PAUL BRADBURY, Britanac koji je rodni Manchester zamijenio životom u Hrvatskoj, napisao je knjigu pod nazivom Croatia: Survival Kit For Foreigners. Paul živi u Hrvatskoj već 20 godina i kaže da se nakon toliko vremena ovdje "osjeća Hrvatom".

"Ne znam kako ne bih. Zasigurno se više ne osjećam kao zapadnjak. I nakon 20 godina ovdje puno ljudi je emigriralo, puno ljudi iz dijaspore ne želi se vratiti. 650 tisuća migranata prošlo je kroz Hrvatsku prije nekoliko godina, a ja sam došao iz Manchestera i izabrao ovdje živjeti. I nakon 20 godina mogu iskreno reći da volim biti ovdje", rekao je Paul Bradbury za Index.

"Za mene je Hrvatska mješavina života u Apsurdistanu s najboljim stilom života u Europi i malom količinom balkanskog ludila. Smatram da je to stvarno zarazna mješavina i, sve dok se ne shvaćate previše ozbiljno i ne očekujete da ćete promijeniti svijet ili zaraditi milijun, životni stil ovdje je, iskreno, fantastičan. Ako možete pronaći prave ljude, a oni postoje, ovo je stvarno raj", smatra Paul.

Evo što ga je potaknulo da se preseli u Hrvatsku

Zanimalo nas je zbog čega je izabrao baš Hrvatsku, odnosno je li njegovo preseljenje ovamo bilo planirano ili slučajno.

"Jako, jako sam zahvalan Hrvatskoj turističkoj zajednici. To je bio njihov marketinški potez za debele ružičaste Engleze u sjevernoj Somaliji. Radio sam kao humanitarni radnik 2002. u Somaliji i upravo sam prodao svoju kuću u Ujedinjenom Kraljevstvu i dijelio sam kuću s osmoricom Afrikanaca. Bio sam jedini bijelac i pio sam gin tonic na terasi i razmišljao o tome gdje ću živjeti.

Odlučio sam kupiti kuću negdje u Europi na moru i, kad sam došao po još jedan gin tonic, program CNN-a je bio na TV-u. I imali su reklamu za Hrvatsku, Mediteran. Bilo je to 30 sekundi genijalnosti Hrvatske turističke zajednice. Zbog toga sam počeo istraživati i eto me danas ovdje", objasnio je Paul.

Mnogi Hrvati napuštaju zemlju u potrazi za boljom budućnosti, a Paul se ovamo preselio. 

"Iskreno govoreći, trenutno radimo jako zanimljivu seriju koja se zove Refleksije hrvatskih povratnika. Nisam imao nikakvih hrvatskih veza prije nego što sam odlučio otići iz civilizirane zemlje, iako Britanija više nije civilizirana, i doći živjeti ovdje i stvoriti život bez ikakve velike ušteđevine. Nisam milijunaš ili tako nešto. I uspio sam jer stvarno, stvarno cijenim životni stil koji imate.

Kad ljudi kažu da je jako teško, to je istina. Ovo radim toliko dugo i nemam nikakve veze i dosta sam glasan u medijima. Puno dijaspore prati Total Croatia News jer ovdje postoji netko tko zapravo živi san koji oni imaju i ostvaruje ga. I tako je moj inbox u zadnjih šest mjeseci bio pun hrvatske dijaspore koja se vratila i koja je pokušala", prepričava Paul.

Puno ljudi iz dijaspore mu se javlja

Kaže da postoje ljudi koji su se vratili iz dijaspore, no da je puno više onih koji ga kontaktiraju i govore da se žele vratiti, ali ne znaju kako jer se boje malih plaća i korupcije.

"I tako sam prije otprilike mjesec dana stavio post na Facebooku u kojem sam rekao da, želi li netko dati intervju, možemo napraviti seriju o hrvatskim povratničkim refleksijama. Imao sam 36 mailova od ljudi koji su se iz dijaspore doselili u Hrvatsku i samo troje ih je imalo loša iskustva", kaže Paul. 

Četiri ili pet puta tjedno radio je intervjue s tim ljudima te su ti intervjui, kaže Paul, bili jako popularni jer ljudi vole čitati takve stvari.

"Jedan od velikih problema u Hrvatskoj koji ja vidim je da ti Hrvat može oprostiti sve osim uspjeha. Svi misle da je ovo stvarno negativna zemlja u kojoj se ništa ne događa, a moje iskustvo je suprotno. Puno je negativnosti, no događa se mnogo pozitivnih stvari, ali ljudi ne žele podignuti glavu kako bi ih svatko mogao oboriti. Ako se možete umrežiti s tim ljudima, ovo je fenomenalna zemlja", rekao je Paul.

Bio u Rusiji, Njemačkoj, Somaliji...

Prepričao je i svoje avanture u zemljama kao što su Rusija, Njemačka, Somalija, koje su se dogodile prije nego što se doselio u Hrvatsku... 

"Započeo sam svoju karijeru kao sobar čisteći zahode u hotelu s četiri zvjezdice u Münchenu, a zatim sam napredovao do portira u hotelu s pet zvjezdica, gdje sam posluživao Henryja Kissingera, Bernsteina i slične ljude. Zatim sam krenuo putovati po Južnoj Americi, a potom završio na studiju njemačkog i ruskog u Manchesteru i prvi put sam otišao u Sovjetski Savez mjesec dana prije nego što se raspao. Potpuna slučajnost.

Radio sam u Rusiji godinu i pol. Radio sam na uvozu laserske tehnologije iz bivšeg Sovjetskog Saveza, a onda sam postao humanitarni radnik. Dakle, živio sam na rubu Sibira, bio sam na Kavkazu, pa u Tbilisiju, Erevanu, Bakuu, Dušanbeu. Kad sam završio fakultet, otišao  sam u Ruandu '94., neposredno nakon genocida. Dakle, bio sam tamo dva tjedna nakon genocida u kojem su ubili 800.000 ljudi u 100 dana. To je iskustvo koje ti promijeni život", priča Paul.

2001. godine odlučio je prekinuti svoj dosadašnji život

Prepričao je razgovor s jednim dječakom iz Ruande s kojim je razgovarao nakon genocida.

"Prvi tjedan svi su bili istraumatizirani i sjećam se tog jednog klinca, bio je vrlo, vrlo prijateljski nastrojen, vrlo tih i pitao me imam li braće ili sestara. Rekao sam: 'Da, imam jednog brata i jednu sestru. A ti?' I onda je rekao: 'Imao sam jedanaestero braće i sestara, a onda su nas sve strpali u dvorište, sve su nas polegli i sve su nas izrešetali. Jedan mi je metak prošao kroz rame, pravio sam se mrtav, a kad sam podignuo pogled, svi su bili mrtvi.

I to je bilo sve tako čudno... Takve loše stvari su se događale i mi smo bili tamo nedugo nakon toga i samo smo pokušavali pronaći smisao u tome svemu. I ponovno pokrenuti živote tih ljudi. Bilo je to nevjerojatno nadahnjujuće, nikad nakon toga nisam radio ništa značajnije", prepričao je Paul.

Nakon Ruande vratio se u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je radio sa svojim ocem pet godina. Bavili su se vinom te su odlazili malim obiteljskim uzgajivačima u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj. Prodavali su vina od vrata do vrata u selima u blizini Oxfordshirea. Godine 2001. odlučio je prekinuti svoj dotadašnji život i početi ispočetka. 

"I tako sam se jedan dan malo napio i rekao da ću stopirati do Južne Afrike. Svi su mi se smijali, a ja sam rekao: 'Dobro, napravit ću to za tri mjeseca.' Uzeo sam sva izdanja Lonely Planeta za Afriku i istočnu Europu i napravio plan puta od svog puba u Oxfordshireu do Južne Afrike. Preko Kavkaza, Balkana, istočne Afrike i Bliskog istoka. Kontaktirao sam sve svoje bivše prijatelje, humanitarne radnike i rekao: 'Hej, ja krećem na putovanje. Poznaje li netko nekoga na putu?'

Tu je bila djevojka iz Tadžikistana koja je živjela u Albaniji, a zatim je tu bio moj prijatelj koji je bio u Eritreji i tako dalje. I tako je krenulo to nevjerojatno putovanje. Došao sam u pub u 11 sati 24. veljače 2001. Svima sam rekao da u 11:37 izlazim iz puba sa svojim omanjim ruksakom i idem pješke pet kilometara dolje do autoceste, pri čemu ću nositi mali znak s natpisom 'Južna Afrika' i autostopirati. Svi su mislili: 'Kakva glupost'", prisjeća se Paul.

Na putovanje do Južne Afrike krenuo s jednim ruksakom

Na dan putovanja pojavilo se 25 osoba u pubu. Paul je popio pivo i naručio još jedno. U 11:36, minutu prije nego što je najavio da će krenuti na svoje putovanje, imao je još pola krigle. 

"Shvatio sam da mi je preostala još jedna minuta u starom životu, ispio sam pivo, ustao sam i rukovao se s ocem. Okrenuo sam se prema svima i rekao: 'Ljudi, stvarno cijenim činjenicu da ste došli, nikad to neću zaboraviti, ali sada imam novi život.' Izašao sam iz puba, prošao sam pored kuće u kojoj smo živjeli, izašao iz sela i došao do autoceste", prepričava te dodaje: "Bio je to najbolji osjećaj slobode ikada. Doslovno sam napustio stari život i krenuo iznova u dobi od 33 godine", rekao je.

Sat vremena je čekao na autocesti da ga netko poveze i postao je depresivan, ali onda je stao jedan čovjek i rekao mu: "Stvarno mi je žao, ne mogu te odvesti sve do Južne Afrike, ali idem u Oxford." Tada je Paul ušao u njegov automobil i krenuo s putovanjem. 

"Bilo je nevjerojatno. Devet mjeseci u kojima se dogodilo ama baš sve. Doživio sam avionsku nesreću u Boeingu 727 u Eritreji, oružani sukob Izraelaca i Palestinaca, imao sam pištolj uperen u glavu na granici Crne Gore i Kosova. Otišao sam ponovno posjetiti Ruandu i neke svoje prijatelje. Moji kolege bili su uhićeni zbog genocida '95. i otišao sam posjetiti neke od njih u zatvoru i to je bilo stvarno jezivo iskustvo. Bilo je to iskustvo koje mi je promijenilo život", priča Bradbury.

Prošao 95 zemalja svijeta, a skrasio se u Hrvatskoj

Otkrio je kako se odlučio skrasiti baš u Hrvatskoj.

"Napravio sam nekoliko ludih stvari u životu, no kada sam 2002. došao u Hrvatsku s 33 godine, proputovao sam 95 zemalja i živio u 10 i uopće nisam bio za to da se skrasim. Htio sam samo mjesto za držanje svojih knjiga i za opuštanje. Imao sam posao u Bagdadu s UN-om, a onda su UN-ovu bazu digli u zrak. Evakuirali su UN-ovce pa je posao otkazan. A onda sam upoznao svoju ženu i ostao živjeti na otoku 13 godina", rekao je.

Kaže da je prošlo 16 godina prije nego što je otišao na novo putovanje u drugu državu.

"Bio sam stvarno sretan ovdje. Nisam više želio živjeti onakav život, to sam odradio. A sada sam imao ovo i pronašao prekrasan način života na prekrasnom otoku, učio puno o maslinama i dijalektu i tome slično. Bilo je savršeno. Bilo je to stvarno usporavanje u životu i potpuna promjena, a onda smo dobili i djecu. Podizao sam obitelj, tako da je bilo fantastično", prepričava.

Za Hrvatsku kaže da je "komplicirana zemlja" i da je 85 posto stranaca koji dođu zavoli, ali to je zato što su kratko ovdje.

"Dođu na dva tjedna na plažu i misle da je ovo mjesto nevjerojatno. Djevojke su lijepe, pivo je jeftino. Mislim, i kultura i krajolik i sve je fantastično. A onda imate iseljenike koji ostanu i kažu: 'Ovo je nevjerojatno mjesto. Ovdje želim živjeti, započeti život, možda pokrenuti posao' i onda se susreću s realnošću i postanu jako, jako frustrirani. Onda imate možda jedan ili dva posto stranaca koji žive ovdje, koji dođu ovamo i iskuse ono što ja zovem nirvana. I oni prolaze kroz ljubav, mržnju i onda dolazimo do stare izreke: 'Prihvatite stvari koje ne možete promijeniti, imajte hrabrosti promijeniti stvari koje možete i mudrosti da prepoznate razliku.'

I jednom kada to priznate i prihvatite, samo kažete: 'Znate, ovo mjesto je nevjerojatno, ali ima svojih ograničenja.' Znate, nisam čuo riječ 'uhljeb' sve dok je nisam pročitao na Indexu 2015. godine, kad sam radio priču o voznom redu autobusa u Jelsi. Odjednom je Index to izvrnuo u priču oko uhljeba, pa sam pitao na Facebooku što znači 'uhljeb', nikad nisam čuo za to. I tako je krenula edukacija i novo poglavlje u mom životu", priča.

Za uhljebe saznao tek 2015. godine

Opisao je kako on vidi Hrvatsku.

"Pomalo je kao da živiš u Norveškoj, ako si alkoholičar. Norveška ima sjajan životni stil za one koji vole takav način života, ali pivo je 10 eura. Vi ste sretni kad platite deset eura za pivo jer želite norveški životni stil. Tako je i ovdje. Kako ja sada živim, to je najbolji način života u Europi, ali postoji trošak koji se zove porez na uhljebe. Dakle, ako platite taj porez, mentalno ste ga platili i on je nestao, a onda ste slobodni da uživate u načinu života i svemu ostalom", rekao je Paul. 

Budući da on, koji živi u Hrvatskoj, nije znao za uhljebe do 2015. godine, kaže da stranci ovdje žive u "balonu jer vide samo sunce i većina ih ne govori jezik" i da oni koji ostanu dugo u Hrvatskoj funkcioniraju unutar iseljeničkih zajednica, ali da redovito čitaju Total Croatia News kako bi saznali što se događa u zemlji čiji jezik ne govore.

"I ja sam živio u tom balonu. Bio sam na prekrasnom otoku, sve je bilo savršeno. Birokracija je bila malo spora, ali mislio sam da je to socijalizam. Živio sam u Sovjetskom Savezu, tako da sam znao za takav mentalitet. Tek kad sam 2015. pokrenuo portal Total Croatia News, a nisam imao pojma što radim, počeo sam učiti o realnosti u Hrvatskoj", kaže Paul. 

Kaže da je intervjuirao Ivu Josipovića tijekom predsjedničke kampanje, nije imao pojma iz koje je stranke, a veliku količinu mržnje ljudi iz dijaspore dobio je nakon intervjua s Vesnom Pusić. 

"Stvarno sam želio ostaviti dobar dojam prvog dana našeg novog portala. I stvarno sam želio impresionirati dijasporu jer su oni bili moja ciljna publika. Oni vole Hrvatsku, ali ne govore hrvatski, tako da smo bili savršen most. Želio sam dobar intervju prvog dana kao izjavu o dobroj namjeri. I dobio sam ministricu vanjskih poslova, što je dosta dobro. Otišao sam, napravio sam taj veliki intervju s njom i objavio ga. Koliko sam mržnje doživio od dijaspore kad su vidjeli da intervjuiram Vesnu Pusić... Svi su mislili: 'Ovo je opet vezano za Tita.' Znao sam tko je Tito, naravno, ali nisam imao pojma o razini podjela u društvu. To je ogromna krivulja učenja i to mi se sviđa", kaže Paul.

Kaže da ga je život u Hrvatskoj promijenio na bolje. Htio je mnogo toga promijeniti na lokalnom području, no naišao je na otpor stanovništva, a potom je došao do zaključka. "Ne pokušavajte promijeniti Dalmaciju, nego očekujte da će Dalmacija promijeniti vas", rečenica je koju je formulirao kako bi dao savjet svima koji dolaze u Hrvatsku.

"Trebalo mi je 15 godina da formuliram jednu rečenicu, jedan savjet za ljude koji silaze s aviona. Za ljude koji dolaze sa svojim zapadnjačkim načinom razmišljanja o novcu i kapitalizmu. I kažem ljudima: 'Ako možete poslušati ovu jednu rečenicu i razumjeti je, prihvatiti i po njoj živjeti, Dalmacija će za vas biti raj.' Možda biste, poput mene, čuli rečenicu i rekli: 'Ne, ne, nije to za mene' i ignorirali biste je i otišli na svoje putovanje i onda se godinama kasnije vratili do te rečenice i rekli: 'Ah, možda ipak ima nešto u tome'", ispričao je.

O turizmu u Hrvatskoj

Dotaknuo se i turizma u Hrvatskoj te otkrio kako ga unaprijediti.

"Nije da sam stručnjak za turizam. Hrvatska turistička zajednica me podsjetila na to u sudskom sporu, ali ja nikad nisam ni tvrdio da sam stručnjak. Ali moje je mišljenje, nakon 10 godina pisanja o hrvatskom turizmu, da tri stvari trebamo ponuditi: sigurnost, životni stil i autentična iskustva. Sad smo u svijetu rada na daljinu, ljudi traže promjenu smjera kako bi imali mjesto gdje se mogu preseliti na jedan, dva ili šest mjeseci i biti na sigurnom.

Hrvatska je svjetski prvak u autentičnim doživljajima. Ovo je zemlja koja ima više autentičnih izvornih iskustava na vrlo lokalnoj razini u cijeloj zemlji, 365 dana u godini. Uvijek se nešto događa. Vrlo je loše promovirano, ali postoji. U doba globalizacije, u kojem ljudi traže sigurno mjesto koje ima životnog stila i dobar internet, činjenica da mogu doći, odmarati se i doživjeti sve je nevjerojatna", mišljenja je Paul. 

Iznio je i svoj koncept pod nazivom Cromads, na kojem još uvijek radi. Složio je pet različitih kategorija: priroda Hrvatske, sport i adrenalin (jedrenje, kajakarenje, picigin i škraping), tradicionalna Hrvatska, gourmet te kategorija koju je nazvao "Hrvatska inovacija pet zvjezdica". 

"I ako ta sva događanja staviš u kalendar, to je puna godina dana i to je održivi 12-mjesečni turizam. Ja sam rekao: 'U redu, kako ćemo ovo učiniti boljim? Da napravimo videoiskustvo kroz oči digitalnog nomada?' Ideja je izgraditi to po cijeloj zemlji, kroz oči nomada, dok oni idu i rade te stvari. To su događaji koji ne postoje nigdje drugdje u svijetu i zbog kojih ljudi žele doći i doživjeti ih", kaže Paul.

Kako je došao do ideje da napiše knjigu o Hrvatskoj?

Otkrio je kako je došao do ideje o pisanju knjige i što u njoj čitatelji mogu sve pronaći.

"Na LinkedInu sam pratio ženu koja se zove Dina Čolaković, ona je Hrvatica i copywriter. Povećala je profil sa 700 na gotovo 40.000 pratitelja samo pisanjem dobrih savjeta o pisanju. I rekla je, u osnovi, ako želite zaraditi novac, sve što trebate je LinkedIn, prijenosno računalo i niša, a onda će ostalo doći k vama. Pa sam pomislio: 'Dobro, ovdje sam 20 godina, mogu pisati o Hrvatskoj.' Pomislio sam: 'Zašto ne bih napravio serijal tekstova o 20 stvari koje su me promijenile u Hrvatskoj u 20 godina.'

Prvi koji sam napisao bio je o poslu u Dalmaciji i pala mi je na pamet ona rečenica koju sam spomenuo. I dobila je oko 500 lajkova na LinkedInu i mnogi ljudi su rekli: 'Wow, ovo je jednostavno nevjerojatno.' Sljedeći je o berbi maslina i neki su mi rekli: 'Plačem, u Australiji sam i stvarno mi nedostaje sve ovo.' Puno suza je bilo. A onda je jedna žena rekla da je ovo stvarno zanimljivo i da su upravo otvorili ured u Zagrebu, imaju 40 međunarodnih djelatnika i očajnički traže knjigu koja bi strancima na razumljiv način objasnila ludilo Hrvatske. Pitali su me bih li želio to pretvoriti u knjigu", započeo je opisivanje. 

U knjizi je naveo i dobre i loše strane Hrvatske.

"Samo sam pomislio da nema problema. A onda, kako sam sve više pisao, a sve više i više ljudi je hvalilo serijal, pomislio sam: 'Rimac ima tisuće stranaca, postoji i Infobip i događa se jedan stvarno veliki pomak. Ljudi ovdje još uvijek ne vide te strance koji dolaze. Ovo je nova revolucija. Uz turizam, naravno, sada postoji i posao za IT sektor i rad na daljinu, ljudi koji žele doći u Hrvatsku zbog autentičnosti, životnog stila i sigurnosti. To je seizmička stvar koja je još uvijek ispod radara.

I tako, pomislio sam, mogao bih samo napisati knjigu ili bih mogao pokušati stvoriti Bibliju koju bismo mogli ažurirati. Ja imam svoja iskustva, a drugi su napravili drugi dio, koji je puno praktičniji, kako dobiti OIB, kako pronaći zubara, kako upoznati ljude i te stvari. To bi bio stvarno dobar poklon dobrodošlice za zaposlenika Rimca, na primjer. Pitao sam svoju urednicu Lauren Simmonds, osobu koja može napisati tekst o otvaranju bankovnog računa u Hrvatskoj da zvuči urnebesno smiješno i daje fantastične praktične savjete, bi li voljela napisati knjigu sa mnom.

Napisala je briljantan dio, od toga kakvih zmija imate u Hrvatskoj do toga gdje odvesti svog ljubimca. Stvarno je temeljita. I ja sam radio svoj dio, što je zabavno, opisao sam 20 godina svog iskustva. Ideja je da shvatite ludilo Hrvatske, sve situacije, dobre, loše i ružne. Znate, nisam samo rekao da je sve lijepo već sam sve povezao s praktičnim dijelom. Radi se o otprilike 104.000 riječi", kaže Paul.

Knjiga je dostupna na Amazonu i Kindleu, a bit će i u tiskanom izdanju u više knjižara diljem Hrvatske. Paul je isplanirao i turneju predstavljanja knjige u osam gradova. U pretprodaji je prodao gotovo 1000 primjeraka knjige, iako još nije ni objavio cijenu, što je za njega vrlo ohrabrujuće.

"Ideja je samo dati sjajne savjete, da budu iskreni, stvarni i da jednostavno pokažemo da je ovo apsurdna, ali čarobna zemlja", zaključio je Paul.