"BEZ obzira na sve, još uvijek vjerujem da su ljudi zaista dobri u srcu", napisala je Anne Frank u svom dnevniku dok se skrivala od nacista. Samo nekoliko mjeseci kasnije bila je mrtva u logoru. Bilo joj je 15 godina. Da je još živa, danas, na 76. godišnjicu oslobođenja koncentracijskog logora Auschwitz, imala bi 91 godinu.

Zahvaljujući dnevniku koji je marljivo pisala dok se s obitelji skrivala u Nizozemskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, malena Anne postala je svjetski poznata, jedan od simbola borbe protiv nacizma. No ona to nije dočekala. 

Nije doživjela 16. rođendan

Preminula je u logoru Bergen-Belsen, izgladnjela i shrvana tifusom, nedugo prije nego što su savezničke snage oslobodile logor i samo nekoliko mjeseci prije svog 16. rođendana. 

Točan datum smrti 15-godišnje Anne i njene 19-godišnje sestre Margot nije moguće utvrditi, no službeno se navodilo da su umrle 31. ožujka 1945. (logor je oslobođen 15. travnja). Sahranjene su u masovnoj grobnici, a njihova tijela nikad nisu pronađena. 

Skrivali su se duže od dvije godine

Anne je s roditeljima i starijom sestrom te obitelji Van Pelt i zubarom Fritzom Pfefferom, nakon što su se više od dvije godine skrivali u stražnjim prostorijama tvrtke njena oca u Amsterdamu, otkrivena i odvedena u logor. To se dogodilo 4. kolovoza 1944. 

Prvo su otpremljeni u zatvor u Amsterdamu, zatim u tranzitni logor u Westerbork odakle su otpremljeni u Auschwitz. Putovali su tri dana nagurani s tisućama drugih ljudi u stočnim vagonima. Kad su stigli na odredište, Anne je s majkom i sestrom završila u ženskom logoru, dok su joj oca otpremili u muški logor. Nikad se više nisu vidjeli. Njihov otac je, inače, jedini od osam ljudi koji su se zajedno skrivali u Tajnom skrovištu (kako ga je Anne nazivala u dnevniku) koji je preživio logor. 

"Izgledala je kao kostur"

1. studenog 1944. Anne i Margot su razdvojene od majke i sa 70 drugih ljudi prebačene u logor Bergen-Belsen. Putovanje je ovaj put trajalo dva dana, a nisu ni znale kamo ih odvode. Tamo su ostale sve do svoje smrti tri ili četiri mjeseca kasnije. 

Neki se preživjeli logoraši sjećaju sestara Frank, a njena bivša kolegica iz razreda, Nanette Blitz, koja je također završila u tom logoru, ispričala je kako je Anne već u prosincu bila u jako lošem stanju. 

"Izgledala je kao kostur. Bila je zamotana u deku, nije mogla podnijeti imati odjeću na sebi jer su po njoj puzile uši", ispričala je. 

Svjedoci su također otkrili da su sestre oboljele od tifusa (bolesti koju su prenosile uši, a obično je svoje žrtve ubijala u roku od 12 dana). To se dogodilo početkom veljače 1944. pa je službeni datum njihovih smrti doveden u pitanje, jer se stručnjaci slažu da je malo vjerojatno da su sestre u tako slabom stanju mogle preživjeti do kraja ožujka, piše Business Insider.

Bivša logorašica Irma Sonnenberg Menkel u svojoj je ispovijesti, prvotno objavljenoj u Newsweeku, navela da je bila prisutna kad je Anne umrla. 

Irma tvrdi da je bila u istoj baraci s Anne, no da je se slabo sjeća. 

"Nisam je poznavala od ranije i ne sjećam se puno toga o njoj, no pamtim je kao tiho dijete. Kad sam saznala da joj je 15 godina, iznenadila sam se. Djelovala je puno mlađe", ispričala je. 

"Nije ni znala da umire"

Ona je potvrdila da je Anne oboljela od tifusa, koji je u logoru bio česta pojava od koje su mnogi umirali. 

"Kao kroz maglu je se sjećam kako je govorila o ocu. Bila je nježna osoba. Govorila bi mi da je jako bolesna, a ja sam joj govorila da nije. Htjela je da ju se u to uvjerava. Kad je pala u komu, držala sam je na rukama. Nije ni znala da umire. Nije ni znala da je toliko bolesna. Nikad nisu znali. U Bergen-Belsenu prestaneš osjećati. Postaneš paraliziran. Za sve ove godine, gotovo nikad nisam govorila o tome. Nisam mogla", rekla je Irma. 

Anne i Margot završile su u masovnoj grobnici s brojnim drugim Židovima koji su umrli u logoru. Danas se na mjestu ulaza u nekadašnji logor nalazi nadgrobni spomenik za njih dvije, no on je samo simboličan. Gdje točno leže njihove kosti, nije poznato. 

Sanjala je o spisateljskoj karijeri

Njen dnevnik je među papirima u skrovištu pronašla obiteljska prijateljica koja im je pomagala dok su se skrivali, Miep Gies, i sačuvala ga do kraja rata. Dnevnik je predala Anneinom ocu Ottu kad se vratio iz logora. 

Njega su Anneini zapisi duboko dirnuli, a znajući da je sanjala o književnoj ili novinarskoj karijeri, većinu je njenih zapisa (osim nekih dijelova koje je smatrao previše osobnima), objavio. Dnevnik je prvi put objavljen 25. lipnja 1947., a do danas je doživio brojna izdanja i preveden je na mnoge svjetske jezike. 

Originalni dnevnik se nalazi u muzeju Kuća Anne Frank, istoj onoj zgradi u kojoj se nalazilo Tajno skrovište u kojem je Anne provela svoje posljednje sretne dane.