Ovo je jedna od najdebilnijih pjesama ikad, ali priča o njoj je zanimljiva
ČAK I AKO niste odrastali u devedesetima, vjerojatno znate da postoji pjesma koja se zove "Who Let the Dogs Out". Radi se o jednoj od onih pjesama koje su čuli svi, ali rijetki znaju o čemu je zapravo riječ.
Doduše, nije da ćete biti posebno zakinuti ako nikada u svom životu ne otkrijete poruku iza jedinog hita grupe Baha Men, ali u svijetu postoje ljudi koji zaista žele doznati tko je pustio pse, o kakvim se psima radi i jesu li psi ikada pronađeni.
Štoviše, postoje ljudi koji će o tome snimiti dokumentarac, a Ben Sisto je taj čovjek.
Da, postoji dokumentarac o pjesmi "Who Let the Dogs Out" i nedavno je imao premijeru na festivalu SXSW. Iako realno nije van pameti da bilo tko snima filmove o nečemu što je bilo gotovo neizbježno u periodu od 1999. do 2000., izbor teme djeluje pomalo neobično.
Sisto je proveo nevjerojatnih osam godina pokušavajući otkriti odgovor na pitanje iz naslova pjesme. Zanimalo ga je tko je pustio pse, o čemu se u pjesmi radi, ali i tko je uopće došao na ideju da snimi ovu pjesmu i zašto.
Sve je započelo u trenutku kada je Sisto sasvim slučajno nabasao na traljavo napisan članak s Wikipedije koji mu nije dao odgovor na ključna pitanja, a tijekom svoje istrage proputovao je svijet, od Bahama do Londona, preko Seattlea, Jacksonville, Dowagica i Michigana. Ono što je otkrio bila je jedna od najkompliciranijih i najmisterioznijih priča u povijesti glazbe.
Prošlo je više od 20 godina, ali mi i dalje nemamo odgovor na ovo "bitno" pitanje.
"Kako je moguće da smo svi ovo pitanje postavili toliko puta, a nitko se nije potrudio dati odgovor na njega", pita se opravdano Sisto.
Na Wikipediji je pročitao da je izvorni refren otkrio britanski frizer Keith tijekom odmora na Karibima, ali nije znao puno ime frizera pa je, zahvaljujući kombinaciji nezaposlenosti i dosade, krenuo u avanturu.
U Nassau se susreo s Isiahom Taylorom, frontmenom Baha Mena koji mu je ispričao skraćenu verziju povijesti ove pjesme.
Steve Greenberg, producent koji je otkrio Hansone, Jonas Brotherse i Joss Stone, dobio je kazetu na kojoj se nalazio refren ove pjesme, a njegova je namjera bila pretvoriti pjesmu u prvi hit za svoju novopokrenutu izdavačku kuću S-Curve Records. Pjesmu je ponudio grupi Baha Men, a njihova je prva reakcija bila negativna pa su pjesmu odbili. No Greenberg je bio uporan pa su na kraju pristali i uboli svoju prvu platinastu ploču, Grammy i sveprisutnost diljem svijeta.
No tko mu je pjesmu poslao i tko je autor?
Teško je reći. Zapetljana je to priča koja se proteže diljem svijeta, a uključeni su Fat Jakk and His Pack of Pets, producenti 20 Fingers, kanadski radio voditelji, dva tinejdžera iz Jacksonvillea, bejzbol momčad Seattle Mariners, srednjoškolski igrači američkog nogometa i frizer Keith.
Ime ovog posljednjeg je Keith Wainwright i bio je uključen u stvaranje britanske punk scene. Jedne je godine otišao na odmor u Trinidad i Tobago i odlično se proveo, a tijekom godina vraćao se s gomilom audiokazeta koje je ondje kupovao. Britanski glazbenici počeli su se oslanjati na te kazete jer na taj su način dolazili do novih semplova. Tako je i producent Jonathan King (koji je surađivao s grupom Genesis) došao do kazete s pjesmom "Who Let the Dogs Out" koju je izvorno snimio Anslem Douglas.
Pjesmu je isprva snimio sam King, ali ju je objavio pod imenom Fat Jakk and His Pack of Pets. Neuspješno je pokušao imitirati karipski naglasak, a to je vjerojatno bio i razlog zašto je pjesma podbacila. No primijetio ju je Greenberg koji je pjesmu ponudio grupi Baha Men.
O čemu pjesma uopće govori?
U razgovoru s Douglasom, Sisto je doznao da je prvotna ideja iza pjesme bila borba za prava žena. Douglas se zasitio pogrdnog naziva "skettel", ili u prijevodu "drolja", pa je, sit mizoginije, odlučio napisati pjesmu s ciljem da se obračuna s ljudima koji se razbacuju pogrdnim nazivima za žene.
"Kada koristim riječ 'zabava', koristim je kao metaforu za situaciju kada je sve u redu i svi se dobro zabavljaju. No onda muškarci kreću vrijeđati žene i nazivati ih droljama. Na to djevojke odgovaraju riječima iz refrena 'tko je pustio pse' u smislu da su muškarci psi. Ukratko, smisao tog refrena je vrijeđanje ženomrzaca", objasnio je Douglas.
Ova pjesma protiv muškaraca postala je ogroman hit.
No tu kreću problemi jer jednom kad pjesma postane hit, počinju se javljati i oni koji žele preuzeti zasluge. Iako je Douglas službeno autor pjesme, tvrdi da je taj izraz prvi put čuo od svog šogora koji je radio za jednu kanadsku radio emisiju koja je kao džingl koristila upravo te riječi. Douglas im je kasnije dao priznanje da su upravo oni smislili refren na kojem je pjesma utemeljena.
U priču se upliće i aranžer pjesme Ossie Gurley s kojim se Douglas morao izvansudski nagoditi zbog problema s izdavačkom kućom i nesređenim pravima.
Nadalje, tu su i 20 Fingers koji su 1994. napisali pjesmu "You're a Dog" s prijelazom koji ide "Who let them dogs lose/woof woof", što znači da je napisana barem četiri godine prije Douglasove verzije, a postoje i verzije prije toga i sežu do sredine osamdesetih. Naime, neki su ovaj tip lajanja koristili u navijanju za svoju momčad američkog nogometa u srednjim školama.
Stoga, tko ju je prvi napisao? Teško je točno odrediti. U vremenima kada svi kradu i posuđuju od svih, zapravo je i nemoguće odrediti. U ovom obliku najsličniju pjesmu verziji koju znamo imao je Douglas, ali sličan su refren imali 20 Fingers koji su to vjerojatno posudili od nekog drugog.
Sisto zaključuje: "To je pjesma koja u ovom trenutku pripada pop kulturi. Na neki način, svi smo pustili pse."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati