Ovo roditelji nisu smjeli znati: Kako se tulumarilo u Jugoslaviji 60-ih
U SURADNJI s Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1960. godine o tulumima na kojima su se onda zabavljali mladi.
Studeni 1960.: Povod za anketu dao nam je film "Gradić Peyton". Ili, određenije, jedan detalj iz ovog filma. Sjedili smo u kući prijatelja, gdje se razgovaralo o "Peytonu". Tu je, pored ostalih, bila i njegova šesnaestogodišnja kći, učenica jedne beogradske gimnazije. Jednog trena govorilo se i o onoj sceni u kojoj je mati (Lana Turner) rastjerala društvo s tuluma svoje kćeri. To je učinila zato što je mladiće i djevojke zatekla zagrljene u polumračnim sobama. Stariji su odobravali ovakav postupak, ali šesnaestogodišnja djevojka je šutjela. Kada se otac obratio njoj, ona je odmahnula glavom: "Mati nije bila u pravu." Zbog čega? To nije htjela da kaže.
Dugo smo razmišljali o riječima ove djevojke. Ona nije htjela obrazložiti svoj stav, a ipak, to nije rekla tek onako - samo da bi proturječila. Nešto je postojalo. To se osjećalo. Posjedovala je nekakve zaključke za koje je vjerovala da su ispravni. Možda je i imala pravo, ali mi nismo bili u stanju to procijeniti.
Zašto je zašutjela? Ona, doduše, nije odlazila na tulume, no izgleda da je dosta znala o njima. Mi od nje ništa nismo saznali. Šutnja je stvorila jedan veo tajanstvenosti...
Tulum! Mnogi su imali priliku čuti ovu riječ, vidjeti je realiziranu na filmu ili upoznati u knjigama. Što je to tulum? Možda jedina pravilna definicija - skup (gotovo uvijek) mladih ljudi u jednoj, dvije ili više soba. Zašto se ide na tulume i što se doživljava tamo? Na to se ne može dati jedan šablonizirani odgovor.
To nas je, zapravo, najviše i zainteresiralo. Zato smo se i odlučili pisati o tome. O jednoj pojavi koja nije karakteristična za našu omladinu, koja nije navikla i nešto što stalno prati naše mladiće i djevojke, ali ipak, ona tu i tamo postoji. Samo, kako odgonetnuti sve tajne tuluma? Mi smo odlučili da nam o tome pričaju oni koji odlaze tamo. Željeli smo biti iskreni. Oni su na to pristali i čini nam se da su bili iskreni...
Djevojka A. B. ima 15 godina. Učenica je gimnazije:
"Ja na tulume odlazim dva-tri puta u mjesec dana. To obično kada je nekome od mojih prijateljica ili prijatelja rođendan. Zimi više nego preko ljeta. Odlazim tamo da bih mogla plesati. To je prvi i najglavniji razlog. Tu sam i naučila plesati. Mnogo volim plesati. Na plesnjake ne odlazim, jer tamo je vruće, gužva, a ponekad dođe i do tučnjave. Otišla sam samo nekoliko puta. U mojoj školi se priređuju rijetko. Da su plesnjaci ljepši i da ih ima češće u školi, ja bih i odlazila.
Inače, na našim tulumima se ništa naročito ne događa. Obično nas ima desetak do petnaest. Kada ne plešemo, svi sjedimo u grupi i pričamo. Ne puši se, ne pije se alkohol i ne igraju se "fote". Svi smo samo dobri prijatelji. Djevojke su iz istog razreda, a mladića ima i iz drugih, starijih razreda.
Najvažnije je za dječake, koje pozivamo, da znaju dobro plesati. Obično su sve djevojke u hlačama i ravnim cipelama, mi ne volimo nositi visoke potpetice, jer one nam smetaju. Gotovo uvijek su s nama i mame onih kod kojih se tulum priređuje. Rastajemo se uvijek oko devet sati i tada odlazimo u grupama kući, ili nas roditelji sačekuju ... "
Magnetofon i gramofon pozivaju na hodočašće
Djevojka D. V. ima 20 godina. Završila je gimnaziju i ima namjeru ove godine upisati fakultet.
