Prljavci rasturili koncertom na Stradunu, Dubrovčani se prisjetili najtežih dana

Prljavci rasturili koncertom na Stradunu, Dubrovčani se prisjetili najtežih dana
Foto: Ivona Butjer

PRLJAVO kazalište nastupilo je na dubrovačkom Stradunu i publiku dovelo do ekstaze. Lupi petama, Mojoj majci, Na Badnje veče, Uzalud vam trud svirači, Ne zovi mama doktora, Marina, Tu noć kad si se udavala samo su neki od hitova koje je popularni hrvatski bend izveo pred prepunim Stradunom.



Advent u Dubrovniku započeo je 1. prosinca, a na najpoznatijoj dubrovačkoj ulici danas su blagdanske kućice. Građani se raduju i druže, ulice stare gradske jezgre nisu puste kako su to zimi nekada bile, vrijedno se radi na produljenju posezone, a Dubrovnik je među najbogatijim gradovima u Hrvatskoj. Nezaposlenost je niska, a iseljavanje svedeno na minimum. Dubrovnik ne dijeli tešku sudbinu Slavonije. Ipak, na današnji je dan, prije 27 godina, grad je izgledao sasvim drugačije.



Danas zabava i veselje, prije 27 godina sasvim drugačije slike

Danas sreća i veselje, zabava uz legendarne Prljavce, a prije točno 27 godina strepnja, strah i tuga. Dubrovčani dobro pamte kobni 6. prosinca 1991. godine kao dan kad se dogodio jedan od najžešćih napada na Dubrovnik tijekom Domovinskog rata. Taj je dan postao simbol obrane Dubrovnika i obilježava se kao Dan branitelja Dubrovnika pa je koncert Prljavog kazališta svojevrstan poklon građanima.


Upravo pod dubrovačkim zvonikom, na mjestu gdje je večeras nastupilo Prljavo kazalište i gdje će se vikendom održati koncerti vodećih domaćih zvijezda, na mjestu gdje će se građanima Dubrovnika uputiti prva čestitka na dočeku Nove 2019. godine, prije točno 27 godina nađeno je tijelo dubrovačkog fotografa Pava Urbana. On je 6. prosinca 1991. godine fotografirao razrušeni i uništeni grad te je fotografirajući napad izgubio svoj život. Njegova posljednja fotografija nastala je pod dubrovačkim zvonikom.

Dubrovčani tužni zbog stradalih, ali i licemjerja onih koji danas polažu vijence

Tim su se povodom Dubrovčani prisjetili ratnog doba i otkrili kakve im emocije i sjećanja evocira spomenik na današnji dan.



"Kad dođe 6. prosinca, uvijek mi se vraćaju uspomene. Sjetim se bolnih, ali i lijepih trenutaka. Sjetim se i ljudi koji su bili tu, ali ih više nema. Danas, srećom, na Stradunu gledamo neke drugačije prizore. Današnja slika Straduna je prekrasna", kazala je Dubravka koja je stigla na koncert Prljavaca na Stradunu i koja se žestokog napada na Dubrovnik itekako sjeća.

Vedran je nešto mlađi, tijekom Domovinskog rata je bio dijete, a 6. prosinca za njega znači dan tuge, ali i ponosa.

"Preko 400 branitelja je tijekom rata dalo svoje živote. Dakle, barem 400-tinjak obitelji je ostalo bez svojih najmilijih. To je za njih dan tuge i sjećanja. Nama mlađima ostaje ponos jer su nas zaštitili i hvala im na tome. Hvala im na slobodi. Naravno, drugi je par rukava način na koji mi tu slobodu koristimo i što smo s njom napravili", prokomentirao je Vedran. 



Još jedan Dubrovčanin, također Vedran, iznio je svoje gledište Domovinskog rata. Kako kaže, ne vjeruje u pojam identificiranja, pa tako ni onog nacionalnog, ali osjeća tugu, posebno u kontekstu licemjerja koje često zna isplivati prilikom ovakvih i sličnih obljetnica.

"Budući da ne vjerujem u nacije, odnosno ježim se bilo kakvog identificiranja, pa tako i nacionalnog, ne mogu govoriti o nekakvom ponosu, a za bildanje čega ovakve obljetnice upravo i služe. Prije svega danas sam tužan. Tužno je gledati kakvi sve raznorazni uspješnici, koji ustvari sami sebi ne znaju organizirati vikend, a kamoli što drugo, polažu vijence na grobove onih koji su poginuli za nekakav ideal, što je na koncu i početak i kraj onog kruga koji je batrljak od ove zemlje davno začarao. Tužno je naposljetku živjeti u društvu koje se razvija kroz očuvanje digniteta rata budući da svaki rat nije ništa drugo nego - ubijanje. Graditi društvo na kulturi ubijanja upravo je dovelo do današnjeg stanja. Stoga dok je rat, u ovom slučaju onaj Domovinski, tabuiziran - društvo istinski ne može naprijed. Lako je govoriti o paljenju šterika u podrumu, farsnom zajedništvu i nekakvoj hrabrosti nakon tridesetak godina, puno teže se suočiti s onim do čega je sada dovelo očuvanje ratnih vrednota. Stoga, to je upravo ono na što me podsjeti ova ratna obljetnica", prokomentirao je Dubrovčanin.



Nije bio najžešći napad, ali je bio ključan

Napad na Dubrovnik koji se dogodio 6. prosinca 1991. godine možda i nije bio najžešći napad na grad. Dubrovčani dobro pamte studeni 1991. godine kad se dogodio niz napada još žešćih od onoga koji se dogodio na današnji dan prije 27 godina. Ipak, taj je trebao biti ključan i posljednji. Stoga se navedena bitka smatra jednom od najvećih pobjeda tijekom Domovinskog rata.

Tog dana život je izgubilo više civila i branitelja dubrovačkog područja, a među njima i već spomenuti Urban čija je posljednja fotografija postala simbol 6. prosinca 1991. godine.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara