Ovo su pjesme po kojima ćemo Olivera zauvijek pamtiti<<<

Na Prokurative se vratio 1974. godine te je osvojio prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. 

Sa Zdenkom Runjićem ponovno počinje surađivati 1975. godine, kad zajedno stvaraju "Galeb i ja". Pjesma je postigla ogroman uspjeh te označila početak njihove dugogodišnje uspješne suradnje. U to vrijeme nastaju Molitva za Magdalenu, Oprosti mi pape, Vjeruj u ljubav i Skalinada.

Bio je laureat prve dodjele Porina koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Dobitnik je ukupno osam Porina i odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Oliver je jedini umjetnik s ovih prostora koji je napunio njujorški Carnegie Hall, parišku L'Olympiju, londonski Royal Albert Hall i sidnejsku Operu.

 "Dobra večer Hrvati i Hrvatice, good evening! Dobra večer svim dobrim ljudima i hvala vam što ste došli. Eto, i ja sam se našao ovdje, a da se nisam ni nadao da ću ikad biti, kod nas u Dalmaciji bi rekli - vidi malega doša' je pivat. Ovo je ostvarenje mog dječačkog sna", riječi su s kojima je Oliver otvorio dvosatni spektakl u Carnegie Hallu.

Prije koncerta u Royal Albert Hallu rekao je se ne uzbuđuje previše zbog koncerta u Londonu, te da je taj koncert kao i svaki drugi. Više ga je brinulo kako će ljudi doći, jer se u to vrijeme dogodio potpuni kolaps u europskom zračnom prometu,

U rujnu prošle godine objavljeno je da se bori s karcinomom pluća. U samo nekoliko sati Oliver je rasprodao oba svoja koncerta u Splitu "OLIVERovih 70" uz Zagrebačku filharmoniju koja je planirao pokloniti svojoj publici povodom svog 70. rođendana. Nažalost, na njegov rođendan oba su koncerta otkazana zbog bolesti.

U veljači ove godine nagrađen je Porinom za životno djelo. Iako su se mnogi nadali da će doći, bolest ga je spriječila, no publici se obratio video porukom.

"Htio bih spomenuti jednog čovjeka koji je obilježio pola mog života a to je Zdenko Runjić, puno dobrih ljudi se stvorilo oko mene i ovaj put me bolest prekinula i ne mogu biti s vama. Kao dijete sam želio svirati i pjevati i taj san se nekako prekinuo. Pozdravljam sve ljude dobre koji su bili oko mene i koji su me podržali u toj krizi. Čini mi se da još uvijek ima vremena za pjevati i svirati i ako se stvari poprave bit će to dobro. Iza mene je stala moja familija i svi ljudi koji su se trudili da mi bude što lakše a pogotovo svi na onkologiji u Splitu. Želim da se nastavi ovo moje putovanje kroz život, uživajte i ča je život vengo fantažija", rekao je tada.