PARTNERSKI odnosi često se ne narušavaju zbog jednog velikog problema, nego zbog niza obrazaca koji se s vremenom ponavljaju. Psiholog koji za YourTango piše o iskustvima iz prakse izdvojio je tri ponašanja koja, prema njegovu iskustvu, mogu pomoći parovima da poboljšaju komunikaciju i zadrže osjećaj bliskosti.

Prvo pružiti podršku, a tek onda tražiti rješenje

Jedan od čestih problema u vezama javlja se kada partner na tuđu zabrinutost odmah odgovori savjetima i pokušajima rješavanja problema. Iako je namjera najčešće dobra, osoba koja govori o onome što je muči može steći dojam da njezini osjećaji nisu saslušani ili shvaćeni.

Primjerice, ako partner dođe kući zabrinut jer misli da bi mogao izgubiti posao, automatsko nabrajanje razloga zbog kojih se to vjerojatno neće dogoditi ne mora biti ono što mu je u tom trenutku potrebno. Prije konkretnog savjeta korisnije može biti pokazati razumijevanje i priznati da je situacija za njega stresna.

Takav pristup može smanjiti napetost i olakšati daljnji razgovor. Tek nakon toga partneri mogu zajedno razgovarati o mogućim rješenjima.

Pokušati razumjeti što stoji iza neke reakcije

Druga važna navika odnosi se na pokušaj razumijevanja razloga zbog kojih je partner reagirao na određeni način. Burna reakcija ponekad nije povezana samo s konkretnom situacijom, nego i s osjećajem nesigurnosti, srama, straha ili nekim ranijim iskustvom.

Primjerice, bezazlena primjedba ili savjet mogu kod druge osobe izazvati neočekivano snažnu reakciju. Umjesto da se ponašanje odmah protumači kao bezobrazluk ili pretjerivanje, korisno je pokušati razumjeti što je moglo potaknuti takvu reakciju.

To ne znači opravdavati neprihvatljivo ponašanje. Cilj je razlikovati razumijevanje razloga od slaganja s načinom na koji je osoba reagirala. Takav pristup može pomoći u smanjenju sukoba i otvoriti prostor za mirniji razgovor.

Otvorenije govoriti o osjećajima

Treći element odnosi se na ranjivost, odnosno spremnost partnera da otvoreno govore o svojim strahovima, brigama, željama i nesigurnostima.

S vremenom se u nekim vezama može smanjiti osjećaj bliskosti, osobito ako se komunikacija uglavnom svodi na svakodnevne obveze i praktična pitanja. Otvoreniji razgovori o osobnim osjećajima mogu pomoći partnerima da ponovno uspostave dublji osjećaj povezanosti.

Takva otvorenost ipak nosi određeni rizik jer druga osoba ne mora uvijek reagirati na očekivani način. Zbog toga se preporučuje započeti s manjim, manje osjetljivim temama i postupno graditi međusobno povjerenje.

Prema autoru, zajednička poveznica ovih navika je sposobnost partnera da prije reakcije pokušaju saslušati i razumjeti jedno drugo. Takav način komunikacije ne može spriječiti svaki sukob, ali može smanjiti nesporazume i pomoći u održavanju kvalitetnijeg odnosa.