PRIJE desetak godina mogli ste se legitimno zapitati tko bi se pri zdravoj pameti mogao uzrujati zbog fotografije fritula i popratnog komentara na koji ne biste reagirali ni s dislajkom.

No, budući da živimo u vremenima u kojima se svatko šokira zbog svake sitnice, neovisno o tome koliko debilna bila, Prljine fritule izazvale su online istovar epskih razmjera, a kao što to obično biva, sve se pretvorilo u cirkus onog trenutka kada je pjevač taknuo onu najranjiviju skupinu.

I ne, ne govorim o djeci. Djeca će biti u redu. Govorim o onima koji su najranjiviji, a to su stariji i stari ljudi na Facebooku.

Ako je počelo na društvenim mrežama, možete biti sigurni da je nebitno

Budući da je Facebook (djelomično i Twitter, za one koji ga koriste) postao mjesto na kojem se odrasli ljudi okupljaju kako bi pametovali, moralizirali i generalno prdili sranja o stvarima za koja nikog nije briga i o kojima prečesto ili ne znaju apsolutno ništa ili ne znaju dovoljno ili o njima nisu dovoljno razmišljali. Oni samo znaju da su nadrkani i da je Facebook platforma na kojoj se mogu naguziti i isprazniti svoja virtualna crijeva samo kako bi u procesu istovara prikupili par lajkove.

To je mjesto na kojem se samci bave roditeljstvom, frizerke cjepivima, debele pripite trutine sportom i zdravljem, neradnici poslovnim uspjesima i neuspjesima onih koji su se drznuli pokušati, a svi zajedno uživaju u drevnoj disciplini moralnog snebivanja nad više-manje svime što vam može pasti na pamet. I naravno da postoje i ljudi koje se isplati pratiti, ali iz dana u dan sve ih je manje jer postaje im jasno da ovo nije mjesto za suvisle rasprave.

Uglavnom, boravak na društvenim mrežama sve se češće svodi na to da se svim silama pokušate oduprijeti tome da se, nedajbože, uključite u jednu od bezbroj rasprava jer znate da je to put u ludilo i gubljenje poštovanja prema sebi. Štoviše, kad vidite vijest koja u naslovu ima nešto u stilu "na društvenim mrežama poludili zbog XY", možete se okladiti da se radi o nečem što je kompletno nebitno.

Neka zvone zvona srama

Iskreno, nisam imao pojma što predstavljaju fritule, ali jednom kad doznate značenje, počinjete žaliti za vremenima kada ste živjeli u neznanju pa malo izgubite poštovanje za sve uključene u ovaj cirkus koji je nastao zbog klasičnog navijačkog podbadanja.

Detalj s tobožnjom zabrinutošću za djecu izaziva dodatno kolutanje očima jer nitko ih nije ni vrijeđao. Najgori dio zapravo je to da se Prlja uopće bavio ovom debilnom temom, a zatim i osvrtao na komentare.

Bilo kako bilo, nakon toga je učinio ono što bi rijetki učinili i ispričao se za napisano. To, naravno, nije bilo dovoljno dobro za osjetljive odrasle ljude s društvenih mreža kojima isprika jednostavno nije bila dovoljno uvjerljivo iskupljenje za uvredu koja se očito toliko duboko urezala u njih da će im se unuci rađati s mržnjom prema Letu 3.

Stoga, jedino što se može učiniti je da Prlja odradi obavezni "walk of shame" koji je međunarodno prihvaćen oblik iskupljenja za "smrtne uvrede" ovog tipa.

Ukratko, Prlja se pognute glave mora potpuno gol prošetati ulicama Splita, poput Cersei Lannister u Igri prijestolja, dok zgroženi navijači pljuju na njega i u ritmu "zvona srama" povikuju "sramota". Jednostavno ne postoji drugi način da sa sebe sperete ljagu koju nosi objavljivanje fotografije fritula.

U svakom slučaju, "tko vas jebe" je desetljećima bio savršen odgovor za ovakve gluposti, ali nisu više ta vremena i netko nas je uspio uvjeriti da moramo biti prepuni razumijevanja za osjećaje rastuće vojske uvrijeđenih. I to je super jer pokazuje određeni napredak.

Dokazuje da smo civiliziraniji nego prije i otvoreni za to da prihvatimo mogućnost da smo pretjerali i/ili bili u krivu. U isto vrijeme, ljuti vas jer to znači da se prije svake zajebancije morate pripremiti na mogućnost da ćete se narednih nekoliko dana ispričavati svakoj osjetljivoj babetini (ovo je unisex izraz... za svaki slučaj) koju je vaša šala pogodila. I ovo nije još jedno jadikovanje nad problemima "kulture otkazivanja" već činjenica da je zajebancija postala prenaporna.

Ne isplati se

Loše je i to da, nakon što pregrizete govno i iskreno se ispričate za nešto što je izazvalo ove prenapuhane reakcije, možete biti prilično sigurni da niste postigli apsolutno ništa.

S jedne strane zato što se inteligentni ljudi zbog ovoga nikada ne bi ni uvrijedili pa im je svejedno. S druge zato što znate da ovo nije napad na klince, posebno mlade sportaše koji se susreću s daleko većim izazovima od prilično blage zajebancije na njihov račun.

A s treće zato što možete biti prilično sigurni da oni koje je objava najviše pogodila (i budite sigurni da to nisu mladi nogometaši) ne žele prihvatiti vašu ispriku jer poanta ni nije u tome da vas upozore da ste nešto loše napisali i dopuste vam da uvidite grešku, već da svima daju do znanja da su oni ljuti jer su bolje osobe od vas i "nikada to ne bi učinili nevinoj dječici".

Reakcije u afektu pogonsko su gorivo društvenih mreža, a sagledavanje situacije s distance i razlučivanje je li uistinu toliko neoprostiva jednostavno ne skuplja dovoljno lajkova.

Napisati "ti si za ludnicu zato što si se blago našalio na račun nečijeg nogometnog neuspjeha" zvuči daleko "lajkabilnije". Isto tako, reći da svi uvrijeđeni Prljinom objavom ne djeluju inteligentno kad se ovako uznemire zbog ničega također bi skupilo daleko više lajkova, ali morate razmisliti isplati li se narednih nekoliko dana ispričavati za napisano.

A ne isplati se.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.