OLIVERA BALAŠEVIĆ danas slavi 63. rođendan, a tim povodom u suradnji s Yugopapirom donosimo vam intervju star 38 godina, u kojem je Đorđe objasnio kako su se on i Olivera uopće upoznali i kada su započeli svoju romansu.

Svibanj 1984: U Olji sam stekao prvog velikog navijača. Ne u onom banalnom smislu: "majstore, najbolji si, legendo i slično", već zbog nečeg mnogo važnijeg. Nije joj bilo teško da me, recimo, sačeka ujutro u četiri na terasi i da me pita: "Kako je bilo?"

A to, kako smo se nas dvoje upoznali i kako je ona tada živjela, to je strahovit motiv za pjesmu.

U studentskom domu imala je stipendiju od 60 starih tisuća i bila sretna kad na degustaciji u samoposluzi dobije besplatno dvije-tri kockice juhe.

Počeli smo jedno neobavezno poznanstvo, bez "skakačkih" pretenzija, ali sam joj već poslije nekoliko "sudara" rekao: "E, od tebe mi neće ostati pjesma. S tobom imam druge planove."

Prvi put u svojoj skromnoj švalerskoj karijeri nisam bio razočaran. Jer ja, kao stari Dučić i ta ekipa, imam pomalo premašeno shvaćanje da "prava žena" mora biti savršena.

U donžuanskim relacijama bio sam uvijek superioran, znaš već, kao lažov i folirant s tri svirača u crnom plaštu, ali ona me potpuno razoružala.

Jednom sam upao kod nje kasno, propisno "ušikan" i odmah zaspao, kao klada. Ujutro sam pored kreveta zatekao moju Nanu (pas koker), koju mi je dovela da mi pravi društvo, a na stolu je ostavila časopis Sport i cedulju: "Otišla na pijacu, vraćam se brzo."

Tako se to zakuhalo.

Obično čovjek ima ženu s kojom provodi vrijeme kod kuće i prijatelja s kojim ide na utakmicu. E, ja s Oljom mogu da idem i na utakmicu, da igram, recimo, tenis, da se svađam i da se volim. Vidjeli ste, mogu da igram s njom i na filmu, ali to je posebna priča.

Poslije "Ćire i Spire" ona je imala dosta filmskih ponuda i uvijek se to svodilo na neke ljubavne priče s nekakvim slobodnim scenama u kojima ja, naravno, nisam bio predviđen kao partner. E, to ne može.

Priznajem, šutio sam do odlučujućeg trenutka, ali spreman da interveniram na balkanski način - ključ u bravu i gotovo. S druge strane, i ja sam sad skoro imao ponudu da glumim u nekoj emisiji. Bila je tu jedna scena rastanka i tu se partnerica i ja, kao, ljubimo.

Nema tu ništa "kao". Nikako da im objasnim kako sam zaljubljen u svoju ženu, što je sigurno greška jedna velika, jel'? (smije se)

A meni je sasvim jasno da ni pod kojim uvjetima neću dobiti Oscara. Zato sad da me pozove i Nastassja Kinski, ne bih igrao s njom. Evo, izvinjavam se ovdje javno Nastassji, nek joj slučajno ne padne na pamet da mi nešto nudi.

Ustvari, ja još mislim da ću s Oljom snimiti neki dobar film ili TV seriju. Recimo, kad bi nam ponudili emisiju tipa "Obraz uz obraz", ne bi nam bilo teško. Ionako nam je kuća jedna velika pozornica. Pogotovo sada, ovaj Flashdance i te stvari.

Olja je osjetljiva kad čuje za dobar balet. I pošto je nekad bila stručnjak za parternu gimnastiku (16 puta reprezentativka, prim. aut.), izmišlja sad neke svoje koreografije ovdje po dvorištu, a klinke trče za njom.

Gledam ja, tako, prije neki dan, taj kućni cirkus, kad jedna roda počela kružiti iznad kuće.

Vidim ja, roda se ne šali, a i žena me je nešto ovih dana propitivala o brojnom stanju u obitelji. Bit će, izgleda, "kako mama kaže".

Što da ne? Dvorište je veliko, ima ogradu, samo moram još puškarnice da stavim zbog potencijalnih zetova, ako opet bude kći.

Zabilježio: Vladan Slavković (Svet, 1984.)