IRSKA glumica Brenda Fricker, dobitnica Oscara za ulogu u filmu "Moja lijeva noga" iz 1989. godine te zvijezda filmova "Sam u kući 2" i serije "Casualty", preminula je u 81. godini.

Prva irska glumica koja je osvojila Oscara

Fricker je 1990. godine osvojila Oscara za najbolju sporednu glumicu za ulogu majke glavnog lika kojeg je u filmu "Moja lijeva noga" glumio Daniel Day-Lewis. Time je postala prva irska glumica koja je osvojila tu prestižnu nagradu, a u konkurenciji su joj tada bile i holivudske zvijezde poput Julije Roberts i Anjelice Huston.

Mnogima je ipak ostala najpoznatija po ulozi usamljene žene s golubovima u filmu "Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku" iz 1992. godine. Njezin lik, beskućnica iz Central Parka, sprijateljuje se s Kevinom McCallisterom, kojeg je glumio Macaulay Culkin.

Karijera obilježena velikim ulogama

Fricker je rođena u Dublinu, a glumačku karijeru počela je na televiziji i u kazalištu. Pojavila se u prvoj irskoj sapunici "Tolka Row" šezdesetih godina, britanskoj seriji "Coronation Street" 1977. godine te televizijskoj drami "Licking Hitler" iz 1978. godine.

Bila je dio prve epizode dugovječne BBC-jeve medicinske serije "Casualty" 1986. godine, u kojoj je igrala medicinsku sestru Megan Roach. U seriji je ostala do 1990., a kasnije se vraćala u nekoliko navrata. Posljednji put u toj ulozi pojavila se 2010. godine.

Među njezinim ostalim filmskim ulogama bile su one u filmovima "So I Married an Axe Murderer", "Angels in the Outfield", "Vrijeme za ubijanje" i "Veronica Guerin".

Imala je težak privatni život

Iako je ostvarila veliku karijeru, Fricker je otvoreno govorila o teškim razdobljima u privatnom životu. U razgovoru za Sunday Independent otkrila je da je prošla kroz razdoblje teške depresije te da je njezin odnos s majkom bio vrlo težak.

Glumica je tvrdila da ju je majka fizički zlostavljala i da ju je često udarala šakom u lice. Zbog emocionalne boli u jednom se trenutku počela i samoozljeđivati.

"Bol je bila tako nepodnošljiva, nisam mogla izdržati ni sekunde više i morala sam je nekako otpustiti", rekla je, dodajući da joj je terapija pomogla da se počne osjećati bolje.

Brak koji je završio razvodom

Fricker je bila udana za redatelja Barryja Daviesa. Njihov brak trajao je devet godina, a završio je razvodom zbog njegovih problema s alkoholom.

Davies je preminuo dvije godine nakon razvoda, što je glumicu jako pogodilo. Zbog ugovora s filmskim studijem tada nije mogla otići na njegov sprovod jer je snimala seriju u Australiji.

Kasnije je govorila i o osjećaju samoće, posebno tijekom blagdana.

"Sad imam 75 godina i lagala bih kad bih rekla da će mi ovo biti lijep i sretan Božić jer sam stara i živim sama, a zna biti i vrlo mračno. Isključim telefon i spustim rolete. Ništa bolje nije ni za Novu godinu. I tada se osjećam posebno usamljeno jer se nemam kome ni nasmiješiti ni popričati s nekim", rekla je u jednom intervjuu.

"Svijet je siromašniji bez nje"

Vijest o njezinoj smrti potvrdio je njezin agent Phil Belfield, koji joj je odao počast.

"Više nikada nećemo vidjeti nekoga poput nje i svijet je siromašniji zbog njezina odlaska", rekao je.

Dodao je: "Bila mi je čast poznavati je, voljeti je i raditi s njom. Zauvijek će imati posebno mjesto u mom srcu, kao i u srcima brojnih obožavatelja filma i televizije diljem svijeta."

Od glumice se oprostio i američki veleposlanik u Irskoj Edward Walsh, nazvavši je "divom irskog filma" te istaknuvši njezinu nezaboravnu izvedbu u filmu "Moja lijeva noga".

"Od Dublina do Hollywooda, njezin rad donosio je irske priče svijetu i nadahnuo generacije s obje strane Atlantika", napisao je.

Gradonačelnik Dublina Ray McAdam ranije ju je opisao kao "jednu od najistaknutijih kulturnih osoba Dublina", ističući kako su njezine izvedbe bile obilježene iskrenošću, dubinom te rijetkom sposobnošću da spoji toplinu i snagu.