KADA govorimo o dodjeli Oscara, gotovo svake godine pojavit će se brdo komentara onih koji su nezadovoljni izborom Akademije. I to je sasvim očekivano jer čim imate više od jedne osobe, postoji velika šansa da se nećete složiti oko najboljeg filma.

Ipak, od Akademije se očekuje da prepozna filmove koji imaju trajnu vrijednost i koji će i za 50 godina biti omiljeni među kritičarima i publikom, ali ni to im ne polazi za rukom. Štoviše, tijekom godina skupilo se mnogo filmova koji su osvojili kipić koji nisu trebali, a vrijeme je samo potvrdilo lošu odluku članova. Primjerice, danas zaboravljeni Crash osvojio je Oscara za najbolji film, a Brokeback Mountain nije. Isto tako, u najboljem slučaju solidni ljubić Shakespeare in Love odnio je nagradu za najbolji film, a bio je u društvu jednog od najboljih i najutjecajnijih ratnih filmova svih vremena Saving Private Ryan.

Međutim, ovi filmovi su barem nominirani. Neki od najboljih filmova svih vremena nisu čak uspjeli pokupiti ni nominaciju, a ovo je tekst posvećen upravo tim filmovima.

Dumbo (1941)

Ovaj animirani klasik nedavno je dobio daleko slabiju igranu verziju, ali igranu je verziju dobio upravo zato što se radi o jednom od najomiljenijih i kritički najbolje ocijenjenih animiranih filmova svih vremena. No nikada nije nominiran za najbolji film, a kategorija najboljeg animiranog filma pojavila se tek 60 godina kasnije.

Psiho (1960)

Alfred Hitchcock jedan je od najutjecajnijih redatelja svih vremena, ali u isto vrijeme i jedan od "najzakinutijih". Teško je povjerovati da nije osvojio nagradu za najbolji film, ali tako je. Imao je četiri nominacije (i za najboljeg redatelja), ali nije imao onu za najbolji film.

Neki to vole vruće (1959)

Iako je klasik Billyja Wildera osvojio Oscara za najbolju kostimografiju, nikada nije nominiran za najbolji film. No, postojale su nominacije za najboljeg redatelja i glumca - Jacka Lemmona.

Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana (2007)

Ovaj rumunjski film o ženi koja tijekom osamdesetih traži ilegalni abortus, uspio je oduševiti kritičare diljem svijeta, a osvojio je i Zlatni globus za najbolji strani film. No, Akademija ga nije prepoznala, a nagrada je te godine pripala austrijskim Krivotvoriteljima.

Treći čovjek (1949)

Britanski filmski institut Trećeg čovjeka Orsona Wellesa proglasio je najboljim britanskim filmom svih vremena, a 2011. ga je 150 redatelja, scenarista, glumaca i ostalih poznavatelja filma svrstalo na drugo mjesto najboljih britanskih filmova. Akademija? Dvije nominacije i osvojeni Oscar za najbolju kameru.

Hoop Dreams (1994)

Ne uvrstiti ovaj dokumentarac među najbolje bilo bi pogrešno, a Akademija je učinila nešto još gore - nisu ga čak ni nominirali. Inače, ovaj dokumentarac o košarci smatra se jednim od najvećih propusta Akademije svih vremena.

Rashomon (1950)

Kurosawin Rashomon vrlo ćete često pronaći na listi najutjecajnijih filmova svih vremena, a u isto je vrijeme i film koji je japansku kinematografiju stavio na svjetsku kartu. Pokupio je mnogo nagrada, mnogi ga smatraju jednim od najboljih filmova svih vremena, ali isprva nije pokupio Oscara. Ovaj propust bio je toliko velik da je Akademija samo godinu dana kasnije odlučila ispraviti svoju pogrešku i dati mu počasnog Oscara.

Sjever sjeverozapad (1959)

Hitchcockov klasik često uvrštavaju na listu najboljih filmova svih vremena, a tijekom godina stekao je kultni status pa ga danas možete prepoznati po samo jednoj sceni, čak i ako ga nikada niste pogledali. Kongresna ga je knjižnica proglasila "kulturno, povijesno i estetski" bitnim tako da se danas radi o dijelu američke kulturne baštine. Četiri nominacije, nijedna za film. Doduše, te godine nagradu je osvojio Ben-Hur pa ne možemo reći da je nagrada završila u potpuno pogrešnim rukama, ali u istoj su kategoriji bili i ni u kojem slučaju loši, ali danas gotovo potpuno zaboravljeni The Nun's Story i Room at the Top.

Panov labirint (2006)

Bio je ovo velik doprinos predivnom opusu Guillerma del Tora, ali njegov nezaboravni film nije uspio dobiti nominaciju, niti za najbolji film niti za redatelja, a nije osvojio ni kipića za najbolji strani film. Del Toro je 2018. osvojio Oscara za The Shape of Water.

Dodir zla (1958)

Još jedan dio američke kulturne baštine, ovog puta u režiji Orsona Wellesa, spada u posljednje primjere film noira iz klasične ere tog žanra, ali to je izgleda prošlo ispod radara Akademije koja ga nije počastila niti s jednom jedinom nominacijom. Iako bi te godine bio u utrci za najbolji film s kultnim filmovima kao što su Gigi i Mačka na vrućem limenom krovu, pomalo je iznenađujuće da Welles nije pokupio nijednu nominaciju.

Pinokio (1940)

Ovaj Disneyjev klasik nije trebao gomilu Oscara da obilježi djetinjstvo generacija koje su odrasle gledajući ga, ali bilo bi lijepo da je barem nominiran u kategoriji najboljeg filma. To se nije dogodilo, ali na kraju je pokupio zlatnog kipića za najbolju glazbu i pjesmu. Inače, te godine Hitchcock je osvojio svog jedinog Oscara za najbolji film, a radilo se o psihološkom trileru Rebecca.

Svjetla velegrada (1931)

Chaplinov klasik bio je jedan od posljednjih filmova nijeme ere, a legendarni kritičar Roger Ebert opisao ga je riječima: "Kada bismo mogli sačuvati samo jedan jedini film Charlieja Chaplina, Svjetla velegrada bila bi najbliže filmu koji bi predstavio svu raskoš njegova genija." Oscara za najbolji film te je godine osvojio Grand Hotel o kojem vrlo vjerojatno znate malo ili ništa jer nije Svjetla velegrada.

Pjevajmo na kiši (1952)

Da morate nabrojati samo tri mjuzikla, jedan od njih vjerojatno bi bio kultni Pjevajmo na kiši, čak i ako u životu niste pogledali jedan jedini mjuzikl. Ovo nije samo film, ovo je opća kultura. Naravno, nominacija za najbolji film je izostala, a ako mislite da je osvojio Oscara u nekoj od glazbenih kategorija - varate se. Imao je samo dvije nominacije, za sporednu glumicu i glazbu. Da stvar bude bizarnija, nije osvojio čak ni nagradu za najbolju glazbu u mjuziklu jer taj je kipić pripao mjuziklu With a Song in My Heart.

Ozloglašena (1946)

O filmu koji ima 100% pozitivnih ocjena na Rottenu nećemo trošiti previše riječi jer radi se o nezaobilaznom romantičnom trileru Alfreda Hitchcocka koji je nominiran u kategorijama najboljeg glumca i originalnog scenarija. Ono za što nije nominiran jest najbolji film.

Vrtoglavica (1958)

Hitchcock je jedan od najvećih oskarovskih gubitnika svih vremena, a Vrtoglavica je savršen dodatak predugoj listi. Ovaj kultni triler nominiran je za dva Oscara od kojih, pogađate, nije osvojio nijedan - najbolji zvuk i art direction (kategorija koja se od 2012. naziva produkcijski dizajn).

Tri boje: Crvena (1994)

Ako ste u devedesetima bili dovoljno stari, vjerojatno ste čuli za kultnu trilogiju poljskog redatelja Krzysztofa Kieslowskog, a riječ je o tri izvanredna filma... Koja vjerojatno niste pogledali. No, to ne mijenja činjenicu da se radi o jednom od ponajboljih filmova devedesetih koji je u vrijeme izlaska bio miljenik kritike. Iako je nominiran u tri kategorije (najbolji redatelj, najbolji snimatelj i izvorni scenarij), izostala je nominacija za najbolji film, a zbog problema s činjenicom da se ne radi o većinski švicarskoj produkciji, izostala je i nominacija za najbolji strani film.

Prozor u dvorište (1954)

Čak i s odmakom od 66 godina, Hitchcockov Prozor u dvorište ne samo da djeluje svježe već i izgleda predivno. Daleko bolje od mnogih modernih filmova. No, to je manje bitno ako u obzir uzmemo da je povijest opalila najveću šamarčinu Akademiji koja je desetljećima ignorirala jednog od najvećih redatelja svih vremena da bi mu tek 1968. uvalili počasnog Oscara.

Iako je u ovom slučaju nominiran u kategoriji najboljeg redatelja (tu su još i nominacije za scenarij, snimatelja i zvuk), Hitchcock ni ovog puta nije osvojio redateljskog Oscara. Točnije, osim počasnog, nije ga osvojio nijednom u karijeri.