Pismo ovog šefa izazvalo je burne reakcije: "Očito nije radio s ljenčinama"

Pismo ovog šefa izazvalo je burne reakcije: "Očito nije radio s ljenčinama"
Foto: LinkedIn

NEPRESTANA povezanost odlična je stvar. Možete se u sekundi povezati s ljudima diljem svijeta i od svake informacije u povijesti dijeli vas samo nekoliko klikova. 

S druge strane, neprestano smo dostupni, vidljivi i sve je podređeno vođenju online života što se dijelom odražava i na naš profesionalni život. Sve teže je pronaći zdravu ravnotežu između privatnog i profesionalnog života, a šefovi nas u svakom trenutku mogu pronaći na društvenim mrežama. Male usluge koje smo jednom učinili postaju očekivana pojava, a to sve češće ostavlja trag na našem mentalnom zdravlju. 

Može li se što učiniti da to promijenimo?

Ian Sohn, predsjednik agencije Wunderman Chicago, vjeruje da je povjerenje i poštovanje privatnog prostora ključno za kvalitetan profesionalni odnos. Nikada se ne bismo trebali ispričavati zbog toga što imamo živote izvan posla. Na svom je profilu na LinkedInu napisao otvoreno pismo koje je postalo viralni hit. 

"Nikada ne trebam znati hoćeš li biti online kad se vratiš s večere. 

Nikada ne trebam znati jesi li radije gledao prvu sezonu serije Arrested Development (po četvrti puta) na letu za Los Angeles umjesto da si odgovarao na mailove. 

Nikada ne bih trebao znati hoćeš li zakasniti zbog odlaska zubaru ili odlaziš li ranije s posla jer ti dijete ima utakmicu. 

Nikada ne bih trebao znati zašto ne možeš na put u nedjelju. 

Nikada ne bih trebao znati zašto ne želiš sa mnom na večeru kad sam u posjetu tvom gradu u utorak navečer. 

Nikada ne bih trebao znati radiš li od kuće jer trebaš tišinu. 

Duboko prezirem infantilizaciju radnog mjesta. To kako se osjećamo prisiljenim ispričavati zbog toga što imamo živote izvan radnog mjesta. To što ne vjerujemo odraslima da donose ispravne odluke. To kako je neprestana dostupnost i povezanost (čak i naša percepcija toga) postala vještina koja se cijeni. 

U istoj sam mjeri zahvalan zbog povjerenja/poštovanja koje mi moje kolege, šefovi i članovi tima pokazuju na dnevnoj bazi. 

Prije nekoliko godina, stariji suradnik iznenadio se što ne mogu u roku od 12 sati doletjeti na sastanak jer su te večeri djeca bila kod mene (samohrani sam otac, razveden). Nisam osjećao krivnju i kad sam to rekao, to je očito zasmetalo mog kolegu. No, zbog toga sam se osjećao grozno. 

Ne želim da se ikada osjećate loše zbog toga što ste ljudsko biće."

Za Bored Pandu izjavio je što ga je navelo da napiše ovaj tekst i zašto je toliko ljudi pozitivno reagiralo na njega: "Ovo je univerzalna tema. Pronaći ravnotežu je podjednako važno meni i bilo kome tko ima posao i život. Moglo bi se zaključiti, na temelju tisuća poruka koje sam prošlog tjedna primio, da ljudi cijene osobu na vodećoj poziciji koja se ponaša kao čovjek, a ne kao robot. Rekli su mi da je poruka važna, ali da je bitan i ton". 

I dok su se mnogi složili s Ianom, postoje i oni koji su njegov pristup doživjeli gotovo besmisleno popustljivim. 

"Kao nadzornik, moram znati ono pod brojem tri. Nikada te zbog toga neću kriviti, ali netko mora pokriti šihtu". 

"Potpuno razumijem što ovaj lik pokušava reći, ali više je nego očito da nikada nije radio s lijenim jebačima majke". 

Ukratko, više je nego očito da će mnogi zloupotrijebiti ovaj tip fleksibilnosti, ali ne treba zanemariti drugi bitan detalj. Ako se to i dogodi, činjenica je da ste pronašli pogrešnu osobu za posao. 

Isto tako, bitno je ne koncentrirati se isključivo na detalje već općenitu poruku, a to je poštovanje nadređenih prema privatnim životima zaposlenika. U isto vrijeme, ovo je strategija za koju je itekako nužan balans. Svi poslovi nisu jednaki i ponekad raniji odlazak s posla podrazumijeva to da će netko drugi morati preuzeti teret. 

"Ako imate određene zaposlenike koji ovu fleksibilnost iskorištavaju i druge koji to ne čine, to će izazvati veliki prijezir prema nekim ljudima. Vidio sam da se to događa. Čak i uz ovakvu fleksibilnost potrebna je struktura", napisao je jedan od komentatora. 

Ukratko, Ianova objava podijelila je čitatelje, a najvažnije je pitanje mogu li ljudi podnijeti toliko slobode. Što vi mislite?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara