Priče mladih delinkvenata s Golog otoka: "Najgore je kad te sačekaju i siluju"

Priče mladih delinkvenata s Golog otoka: "Najgore je kad te sačekaju i siluju"
Foto: Yugopapir/Instagram

GOLI OTOK ime je koje mnogima budi strah u kostima, a sedamdesetih je nekadašnji politički zatvor prenamijenjen u odgojno-popravnu ustanovu gdje su mladi prijestupnici iz cijele Jugoslavije dolazili izdržavati svoje kazne. 

U suradnji s Yugopapirom donosimo vam njihove priče. 

Studeni 1971: Prvi zatvorenici počeli su da stižu na Goli otok u vrijeme rezolucije Informbiroa - bili su to uglavnom politički zatvorenici. Njihove priče o onom što su tamo preživjeli čine glavnu potku legende o Golom otoku kao našem Alcatrazu.

Danas na Golom otoku izdržavaju kaznu samo mladi prijestupnici, ali ni njihove priče po povratku kući ne dodaju slici ove kaznionice, kakva je stvorena u našim glavama, nijednu svjetliju nijansu.
S druge strane sve je više onih koji se plaše da se nije otišlo u drugu krajnost. "Oni" tamo rade, mogu se kretati po otoku, siti su, pa kakva je to onda kazna?

Naša redakcija je odlučila da baci više svjetla na ono što se događa na Golom otoku. Evo što je prilikom posjete tom "ozloglašenom" zatvoru zabilježio reporter Mića Adamović.

Sloboda okružena morem

Valja odmah reći da Goli otok nije ono što većina zamišlja. Istina, na njemu je ograničeno kretanje osuđenih za vrijeme radnog vremena, ali kada osuđeni imaju slobodno vrijeme cijeli Otok (u prosjeku promjera oko dva i po kilometra) je njihov. 

Otok je dobrim dijelom pošumljen. Betonske prometnice i pješačke staze povezuju mnoge pogone s naseljem u kome borave osuđeni, s upravom doma, zgradom hotela, restorana itd.
Kada se podigne vodovod, a to se očekuje još ove godine, na Otoku će biti još više zelenila, svijetlih hala sa ventilacijskim uređajima i suvremenim strojevima.

Goli otok još više će promijeniti izgled, još brže demantirati lažne glasine koje o njemu, kao o nečem sumornom, kruže. Ali, bez obzira kako će on spolja izgledati, kazneno-popravni dom na Golom otoku i dalje će ostati mesto za preodgoj mladih ljudi koji su krenuli stranputicom.

Prijemno-otpusno odjeljenje

U prijemno-otpusnom odjeljenju mlade osuđenike dočekuju psiholog, psihijatar i pedagog. Suvremenim metodama rada kao što je, recimo, psihoterapija - osuđeni se rasterećuju napetosti i stresova koji su nastali kao posljedica uhićenja, suđenja, izricanja presude, kidanja emotivnih veza s roditeljima, djevojkom, prijateljima i poznanicima. U tom odjeljenju osuđeni se psihološki pripremaju za život i rad u domu.

"U radu prijemno-otpusnog odjeljenja, pripremu za rad smatramo vrlo važnim zadatkom", kaže psiholog Mijat Ravlić (33). "Stjecanje radnih navika je naš centralni zadatak u procesu resocijalizacije većine delinkvenata, koji uglavnom krivična djela čine protiv privatne i društvene imovine. Na Golom otoku osuđeni mladići stječu radne navike veoma brzo u pogonima za izradu stolica, keramičkih pločica i druge robe koja se izvozi - isključivo u Sjedinjene Američke Države."

Ravlić nam je rekao da u prijemno-otpusnom odjeljenju provode 20, pa i više dana ne samo oni mladići koji dolaze na izdržavanje kazne već i oni koje za mjesec-dva dana čeka sloboda. Poslije završenog radnog vremena, osuđeni mladići se vraćaju u svoja naselja. Ona, mora se priznati, više liče na neko omanje selo, nego na zatvor. Odatle jedni odlaze u školu, drugi u biblioteku, tv-salu, na sportske terene...

Avionom na odmor

Uprava Kazneno-popravnog doma Rab na Golom otoku, veliku pažnju posvećuje onim osuđenicima koji treba da koriste godišnji odmor. Onima koji su se u toku godine naročito istakli i zalagali na poslu, dozvoljava se da godišnji odmor koriste van Golog otoka.

Osuđeni Ljupče Taškov, iz okoline Skopja, koji na Golom otoku izdržava dužu vremensku kaznu, želio je do kuće letjeti avionom. U upravi KPD Rab, dugo su razmišljali bi li mu to dopustili. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by zeo-arts (@zeominusarts) on


"Postojala je, naime, bojazan pojedinih odgajatelja da Taškov ne otme avion", kažu u KPD Rab. " Riskirali smo..."

 

Zatvorskim brodićem Ljupče Taškov se prebacio do Jurjeva, a zatim autobusom nastavio do Rijeke. S aerodroma na otoku Krku, vinuo se avionom put Skopja.

Sumnje pojedinih odgajatelja da će Ljupče eventualno kidnapirati avion i natjerati pilota da sleti na neki aerodrom u inozemstvu, bile su bez osnova. Nakon isteka odmora, on se vratio na Goli otok.

U periodu od 1. siječnja do 31. kolovoza ove godine, godišnji odmor van Golog otoka koristilo je 175 osuđenih. Osim toga, u istom periodu uvjetno je pušteno na slobodu njih 85, rješenjem upravitelja zatvora Ivana Saftića još 81, rješenjem Republičkog sekretarijata za pravosuđe i opću upravu SR Hrvatske. Tome treba dodati i podatak da je uprava doma dozvolila mladim osuđenicima neograničeno dopisivanje s rodbinom i posjete svake nedjelje.

"Nastojimo da roditelji postanu aktivan faktor u preodgoju osuđenika", kaže upravitelj Ivan Saftić. "Samo za osam mjeseci ove godine osuđenicima je došlo u posjetu 1.150 posjetitelja. Oženjeni imaju poseban popust. Po pravilu, žena osuđenika može, ako to želi, i više dana da ostane u posjeti svom suprugu. Smatramo da je to veoma važno radi čuvanja integriteta bračne zajednice."

Posljednji "trzaj"

Sumornost, strog režim i česte kazne za svaku sitnicu, danas ne postoje na Golom otoku. Ali ne treba se zavaravati. Goli otok je ipak mesto na kome osuđenima ne "cvjetaju ruže". To je zatvor, istina, s nešto blažim tretmanom nego drugdje, ali ipak zatvor.

Činjenica je da osoblje KPD Rab sve čini da olakša život osuđenima. Koliko u tome uspijeva - posebna je priča. Sudeći po anketama koje uprava sprovodi među osuđenima koji uskoro treba da izađu s Golog otoka, proces grupnog preodgoja s uspjehom prolazi najveći broj osuđenih. Neki, međutim, i dalje ostaju čvrsto uvjereni da je životni put koji su odabrali - najbolji.

"Bio sam lopov prije dolaska na Goli otok, ali lopov kakvog će zemljina kugla zapamtiti, tek ću postati", kaže jedan osuđenik iz Rijeke, koji je ovamo poslan na izdržavanje nekoliko godina kazne zbog teških provala. On, inače, smatra da je "nevino osuđen" i da mu na sudu nitko nije vjerovao.

"To većina njih izjavljuje u svojim autobiografijama, kažu u prijemno-otpusnom odjeljenju. "U stvari, to je, može se slobodno reći, "posljednji trzaj" osuđenog da na sebe skrene pažnju kao na eventualnog kandidata za uvjetnu slobodu, jer se zbog fame o Golom otoku osuđenik uplaši još dok ga nije ni ugledao, niti upoznao mehanizam preodgoja koji ga ovdje očekuje.

Osuđeni o otoku

"Svi smo mi sazdani 'od neba i pakla'", kaže Rudolf Martinović (23) iz Tuzle, koji već pet godina izdržava kaznu zbog ubojstva susjeda. "Trebam izdržati još sedam godina. Kad izađem iz zatvora imat ću 30 godina. Mladost sam u njemu proveo. Ali, nadam se da neću zakasniti sa životom. Mislim da će me društvo, kada izađem, prihvatiti."

To su njegovi planovi. Ali što misle o svom boravku na Golom otoku, tretmanu, drugim osuđenima, svojim odgajateljima?

"Iako sam došao na izdržavanje kazne zbog najtežeg krivičnog djela, plašio sam se Golog otoka. Najviše zbog priča koje sam o njemu slušao od drugih zatvorenika. Goli otok nije ono što se o njemu priča. Istina, on je zatvor kao i svaki drugi. Red i disciplina, moraju se poštovati. Ali ovdje osuđenik može da se kreće mnogo više nego u bilo kom drugom jugoslavenskom zatvoru. Osuđenik sam i zato nemam prava, bar tako mislim, zahtijevati nešto više od onoga što mi se ovdje nudi... Ipak, jedine moje primjedbe odnose se na veliku normu koju moramo postići u pogonima. I možda bi, budući da ovdje kaznu izdržavaju uglavnom moji vršnjaci, hrana trebala biti nešto jača.    

Nemile pojave

Ispred prijemno-otpusnog odjeljenja upoznali smo Beograđanina Dragana Šećerovskog (20) koji je zbog krađe automobila osuđen na 22 mjeseca zatvora. Na Golom otoku je već sedam mjeseci. Dakle, do slobode ga dijeli nešto više od godinu dana.

"Ne mogu podnijeti homoseksualce, kaže Šećerovski. "U naselju točno znamo tko su oni. Najgore je, međutim, kada se nekoliko homoseksualaca udruži, sačekaju u WC-u nekog mlađeg osuđenika i siluju ga. To je i za zatvorske prilike užasno."

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Wiktoria (@victttorija) on

Dr Vasilije Puljević nam je potvrdio postojanje homoseksualaca.

"Jesu li homoseksualci pokušali da ti priđu i da li su s tobom tražili vezu i prijateljstvo - jedno je od pitanja koje postavljamo sudionicima ankete", kaže dr Puljević. "Od 162 osuđenika koji su ove godine sudjelovali u anketi, njih 11 posto odgovorilo je da su imali 'takve prilike'. Prema tome, negirati postojanje ovakvih pojava u KPD Rab na Golom otoku, bilo bi suprotno stvarnosti. Tih pojava ima, kao i na drugim mjestima gdje boravi duže vremena veći broj muškaraca. 

Treba razlikovati one 'pasivne' i one 'aktivne' homoseksualce. 'Pasivni' su u manjini, ali zato  'opasniji'. 'Aktivnih' homoseksualaca ima više. Prema njima često izričemo odgojne kazne odvajanjem u druge prostorije, samice ili odjeljenje s pojačanim nadzorom. S 'pasivnim' homoseksualcima situacija je kompliciranija. To su većinom psihopate kojima je homoseksualnost sastavni dio života. Njih tretiramo kao bolesnike i poduzimamo određenu medicinsku terapiju.

Bježanje i "bježanje"

I pored nastojanja uprave, psihologa da kod osuđenih razviju pozitivne društvene osobine, u toku ove godine njih pedesetak je imalo takvih teških trenutaka da su pokušavali pobjeći (što ovdje nikome nije uspjelo), izvršiti samoubojstvo ili da se ozlijediti.

"Samoubojstvo pokušavaju psihopati", kaže dr Vasilije Puljević. "Na otoku imamo bolnicu sa psihijatrijskim odjeljenjem s deset kreveta. Tu se liječe neurotičari."

Od ukupnog broja osuđenih koji ovdje izdržavaju kaznu, skoro 70 posto ima neurotske osobine. Nešto više od pet pacijenata osuđenih su debili i imbecili. Pravih psihopata ima oko 12 posto.

Pre nego što smo napustili Goli otok, još jednom smo posjetili prijemno-otpusno odjeljenje. Jedni osuđeni dolaze, drugi se vraćaju na slobodu.

Lična karta osuđenih

U odgojnom-popravnom domu Rab na Golom otoku kaznu izdržava 676 osuđenih mladića, starosti između 18 i 27 godina. Najviše ih je iz SR Hrvatske - 463, Srbije - 125, BiH  55, Makedonije 29, Crne Gore 3 i jedan iz SR Slovenije.

Od 1. januara do 30. septembra 1971. godine, pušteno je na slobodu 58 osuđenih i to po isteku kazne, 87 pušteni su uvjetno rješenjem komisije, 96 - rješenjem upravnika zatvora dok su osmorica osuđenih pomilovani.

Najveći broj osuđenika izdržava kaznu strogog zatvora - 57 posto, običan zatvor - 35 posto, maloljetnički zatvor 8 posto.

Kaznu zatvora do jedne godine, od 676 osuđenih, izdržava pet posto, od 1 do 2 godine 43 posto, 2 do 3 godine 25 posto, dok 27 posto osuđenih izdržava na Golom otoku kaznu veću od 3 godine.

Inače, najveći broj mladića koji kaznu izdržavaju u kazneno-popravnom domu Rab prvi put su osuđeni - 91 posto. 

Povratnika ima 5 posto, a 4 posto čine oni koji su višestruki povratnici.

Kad dođe njihov dan...

Slavko Sarić (22) iz Knina, krojač, za mjesec dana izlazi na slobodu poslije tri i pol godine provedene u KPD Rab zbog provalne krađe. Za mjesec dana na njega nitko neće moći uperiti prst i nazvati ga lopovom. On to više nije. Pomalo se plaši slobode, susreta s djevojkom koja ga očekuje.

Slavko Sarić će otići kući, reče nam da će raditi kao krojač. Nikada više neće iznevjeriti slobodu, pa makar svakog dana živio "na suhoj kori kruha". On zna što znači provesti nekoliko godina daleko od društva, roditelja, događaja...

To zna i većina mladića koji ostaju na Golom otoku, a koji će jednog dana, "njihovog dana", kako reče osuđeni Dragan Šećerovski, postati novi ljudi, druge ličnosti...

Napisao: Mića Adamović (Susret, revija mladih, 1971.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara