BILA si na moru i - ne moraš mi ni govoriti - zaljubila si se. Ludo, divno, vruće, kako to i može biti samo na vrućem pijesku pod žarkim suncem i uz romantičan šum valova. Vratila si se kući oblivena suzicama i ispunjena mješavinom sreće i brige što će biti dalje.

ON, znam, ili je ostao u svom mjestu gdje si ljetovala ili se i sam vratio u svoj grad ili selo, među stare drugove, možda i k staroj ljubavi, tko zna?

Ne znaš ni ti i baš te to muči. Sjeća li te se? Misli li na tebe bar približno koliko ti na njega? Je li te zaboravio zabavljajući već neku drugu Tinu ili još piše tvoje ime u pijesku? Draga moja, to ti zaista ni ja ne mogu reći. Ali pokušajmo se zato dogovoriti što da ti radiš (ili ne radiš), kako da provjeriš sebe i njega je li to stvarno bilo "nešto pravo" ili divan, ali i prolazan ljetni zanos.

Sigurna sam da ne želiš ispasti glupa guskica kojoj će se on smijati i praviti se važan s tvojim dugim zaljubljenim pismima, ali isto tako ne želiš zbog neumjesnih strahovanja i nesigurnosti prekinuti, ako ništa drugo, a ono jedno lijepo i drago poznanstvo.

Uvrijeđena si i tvrdiš da je to baš prava ljubav?

Ja nisam tako sigurna, a mislim da nećeš biti ni ti kad se uspomene malo ohlade i izblijede, kad sretneš onog Davora ili Ivicu koji ti se opasno sviđao i prije ljetovanja, kad se skupi opet staro društvo i počnu zajednički izlasci, kad navale opet školske brige a ti istodobno ustanoviš da se u susjednom razredu pojavio neki novajlija s plavim očima ili divnom crnom kosom i najljepšim osmijehom.

Moglo bi se dogoditi da požališ za one prekomjerne izljeve ljubavi i obećanja koja će ti se učiniti možda čak i smiješna.

Bilo bi ipak bolje da si svoju žarku ljubav, tugu, suzice, uzdisanja i maštanja o budućnosti, o sljedećim susretima, a možda već i o sljedećem ljetu povjerila dnevniku. To je divan "ventil" za nagomilane osjećaje, možeš ga, ako poželiš, i uništiti, ili ga sačuvati pa da vidiš kako će te jednog dana zabavljati i veseliti kad budeš, sve to čitala iz "razumne udaljenosti".

Da se razumijemo - nisam ja baš stoposto nepovjerljiva prema tim ljetnim ljubavima. Ima tu i sudbonosnih susreta. I ne smijem se onom tvom vapaju:

"Reci mi, Tina, što da radim ako je to za mene ipak "ono nešto", trajnije i neprolaznije!"

Tu je sad najvažnije je li to isto i za njega. Kako da saznaš? Adresu, sigurna sam, imaš, a pretpostavljam da ima i on tvoju. Ako je on prije otputovao u svoje mjesto ili istovremeno kada i ti, bilo bi normalno i lijepo od njega da se on prvi tebi javi.

No, znaš kakvi su muški. Ljenjivci za pisanje i još veće kukavice nego mi da ne ispadnu "nesretno zaljubljeni" i smiješni u očima svojih Tina. Zato, ako se ne javlja, a pogotovo ako je on ostao, a ti otputovala (svejedno je li ostao privremeno ili živi tamo gdje si ti ljetovala) još nije sve propalo.

Javi se ti! Ne odmah "romanom" punim žarkih izljeva ljubavi i zaklinjanja "do groba", nego jednom lijepom razglednicom tvog ili obližnjeg mjesta s nekoliko toplih i srdačnih, a ipak nenametljivih riječi. Kako se rado sjećaš lijepih dana koje ste zajedno proveli i kako ti je žao što su već prošli, kako se i u nekadašnjem društvu rado sjećaš dragih osoba koje si upoznala i - za početak dosta.

Naravno, uz srdačne pozdrave dodat ćeš kako bi te veselilo da se i on tebi javi i vjeruješ da će on to i učiniti. Tada ti ne preostaje drugo nego da čekaš.

Ako odgovori, po tonu karte ili pisma vidjet ćeš možeš li sljedeći put unijeti više srca i njegovih vrućih otkucaja, ili te on polako zaboravlja, a možda želi samo tvoje prijateljstvo (to je već bolja šansa, jer još nije ni on siguran da će samo na tome i ostati).

Čak ako i ne odgovori - nema mjesta očaju. Pokušaj se javiti još jednom, možda s nekog izleta (ako ga u međuvremenu ne zaboraviš), za njegov rođendan ili Novu godinu čestitkom (tko zna, možda će on sporije nego ti shvatiti da je ljeto ostavilo dubljeg traga u vama).

Ako i tada ne odgovori, onda je to, prvo i prvo, znak da je nepristojan jer bi se trebao barem zahvaliti na dobrim željama; drugo: možda je on leptirić koji svakog ljeta leprša od Tine do Tine, pa zbog takvih ne vrijedi patiti.

Treće: možda mu uopće nije do tebe, a to znači da nije uočio tvoje vidljive i skrivene vrijednosti (što je opet minus za njega) i zašto bi, molim te, on bio vredniji tvojih uzdaha i suza od Dragana ili Zorana koji te žarko voli, i to ne samo preko ljeta nego i kad te po kiši treba otpratiti kući, kad za dosadnih večeri poželiš u kino ili kad se zapetlja u matematičkim zadacima?

(Tina, 1973.)