"Na našim tulumima skupljaju se uglavnom mladići i djevojke mog uzrasta. Mladići donesu piće, a djevojke - jelo. Ni jedna djevojka ne dođe sa svojim mladićem, niti mladić sa svojom djevojkom. Tu se sklapaju nova poznanstva. Uvijek - drugi mladići i djevojke. Vodi se računa da se pozovu zgodni mladići i zgodne djevojke. Naravno, tko ima nove ploče, uživa prednost. Najomiljeniji su nam Johnny Ray, Pat Boone, "Marina".
Dogodi se da netko donese i magnetofon, što je mnogo bolje od gramofona. Prostorije su osvijetljene diskretnim svjetlima, stolne lampe daju bolji štimung. Zamislite kako bi to izgledalo da plešete blues pod svjetlom nekog blještavog lustera?
Inače, kod nas postoje dvije vrste muškaraca. Oni koji igraju u "be-bop" stilu i oni koji su specijaliste za lagane stvari. Tko ne zna moderno plesati i tko ne poznaje glazbu, ne može biti pozvan na naš tulum. Nekoliko puta nam se taj "kiks" dogodio, ali zato sada o tome vodimo računa.
Na ovakvim sedeljkama se zadržavamo obično do 12 ili 1 sat poslije ponoći. Svi zajedno odlazimo kućama, izuzev ako se nekoj djevojci neki mladić dopada i obratno, onda njih dvoje odlaze sami. Svojoj mami kažemo pravo vrijeme u koje se vraćamo, a kad nas tata o tome pita, mi uvijek sat ili dva "ukrademo".
Inače, tajne s naših tuluma ne pričamo roditeljima. Kad razgovaramo o tome, mi izmislimo drugu priču, naravno, vodeći računa da djeluje uvjerljivo, jer se može dogoditi da nas provjeravaju..."
Na tulumu mogu slobodno pušiti
Tako je počeo svoju priču M. N. učenik šestog razreda gimnazije.
"... Na tulumima sam daleko od kontrole roditelja. Tu se nekako osjećam drugačije nego obično. Mogu slobodno zapaliti cigaretu, popiti neku čašu. Svi vas gledaju s nekim respektom, osjećate se kao pravi muškarac. Za djevojku je vrlo važno puši li muškarac ili ne.
U sobu nam od starijih nitko ne ulazi. Sjedimo sami, plešemo, pričamo viceve i pravimo "štosove". Djevojke se poneki put kao naljute zbog nekog štosa, ali one nisu uvijek u stanju shvatiti - suštinu. Od nas nitko ne ide ni s jednom od ovih cura, pošto ih viđamo svaki dan, nisu nam interesantne. Prije nego što se rastanemo, odlazim u kupaonicu i ispirem usta, a zatim uzimam mentol bombone (koje imam stalno u džepu), kako ne bi kod kuće osjetili da sam pušio..."
Žudnja za tulumom
Učenica jedne stručne škole ima 18 godina i nikada nije bila na tulumu.
"Voljela bih otići na tulum, da vidim kako tamo izgleda. Mladić s kojim se zanimam to mi zabranjuje. On kaže da tulumi nisu za solidnu djevojku. Kad sam ga upitala zašto, odgovorio je da je nekoliko puta bio na tulumima i da ima kolovođa koji sve pokvare. Oni predlažu da se svak' ljubi sa svakim i da parovi plešu pripijeno... Ja mislim da na svim tulumima nije tako.
Gasimo svjetlo...
Učenica drugog razreda više gimnazije:
"Na tulume odlazim već tri godine. Pomalo su mi već dosadili, ali ipak idem iako mi je - dosadno. Ja često organiziram tulume. Uvijek dolaze isti i obavezno dovedu i nekog novog. Roditelji dozvoljavaju da pravim tulum, ali se mama ljuti kad ugasimo svjetlo. Tako dočaravamo tulume u svijetu. U tome nema ničeg zlog. Na tulumu se pleše i ja mnogo volim rock."
"Naši dječaci nisu baš naročito vješti. Pokušali smo uvesti nešto novo: piće. Ali to donosi neprilike. Mladići miješaju martini, vermut, a onda gase šibice u čaše. Mnogima od toga bude zlo. Djevojke ne piju. A dječaci se uvijek opiju."
Roditelji mi ne brane
Učenica prvog razreda više gimnazije:
- Imam skoro petnaest godina. Na prvom tulumu sam bila kada mi je bilo četrnaest. Sada odlazim uvijek kada netko iz mog društva priredi tulum. Bila sam nekoliko puta na tulumima drugih društava, ali mi se oni manje sviđaju od onih koje moj razred pravi. I mi pozovemo obično nekog tko nije iz našeg društva da bi bilo interesantnije.
Volim ići na tulum zato što se lijepo zabavljamo, plešemo rock, šalimo se. Moji roditelji nemaju ništa protiv tuluma na koje ja idem i mama me često nagovara da i ja napravim tulum. Ali naš stan nije veliki i smetali bi mi moja mlađa sestra i brat. Ni tata nema ništa protiv tuluma. Ipak, moram priznati da me zbunjuje shvaćanje nekih prijatelja i prijateljica: djevojka treba imati dečka, ali s njim ne treba dugo hodati.
Dječaci se opijaju
Učenica drugog razreda više gimnazije:
- Volim tulume. Ali sam čula da ima neobičnih. Slušamo najnovije ploče - Louisa Armstronga, Ellu, i ostale. Plešemo rock i druge moderne plesove. Alkohol ne pijem, ali dječaci se redovno opijaju. Na tulumu ne razgovaramo ni o čemu jer je to nepotrebno. Zajedno smo u školi i tamo se dosta izrazgovaramo.
Na tulumu obično plešemo, ali netko je uvijek centar pažnje. On pravi bravure i predlaže šta sve da činimo. Ja baš ne znam bogznakako plesati, ali uživam gledati druge. Moj otac mi zabranjuje da idem na tulume. Dobijem batine kada me uhvati. Stalno me i on i mama uhode i ja ih prevarim i kažem im da idem u kino...
Treba biti oprezan zbog kolovođa...
Student druge godine prava:
- Dok sam bio mlađi odlazio sam često na tulume, jer su me zanimali. Ali, mislim da sam više volio gledati kako se drugi zabavljaju. Tulumi su vrlo glupa stvar. Zato sam ostao samo promatrač. I sada neki put odem, ali više volim šetati sa svojom curom.
Njoj, naravno, ne dozvoljavam da ide na tulume, jer sam čuo da ima i takvih tuluma gdje se često događaju stvari koje ne želim da ona vidi. Za takve tulume trebaju se zanimati i roditelji i pedagozi. Međutim, ima tuluma gdje se samo slušaju ploče i pleše, ali društvo vrlo brzo traži neki drukčiji način zabave, jer sve te ploče i rock and rollovi na kraju dosade. Prema tome tulum ne može da bude pozitivna stvar. Kolovođe sve pokvare ...
*****
Nekoliko mladića i djevojaka - povjerili su nam se u trenucima iskrenosti. Tako bar mi mislimo. Otkrili su nam nešto što je svakako vrlo interesantno. Možda nisu ispričali sve. Ali, svejedno, i ovo je dovoljno da dobijemo sliku o tulumu, da sagledamo, bar donekle, jednu pojavu koja nije tipična za našu mladost, ali koja postoji, ima svoje kolovođe koji (jer su kolovođe) uvijek žele da budu prvi i glavni.
I zbog njih, uglavnom, nesporazumi, pa i ova naša anketa. Mislimo da je anketirani student prava najbliži istini kad kaže: "Ima tuluma gdje se samo slušaju ploče i igra, ali društvo vrlo brzo traži neki drukčiji način zabave... i tada se pojavljuju kolovođe..."
Mladost traži razonodu i treba joj je dati. Ali moramo voditi računa i o ekstremnim slučajevima koji, izgleda, postoje i mogu dovesti do neželjenih posljedica.
Anketu vodili: Ana Šomlo i Sl. Konstantinović (Duga, 1960.)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati