EMILY ESFAHANI SMITH autorica je knjige "The Power of Meaning" koja je provela pet godina istražujući pojam sreće, odnosno pokušavajući pronaći odgovor na pitanje: "Je li sreća najvažnija u životu?"

Svoje rezultate podijelila je svom predavanju na TED-u.

"Prije sam mislila da je svrha života potraga za srećom. Svi su govorili da je put do sreće uspjeh pa sam stalno tražila taj idealan posao, savršenog dečka, prekrasan stan... Ali umjesto da se osjećam ispunjeno, osjećala sam se tjeskobno i napušteno. I nisam bila sama, i moji prijatelji su se tako osjećali", započela je svoj govor Emily koja je završila postdiplomski studij psihologije te je odlučila saznati odgovor na pitanje što zaista čini ljude sretnima.

"Podaci su pokazali da potjera za srećom može učiniti ljude nesretnima. A ono što me doista pogodilo jest to što stopa samoubojstava raste diljem svijeta, a nedavno je dostigla i rekord u posljednjih 30 godina u SAD-u. Iako život postaje bolji što se gotovo svih standarda tiče, sve se više ljudi osjeća beznadno, depresivno i usamljeno. Postoji praznina koja izgriza ljude i ne morate biti klinički depresivni da biste to osjetili. Mislim da se svi prije ili kasnije zapitamo: Je li to sve što postoji?" ispričala je.

"Prema istraživanju, ono što stvara ovaj očaj nije nedostatak sreće. To je nedostatak nečeg drugog, nedostatak smisla u životu", zaključila je pa dodala: "Studije pokazuju da su ljudi koji imaju smisao u životu otporniji, postižu bolje rezultate u školi i na poslu, a čak i žive dulje. Da bih to razjasnila, pet godina sam provela razgovarajući sa stotinama ljudi i pročitala sam tisuće stranica iz područja psihologije, neuroznanosti i filozofije. Nakon svega toga otkrila sam da postoje, kako ih ja zovem, četiri stupa smislenog života. I svatko od nas može stvoriti smislen, ispunjen život gradeći neke ili sve ove stupove", objasnila je pa nabrojila o koja se četiri stupa radi.

Prvi stup je pripadnost. "Pripadnost dolazi od toga da ste u odnosima u kojima ste cijenjeni zbog toga što vi jeste suštinski i gdje cijenite druge zbog toga. Ali neke skupine i odnosi pružaju 'jeftin' oblik pripadnosti; cijenjeni ste zbog onog u što vjerujete, zbog onog što mrzite, a ne zbog onog što jeste. Istinska pripadnost rađa se iz ljubavi. Za mnoge ljude pripadnost je najvažniji izvor smisla te veze s obitelji i prijateljima."

Drugi stup je svrha. "Pronalaženje svrhe nije isto što i pronalaženje posla koji vas čini sretnim. Svrhu više čini ono što pružate nego ono što želite. Liječnik mi je jednom rekao da je njegova svrha liječenje bolesnih ljudi. Mnogi roditelji mi govore: 'Moja svrha je odgoj moje djece.' Ključ svrhe je iskorištavanje vaših snaga da služite drugima. Naravno, za mnoge od nas to se događa kroz posao. Tako doprinosimo i osjećamo se potrebnima. Ali to također znači da pitanja kao što su nezaposlenost nisu samo ekonomski problemi već i egzistencijalni. Bez nečega vrijednog rada ljudi propadaju. Naravno, ne morate tražiti svrhu na poslu, ali svrha vam daje razlog za život, neki 'zašto' koji vas tjera naprijed."

Treći stup je transcendencija. "Transcendentna stanja su oni rijetki trenuci kada ste podignuti iznad užurbanosti svakodnevnog života, vaš osjećaj 'sebstva' nestaje i osjećate se povezanima s nekom višom stvarnošću. Za jednu osobu s kojom sam razgovarala transcendencija je dolazila iz umjetnosti. Za drugu osobu bila je u crkvi. Za mene, koja sam pisac, to se događalo kroz pisanje. Ponekad pišući izgubim osjećaj za vrijeme i mjesto. Ta transcendentna iskustva mogu vas promijeniti."

Četvrti temelj je pripovijedanje. "Četvrti stup zna iznenaditi ljude, koliko sam uočila. Riječ je o pripovijedanju, odnosno priči koju sami sebi govorite o sebi. Stvaranje priče iz događaja u našim životima donosi jasnoću. Pomaže vam razumjeti kako ste vi postali vi. Ali ne shvaćamo uvijek da smo mi sami autori svojih priča i da možemo promijeniti način na koji ih pripovijedamo. Vaš život nije samo popis događaja. Možete uređivati, tumačiti i prepričavati svoju priču, čak i onda kada ste ograničeni činjenicama. 

Upoznala sam jednom mladića po imenu Emeka koji je ostao paraliziran igrajući nogomet. Nakon njegove ozljede Emeka je sebi govorio: 'Moj je život bio super dok sam igrao nogomet, a pogledaj me sad.' Ljudi koji pričaju takve priče - 'moj je život prije bio dobar, sada je loš' - češće su zabrinuti i depresivni. Ali s vremenom, je Emeka počeo tkati drugu priču. Njegova nova priča glasila je: 'Prije ozljede moj život je bio besmislen. Samo sam se zabavljao i bio sam prilično sebična osoba. Ali moja je ozljeda učinila da shvatim da bih mogao biti bolji čovjek.' Ta izmjena njegove priče promijenila je Emekin život.

I nećete moći promijeniti priču preko noći; to bi moglo potrajati godinama i moglo bi biti bolno. Uostalom, svi smo patili i svi se borimo. Ali prihvaćanje tih bolnih sjećanja može dovesti do novih spoznaja i mudrosti, do pronalaženja tog dobra koje vas drži."

"Sreća dolazi i odlazi. Ali kad vam je život stvarno dobar i kada stvari postanu stvarno loše, smisao vam daje nešto za što se možete držati", zaključila je Emily.