PRIČA o mladenačkoj ljubavi pape Franje, koju je doživio davno prije nego što je postao poglavar Katoličke crkve, ponovno je izazvala pozornost javnosti nakon njegove smrti. Mnogi vjeruju da je upravo to iskustvo oblikovalo njegove životne vrijednosti i način vođenja Crkve.

Bili su susjedi u Buenos Airesu

Amalia Damonte živjela je svega nekoliko kuća dalje od mladog Jorgea Marija Bergoglija u skromnoj četvrti Flores u Buenos Airesu.

Kao dvanaestogodišnjak, Jorge je razvio snažne osjećaje prema svojoj susjedi Amaliji. U naletu dječačke zaljubljenosti napisao joj je pismo koje je kasnije postalo poznato diljem svijeta. "Ako se ne oženim tobom, postat ću svećenik", napisao je tada mladi Jorge, uz poruku priloživši crtež bijele kuće s crvenim krovom – zamišljenog zajedničkog doma.

No, Amalijini roditelji nisu odobravali njihovu dječju simpatiju. "Otac me istukao jer sam se usudila napisati pismo dječaku", ispričala je Amalia za Associated Press. Njihova stroga zabrana označila je kraj te kratke ljubavne priče, ali istodobno i početak Jorgeova duhovnog puta.

"Bio je velik, zreo, divan dječak"

Nedugo nakon prekida kontakta obitelj Bergoglio preselila se iz Ulice Membrillar. Amalia je nastavila svoj život i zasnovala obitelj, dok je Jorge izabrao put duhovnog služenja. Iako nikada nisu obnovili vezu, Amalia je iz daljine pratila njegovu svećeničku karijeru i napredovanje unutar Crkve. "Bio je velik, zreo, divan dječak", prisjetila se Amalia. "Plesali smo, igrali se na pločnicima i u parkovima. Bilo je to prekrasno vrijeme. Oboje smo bili skromni i brinuli za siromašne – u tome smo bili srodne duše", tvrdi.

María Elena Bergoglio, njegova sestra, jednom je izjavila da nije željela da njezin brat postane papa zbog "beskrajne samoće" koju ta uloga sa sobom nosi. Amalia Damonte, danas 88-godišnjakinja, s osmijehom se prisjeća tih dana mladenačke privrženosti, često govoreći: "Srećom po njega, rekla sam ne."