BLAGI je šok da Fred Ward ima gotovo 79 godina na svojim leđima. I dalje nam je u glavi slika njega kao samouvjerenog, sredovječnog čovjeka koji se čak i ne trudi oko lijepih riječi, ali je u akciji kadar i sposoban izdvojiti bilo koju, neovisno o tome nalazi li se pred studenticom pred diplomskim ili profesoricom pred penzijom, pa čak i da je u grad izašao s Jackom Nicholsonom, Michaelom Douglasom i Warrenom Beattyem u ekipi. Kad, eto, čovjek je, recimo, stariji od De Nira.

Imao je već skoro 50 kad je tukao graboide s Kevinom Baconom, međutim, i prije Tremorsa, da ne kažemo prije boginje među buddy horor neo-western komedijama, njegov učinak je više nego zapažen i upisao se u barem nekoliko izvanredno dobrih filmova.

Gluma mu ide kao po loju, ali prvo je prošao boks i lomili su mu nos tri puta, pa je bio drvosječa na Aljasci, čistač, kuhar, dok najzad nije stiglo ono za što je rođen i počeli su se redati silni naslovi. Ward je bio dio zatvorske ekipe u Bijegu iz Alcatraza, šumske ekipe u Južnjačkoj utjehi, svemirske ekipe u Pravoj stvari, bio je Henry Miller u erotskom filmu Henry i June, a pobogu, bio je i Remo Williams u tom periodu.

Tijekom '90-ih se uklopio u Altmanove ansamble Igrača i Kratkih rezova, snimao je i Miami blues, Thunderheart, Goli pištolj 3, no kako su se sva četiri broja nazivu godine promijenila, tako je postao ćale u Road tripu i rijetko je uspijevao otići dalje od tih minimalnih epizoda za koje mu je samo dovoljno da se pojavi sa svojom prekaljenom facom i već je pola posla odradio.

Nema velikih nagrada u njegovoj biografiji, ali on i djeluje kao netko tko bi poručio "dajte ih nekome tko mari za to", tako da je nastavak laganosti minimum koji možemo poželjeti Fredu Wardu za skori ulazak u deveto desetljeće do kojeg je stigao ranije od očekivanog. Neka otvori pivo i zaljulja se na terasi onako teksaški... Zaslužio je to.