U SURADNJI s Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1968. i uvid u to kako su izgledali tračevi na tadašnjoj estradi.

Listopad 1968: Festival može izgledati i ovako. Zapravo, ovako izgleda kad se na okupu nađu više od dvojice naših zabavno-muzičkih aktera. Ogovaranja ima posvuda, u svakoj struci i zvanju, ali "tračevi" kakvi se stvaraju u zabavnoj muzici, bili bi prava poslastica čak i za čuvenu... Pssst, ne spominjimo joj ime!

Ovdje sam zapisala sve što sam čula na posljednjih nekoliko naših festivala; ono što su pjevači, kompozitori, aranžeri govorili međusobno - jedni o drugima. Naravno, iz pristojnosti nećemo navesti tko je autor pojedinih izjava, ali naravno, nemoguće je izbjeći i drugu stranu: na koga se spomenute izjave odnose.

Dakle, unaprijed hvala na pažnji, uz molbu da se oni čija su imena navedena ne ljute zbog iskrenosti svojih kolega. Pođimo redom:

Monolozi

- ... naravno, ona može nastupati samo na Splitskom festivalu! Dok je tog festivala, bit će i nje. I uvijek će biti sigurna za jednu od prvih triju nagrada. (Jedna prijateljica po mikrofonu o Maruški Šinković.)

- Lako je njoj pjevati kad joj Stipica piše specijalne aranžmane! To su takvi aranžmani da se uz njih može čuti i muha, a kamoli ne njen glas. Što bi bilo da orkestar odsvira samo jednu jaču dionicu? Uopće je se ne bi čulo... (Jedan kolega o pjevanju Gabi Novak.)

Dalje o istoj pjevačici:

- To je glas bez afekta...

I dalje:

- To je prava dama! Kad ona zapjeva, ja se sav smirim i osjećam se kao na svečanosti. (Jedan muzičar.)

- Volio bih vidjeti muškarca koji može ostati ravnodušan kad se ona pojavi pred mikrofonom! (Jedan muzičar o Zdenki Vučković.)

- On nema veze o solo pjevanju. Ali to ništa ne smeta kad mu je žena najpoznatija jugoslavenska pjevačica! (Jedna Terezina znanica o Miri Ungaru.)

- Molim vas, kakav je to muzičar koji svoj nastup uvjetuje nastupom svoje žene?! (Kolega o Stjepanu Mihaljincu.)

A o njegovoj ženi:

- Možda bi ona bolje pjevala da je toliko ne forsiraju...

O Alfi Kabilju:

- On ima gadne veze s novinarima. Potpuno mu je svejedno kakvu kompoziciju napiše jer zna da će mu je novinarska mašinerija ubaciti u finale... Zna čovjek na koju adresu se treba obratiti. (Kolega kompozitor.)

O Zvonku Špišiću:

- On misli da svakom može soliti pamet. Volio bih vidjeti normalnog čovjeka koji može ponoviti ono što on pjeva! (Kolega pjevač.)

O Stjepanu Staniću:

- Svi se vi možete postaviti na glavu. Ako se njemu hoće, pjevat će bolje od Iveka Robića i od svih nas, pa čak i od Franka Sinatre ako treba... (Jedna mlada pjevačica.)

O istom pjevaču, od jednog renomiranog kolege:

- To je barsko kreveljenje!

O Miši Kovaču:

- Mišo Kovač...? (Grimasa) ... Hajdete, molim vas!

Ili:

- To je pravo, muško pjevanje.

Ili:

- Kad bih ja tako pjevao, nastojao bih da me se što manje čuje... (Sve tri izjave od kolega pjevača.)

O Ani Štefok:

- Da, glas je tu... Samo kad je ona tak' povučena...

Zatim:

- Ona vas sve može poslati po šibice. Ona pjeva glasom, a ne toaletom ili seksom! (Kolega pjevač.)

Ili:

- Kaj joj vredi glas, kad nije ni u Nikičinom ni u Stipičinom klanu! (Jedna kolegica u polupijanom stanju.)

O Višnji Korbar:

- Ona pjeva tako da je valjda i samoj sebi već postala dosadna! (Kolegica.)

Ili:

- Da je radila s poštenim ljudima, na primjer u Italiji, ostavila bi iza sebe tri Milve! (Druga kolegica.)

Još o Zdenki Vučković:

- Ta haljina... pa to je strašno! (Kolegice u Opatiji.)

- Dok je Krešica direktor festivala, nju ne mora biti strah hoće li nastupiti... (Kolegice i kolege.)

- Nije važno kakav ona ima glas. Važno je da je najmuzikalnija među našim pjevačicama... (Jedan muzičar.)

O Ivici Šerfeziju:

- Možete o njegovom pjevanju misliti što god hoćete, ali jedino njega mogu prodati u svako doba... (Jedan menadžer.)

- Samo bih volio znati kakvoj to glupoj publici taj pjevač može prodati milijun ploča... S takvim glasom... (Jedan kolega.)

O Terezi:

- Prekrasna je! Izvrsno izgleda! To je prava pjevačica! (Jedan režiser.)

- To je ipak malo pretemperamentno. Još malo pa bi bilo histerično... (Kolegica pjevačica.)

- Ne dirajte mi gazdaricu! To je pjevačica bez mane! (Jedan klavirist i aranžer.)

O Žarku Dančuu:

- To je meketanje, a ne pjevanje! (Jedan muzičar.)

- Apsolutno najelegantniji pjevač. (Jedan novinar.)

O Vjekoslavu Juttu:

- Kad ga vidim na sceni, pozli mi... (Kolega pjevač.)

- Taj mali nas je već nekoliko puta "zanitao"... (Pjevačica veteranka.)

- Taj dobro koristi garderobu. Već pet festivala pjeva u istom odijelu... (Dvije kolegice.)

- Da je u Italiji, prešišao bi Morandija! (Jedan menedžer.)

O Ivi Robiću:

- Zakaj se novinari nikad ne usude njega napasti? (Zbor pjevača.)

- Kad bih ja jedanput pjevala tak' falš, mogla bih se pozdraviti sa zabavnom muzikom...

- Možete se svi postaviti na glavu. Kad budete zaradili toliku lovu, moći ćete sebi dopustiti luksus da pjevate kako hoćete ... (Druga pjevačica.)

- Zašto bi on morao pjevati baš na svakoj "Opatiji"? (Jedan od organizatora.)

- Da ne vrijedi, ne bi bio ono što jest. (Dvojica muzičara.)

O Arsenu Dediću:

- Lako njemu kad ima muzičku akademiju... (Kolegica.)

- Kad bi još imao glasa... (Kolega.)

- To je jedini "kit" s kojim se može normalno odsvirati neka stvar... (Trojica muzičara.)

O Vici Vukovu:

- Taj se nikad ne može nadiviti sam sebi! (Kolegice.)

- Kad se pojavi netko s takvim glasom, imat će pravo da diskutira. Ostali mogu šutjeti! (Jedan kompozitor.)

- Nemojte mi samo reći da je to moderan glas! (Drugi kompozitor.)

- Kad bi barem on uvijek mogao pjevati moje stvari! (Treći kompozitor.)

Dijalozi

- I vi mene pokušavate uvjeriti da je Krajač zasluženo pobijedio?!

- Svakako.

- Pa to je "gemišt" od triju stvari. Od "Sutra se ženiš", "Jamais" i "Večeras ćeš čuti jednu pjesmu"!

- Zakaj vi niste napravili takav gemišt?

- Jer bi mi bilo ispod časti!

- A je li vam ispod časti pobijediti na festivalu...? (Razgovor dvojice kompozitora.)

- Ti ne kužiš stvar: Arsen i Stipica su prijatelji. To znači da su prijatelji i Arsen i Gabi. Nikica i Arsen nisu u dobrim odnosima, ali je Nikica dobar sa Šerfom. Normalno onda da nisu dobri Arsen i Šerfa, niti Stipica i Šerfa... (Jedna pjevačica drugoj.)

Dva pjevača o Jimmyju Staniću:

- On je genijalan!

- Ti si lud!

- Zašto? Reci, bi li ti mogao tako otpjevati tu stvar?

- Čekaj...

- Reci: bi li, ili ne bi?

- Tim stilom ne bih, ali...

- Bez: ali. Ako ne bi, znači da si slabiji!

- Čekaj. Zašto onda on nije uspio u inozemstvu ništa više od mene?

- Možda nije imao priliku!

- Vraga nije imao! Nego takvih pjevača su puni europski barovi...

- To gore po nas...

Dva muzičara o Terezi:

- Čuj, ona malo pretjeruje!

- U čemu?

- U tom deranju.

- Ali vidiš da to pali kod publike!

- Zašto se onda tako ne dere i u Francuskoj?

- Zato jer tamo to ne pali.

- Znači, dvolična je.

- Ne, nego žena kuži posao! Zna gdje šta najbolje ide. Svaka joj čast!

Još o Krajaču:

- Vidiš, ti njega napadaš, a ja ti kažem da taj frajer ima najbolji nos za moderno kod nas.

- U to ne sumnjam. Ima najbolji nos za posudbu!

- Ma čekaj! On je napisao najviše festivalskih hitova u Jugoslaviji. I to su sve moderne stvari.

- Dobro, dobro...

- Osim toga, tak se danas kopa! Staviš malo poznatog da rulja lakše kapira... (Dijalog pjevača i kompozitora.)

O Ervini Štelcl:

- Reci mi na što ti nalikuje njeno pjevanje?

- Ni najbolja ni najgora! Čisto dobar, moderan glas.

- Nazdravlje, kad joj prije svake pjesme moraš dati intonaciju! Kod nas zaista svatko može pjevati!

- Zašto onda ti nisi probao?! (Dvojica kompozitora.)

Itd., itd... Ovo je samo isječak iz "bratskih" razgovora koje po festivalima vode naši zabavno-muzički akteri, jedni drugima iza leđa... Kad ovo pročitate, možete zaključiti dvoje: ili nitko od spomenutih ne vrijedi ništa, ili su svi izvrsni.

Istina je, valjda, negdje po sredini.

(Maja, Plavi vjesnik, 1968.)