KANDIDATI devete sezone Života na vagi stigli su pred start, gdje ih je dočekala Antonija Blaće i objasnila im da ih do cilja čeka zahtjevna staza i tek tada postaju sudionici showa. Većina je razmišljala kako odustajanje nije opcija, no Katarina nije bila optimistična. "Sve je uzbrdo, nema šanse", rekla je zabrinuto.

Katarina dolazi iz Splita, ima 45 godina i radi kao šalterska djelatnica, sjedeći posao zbog kojeg joj nateknu noge. Samohrana je majka koja želi biti uzor svojoj kćerkici, a ne da je se srami, i ona joj je najveća motivacija.

Galerija

Zvonimir (33) je prvi stigao na cilj

Dominik je krenuo jako, za njim Zvonimir, dok su ostali krenuli lagano. Dominik je fizioterapeut iz Dugog Sela koji za sebe voli reći da je muž jedne žene i serijski otac četvero djece. Supruga mu je najveća podrška u ovom procesu, a Dominik otkriva kako je, premda se bavio sportom, došlo do velikog zasićenja, uzeo je pauzu i nagomilao kilograme koje naposljetku nije uspio skinuti sam.

Ostalima nije bilo lako jer su imali problema s disanjem, a najteže je bilo Katarini koja je bila zadnja, zabrinuta hoće li se uopće uspjeti popeti do cilja. "Grozan osjećaj, a nemoćan si", rekla je i nastavila: "Mislim da neću moći. Neću moći izdržati tu uzbrdicu i taj izazov. Ako ne uspijem, onda ispadam."

Kad su ga Mirna i Edo ugledali, bili su iznenađeni Zvonimirovim tempom, a on je još i potrčao i prvi stigao na cilj. Zvonimir dolazi iz Kloštar Ivanića, ima 33 godine, veterinarski je tehničar, no bavi se kopanjem bunara. Na poslu najčešće jede brzu hranu, "bauštelske sendviče" te otkriva da njegov svaki obrok mora imati meso. Supruga mu je Mađarica s kojom ima dvije kćeri te kaže: "U prvoj trudnoći sam se najviše udebljao, 48 kilograma. Žena je svoje kilograme izgubila, a meni su moje ostale."

Nena je prva žena koja je stigla na cilj

Druga je stigla Nena, koja je bila presretna što je prva žena koja je stigla na cilj. Potom su stigli Tamara i Dominik, a i ostali su pristizali polako, komentirajući da im je bilo najteže na posljednjoj uzbrdici, no nisu pomišljali o odustajanju. No Katarina je razmišljala hoće li ona moći do kraja. Na liječničkom pregledu njezini su nalazi bili prilično loši i zarekla se da više neće dobiti ni kilogram. "Baš mi je teško. Pogotovo uzbrdo, odmah mi se srce uzlupa", rekla je, ipak se nadajući da će moći.

"Sjedala sam svako malo i sa svakim tim idućim sjedanjem sam se sve više bojala da neću uspjeti", rekla je, a ostali su odlučili otići pred nju, što je oduševilo Kate jer se praktički još i ne poznaju. "Ali ne mogu oni pokrenuti moje tijelo, moram se sama potruditi", rekla je i polako nastavila do cilja.

Edo je bio zabrinut pa je otišao pred Kate. "Vidimo ženu koja ima ozbiljnu tjelesnu masu, ne bih se libio reći da je jedna od rekorderki u Životu na vagi po svojoj tjelesnoj masi. Ovaj napor i ovaj izazov za nju je nadnaravno težak", rekao je Edo, a Kati je bilo još teže kad je osvijestila da je lošija od svih.

Kate ponosna što se uspjela popeti

Svi su bili ponosni na nju što se uspjela popeti, a najviše sama Kate. Prije prvog vaganja Zvonimir je dobio ponudu da nosi dvije narukvice od jednog kilograma koje će, ako ih prihvati, nositi na svim izazovima, treninzima, iskušenjima i vaganjima, ali može ih skinuti pred, primjerice, neko kritično vaganje pa može ostvariti prednost od jednog kilograma - i on i tim u kojem će biti. Prihvatio je.

Marija je došla iz mjesta Blace iz doline Neretve, ima 25 godina i sada peče pizze i hamburgere u sezoni te kroz smijeh priznaje da puno i pojede toga. Ne može odoljeti hrani i ne zna umjereno jesti, ne voli svoje tijelo i teško joj je što ništa ne može kupiti za odijevanje. Tetka joj je velika podrška u skidanju kilograma, no i ona smatra kako je sada trenutak za profesionalce.

Mirna ju je posjetila kako bi joj pokazala što ima u hladnjaku i nije joj se svidjelo što nije pronašla povrće. Marija smatra da je pretilim osobama teže naći posao jer nisu dovoljno pokretne. Vrijeđali su je u školi zbog debljine, jako ju je to pogađalo i zbog toga je još više jela. Na prvom vaganju imala je 142.5 kilograma, voljela bi imati 70 i kaže da će dati sve od sebe da postigne dobar rezultat.

Dominik radi kao fizioterapeut na odjelu robotike u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak, pričao je koliko ga ispunjava posao te da su ga naučili kako njegovi problemi nisu toliko veliki u usporedbi s djecom s kojom radi. Još jednom je ponovio koliko je zahvalan supruzi što mu je podrška na ovome putu i vjeruje da će njemu biti lakše nego njoj s četvero djece. No uz nju će biti ostatak obitelji, prijatelji i Dominikovi župljani.

Vjera mu je važna pa je sa svojim duhovnikom razgovarao o Životu na vagi, a on ga je podržao u naumu. Vaga mu je pokazala 169.3 kilograma, a Dominik je otkrio kako se posljednji put dobro osjećao u svom tijelu kad je imao oko 100 kilograma, no i sa 120 se osjećao u redu. "Želim naučiti o samoregulaciji, kvalitetnoj prehrani, nešto što je zdravo", rekao je i otkrio da zapravo jede stalno isto.

Zoran odmalena dosta jede

Slavonka Josipa živi u Kostreni, s prvim partnerom dobila je kćer, a njezin drugi partner imao je dijete koje je, kad su se razišli, ostalo s njom. Kaže da su joj djeca najveća podrška te bi voljela udomiti još jedno. "Volim djecu i željela bih pomoći ako mogu", rekla je Josipa koja ima 153.5 kilograma.

Zoran je 43-godišnji vozač koji dolazi iz Varaždina. Vozi kamion od osamnaeste godine, hrani se usput uz autoput te priznaje da odmalena dosta jede; i kod bake i kod kuće, a kad je o ljubavi riječ, volio bi da mu se i to dogodi. "Teško je prihvatiti moj stil života", kaže Zoran koji je spreman malo prilagoditi svoj posao - voziti kraće rute. U show je došao sa 149.3 kilograma, ali ne boji se da neće ostvariti svoj cilj.

Katarina je priznala da joj je teško zbog gubitka brata i roditelja, ali još teže podnosi spoznaju da njezina kći neće odrastati uz bližu obitelj. "Ja sam njoj sve, zato sam i došla tu", kroz suze je rekla i dodala da je došla da mogu skupa voziti role, bicikle, skakati i ići na kupanje, a ne da njezina kći ide, a ona ostane u automobilu… Otkrila je da joj se više nije dalo nigdje ići, pozivala je sve da dođu kod nje jer joj je i bilo i fizički teško i nije imala što obući. Nije nikada bila depresivna, nego nezadovoljna.