VELJAČA je tradicionalno mjesec krafni. Krafne se mogu pronaći na svakom koraku, svatko ima to jedno mjesto za koje tvrdi da su baš tamo najbolje, a pekare i slastičarne natječu se u tome tko će ponuditi zanimljiviju.

Ponuda krafni u Zagrebu nikad nije bila zanimljivija nego ove godine. Od onih običnih, svakodnevnih u pekarama do megapopularnih i poprilično skupljih u slastičarnama... Ima za svakoga ponešto i nemoguće je probati baš svaku. Ok, nemoguće je većini ljudi. Mi smo pokušali odraditi taj zadatak te smo izdvojili 10 najzanimljivijih krafni u Zagrebu. Neke su bolje, neke su gore, neke su skuplje, neke jeftinije... Što god tražite od krafni, mi smo pronašli i isprobali.

Ovo je naš strašni sud.

10. Dubravica (5.50 kn)

Krafna s marmeladom

Ivana:

Znate ono kad biste u školi tijekom velikog odmora kupili krafnu? E to je točno okus krafne iz Dubravice. Nije to ništa spektakularno, ali je baš klasična, obična krafna koja će vam uvijek dobro sjesti. Klasično jednostavno punjenje od marelice, sasvim pristojno tijesto i razumna cijena.

Hrvoje:

Dubravica je jedan od onih svakodnevnih klasika do maksimalno šest kuna o kojima nećete previše razmišljati jer, na kraju dana, radi se samo o krafni. Međutim, niti u jednom se trenutku nećete osjećati zakinuto jer probali smo neke fensi-šmensi krafne koje nisu ni do koljena ovoj iz Dubravice.

9. Pan-Pek (7.90 kn)

Krafna s Lino-Ladom

Ivana:

U Pan-Peku smo odlučili isprobati krafnu s Lino-Ladom jer se učinila jako zanimljivom i zaista je bila ok. Osjeti se pravi okus Lino-Lade, što je uvijek plus u slasticama koje se reklamiraju na račun popularnih namaza jer se često dogodi da s navedenim proizvodima ta punjenja nemaju veze. Za dane kad vam treba nešto čokoladno i slatko, preporuke.

Hrvoje:

Iako mi vizualno zbog bijele glazure nije djelovala primamljivo, nemam apsolutno ništa protiv ove "linoladarke". Štoviše, jako me ugodno iznenadila jer tijesto je dobro, a i nadjev nije onaj svima očiti lažnjak koji vas tjera da se zapitate zašto se pojedini slastičari/pekare ponašaju kao da je Lino-Lada neki apstraktni okus koji možete slobodno zamijeniti nekom jeftinom generičkom čokoladom iz kante od 10 kila.  

8. Princess (10 kn)

Krafna s marmeladom

Ivana:

Velik napredak u usporedbi s prošlom godinom. Tijesto puno mekanije, punjenje puno ukusnije i obilnije, a uočili smo da je i cijena ove godine nešto manja (prošle godine je bila 12 kn). Nije me razočaralo.

Hrvoje:

Kao što je Ivana napisala, Princes nas prošle godine nije oduševio. Priznajem da ni ove godine nisam očekivao čuda, ali situacija se popravila i ne vjerujem da bih pronašao najmanju zamjerku da sam se nabrusio na klasičnu krafnu i kupio ovu. Istina, cijenu bi se još malo moglo korigirati, ali radi se o više nego solidnoj krafni.

7. Jakšić (8 kn)

Krafna s marmeladom

Ivana:

Prošle godine smo dobili jako puno kritika što nismo nahvalili krafne iz Jakšića, po mnogima najbolje zagrebačke krafne. Ove godine smo bili puno zadovoljniji dobivenim, tijesto je bilo mekanije, a uspjeli smo uhvatiti i krafnu s punjenjem, što je poprilično popravilo dojam. Ono što meni i dalje smeta je to što je krafna poprilično masna, ali to je valjda taj old school štih.

Hrvoje:

Jakšić nam je prošle godine predstavljen kao nešto vrhunsko pa čak i kao jedna od, ako ne i najbolja krafna u Zagrebu. Prošle godine nije mi bila jasna ta fascinacija Jakšićem. Ove godine potpuno su promijenili moje mišljenje. Istina, Ivana je krafni zamjerila da je previše masna, ali meni to ni najmanje nije smetalo. Tijesto je bilo savršeno, a punjenje iznenađujuće kremasto iako se radilo o najobičnijem pekmezu. Ići ću čak toliko daleko i reći da mi je ovo jedna od najdražih krafni koje smo ove godine isprobali. 

6. Mlinar (5 kn)

Krafna s voćnim nadjevom

Ivana:

Mlinar ima najbolje krafne od svih zagrebačkih pekara. To je tako već godinama pa, evo, i ove godine. Ono što njihovu klasičnu krafnu čini boljom od ostalih je punjenje od (čini mi se) miješanog voća. Baš je osvježavajuće i puno zanimljivije od učestalije marelice.

Hrvoje:

Pet kuna za klasičnu krafnu sasvim je prihvatljivo. Nećete imati nerealna očekivanja i kad se sve zbroji i oduzme, očekujete taj prepoznatljivi okus koji vas neće ni oduševiti ni razočarati. Upravo to je krafna iz Mlinara. Ničeg nema ni premalo ni previše, a tijesto je točno takvo kakvo i očekujete. Sve u svemu, omjer cijene i kvalitete je savršeno pogođen i Mlinar ostaje na samom vrhu ponude domaćih pekara, a činjenica da to ponavljamo svake godine znak je da se kvaliteta održala. 

5. Torterie Macaron (9 kn)

Donut jagoda/čokolada

Ivana:

Da malo razbijemo gomilu krafni s marmeladama, u Torterie Macaron probali smo donut s jagodom i čokoladom. Bio je izvrstan! Baš nas je jako iznenadio jer smo na prvu očekivali gomilu šećera i ne posebno zanimljiv okus. Međutim, voćno punjenje u čokoladnoj kombinaciji je baš specifično i baš jako dobro. One koji više vole donutse od "običnih" krafni ovo će oduševiti.

Hrvoje:

Nisam preveliki fan ovih ušminkanih donuta s glazurom. Neki to vole, ali iskreno, veći sam ljubitelj starih "seljačkih" krafni bez previše umjetničkih zahvata slastičara. Čim sam vidio ovaj donut, pretpostavio sam da mi se neće svidjeti jer vizualno predstavlja sve ono što ne volim. No, iznenadio sam se. Točnije, jako sam se ugodno iznenadio jer ovo je izuzetno fino. Tijesto je savršeno mekano, glazura me nije smetala (iako se odlomila i rasula po meni), a punjenje je fantastično.

4. Vincek (8 kn)

Krafna s marmeladom

Ivana:

Svaki put nakon ovih naših prežderavačkih pohoda nađe se netko tko nas pita: "Vi to stvarno sve u jednom danu? Pa nije fer prema onima čije stvari probate na kraju!" Dokaz da smo jako fer je ova krafna iz Vinceka koja je bila posljednja krafna koju smo probali tog dana (a probali smo ih i više od ovih koje su dospjele na listu).

Iako nam je krafni bilo dosta za dva života, ova nas je oduševila. Tijesto je bilo tako mekano, a marmelada preukusna. Sve pohvale! Također, krafna je poprilično velika, a cjenovno jako pristupačna.

Hrvoje:

Što se mene tiče, ova i krafna iz Jakšića su mi dvije najdraže obične krafne koje smo probali. Bez previše filozofije i želje da vas oduševi izgledom, a u isto vrijeme vizualno besprijekorna jer odmah na prvi pogled najavljuje da ćete probati običnu, ali kvalitetnu krafnu, a okusom to savršeno potvrđuje. Doslovno, ne postoji jedna jedina zamjerka, a kao dodatnu pohvalu istaknuo bih to što je neusporedivo veća od svih koje smo probali dok je u isto vrijeme cijena ista ili manja od konkurencije.  

3. Meet Mia (13 kn)

Krafna Čupavac

Ivana:

Krafne u Meet Miji su i prošle godine dobile najviše ocjene od nas, a tako će biti i ove godine. Sada već tradicionalno jedne od najboljih i najzanimljivijih krafni u Zagrebu. Na punjenju se ne štedi, okusi su veoma zanimljivi i krafna vas definitivno neće razočarati veličinom. Mi smo probali Čupavac, krafnu s punjenjem od vanilije i preljevom od čokolade i kokosa, bila je izvrsna.

Hrvoje:

Prošle sam godine nahvalio Meet Mia jer uspjeli su napraviti nešto više od krafne. Bila je to, da se preseratorski izrazim, "gastro umjetnička instalacija" koja je u "više hommage krafni nego krafna". Ove godine nastavili su u istom tonu, a njihov čupavac je ovog puta posveta i čupavcu i krafni. Sve u svemu, ponovo nisu razočarali.

2. Neka jedu kolače (17 i 14 kn)

Chef's krafna (s pistacijama) / Classic krafna (s džemom od šljiva)

Ivana:

Krafne u Neka jedu kolače (slastičarna povezana s popularnim A Most Unusual Gardenom) toliko su tražene da ih je uopće uspjeti kupiti veoma težak pothvat. Meni je ovo bio prvi put da sam uspjela i bila sam pomalo skeptična zbog cijene. 17 kuna za krafnu zaista je popriličan iznos. Međutim, ostala sam oduševljena.

Punjenja je skoro pa i više nego samog tijesta, a džem od šljiva je vrhunski i, ako vam to nešto znači, mislim da ga rade sami (ta krafna košta 14 kn). Punjenje od pistacija je nevjerojatno kremasto i bogato okusom, krafni daje teksturu kolača. I da odmah zaobiđemo te priče tko bi dao toliko kuna, tko ne bi, tko ne bi jeo ni da mu plate itd.

Dakle, vi koji biste dali 17 kn za krafnu nećete požaliti ni kune i vrlo vjerojatno ćete se vratiti da date još 17 kn za krafnu.

Nešto nevjerojatno. Po meni, Ivana Čuljak je ovim krafnama i službeno dokazala da je trenutno najbolja slastičarka u Zagrebu.

Hrvoje:

Odmah na početku reći ću da ovo nije najbolja krafna ove godine već službeno najbolja krafna koju sam probao. Neću reći da nisam imao sumnje kad sam čuo cijenu, ali spreman sam to prihvatiti ako je opravdaju.

I opravdali su to. Bez ikakve sumnje.

Ono što me oduševilo je činjenica da je ovo, unatoč svemu, zapravo vrlo obična krafna. Pogotovo u verziji s nadjevom od šljiva. I premda mi se isprva učinilo da bi to moglo biti previše džema (a to inače ne volim), ovdje je savršeno funkcioniralo. Krafna je prepuna i toliko nadjeva nikada nisam vidio, ali u isto vrijeme nisam imao osjećaj da je previše. Savršen omjer.

Što se pistacija tiče, inače ne volim taj okus, ali u ovom me slučaju oduševio. Ne mogu detektirati u čemu je stvar, ali postoji to nešto i čini golemu razliku.

I za kraj, cijena. Da, 17 kuna je puno, ali realno, radije bih dao 17 kuna za najbolju krafnu nego osam za dvije prosječne koje ću zaboraviti čim ih pojedem. Tako da, ovdje mi je rasprava o cijeni besmislena. 

1. Broom 44 (18 kn)

Krafna s punjenjem od marelice

Ivana:

Krafne slastičarke Janje Benić možete pronaći vikendom u Broomu 44 na Dolcu, ali odmah da vam kažem - to će biti jako težak pothvat. Pomama za ovim krafnama od 18 kn je tolika da smo je mi rezervirali dan unaprijed. Ovog tjedna su se nudile i petkom pa sam je uspjela probati prije izlaska ovog teksta. Nažalost, Hrvoje je zbog toga propustio. 

Da se odmah razumijemo, nikako nisam osoba koja bi se trudila oko krafne toliko da je rezervira, čeka u redu zbog nje i slično pa sam od početka bila veoma skeptična prema ovom čitavom pothvatu zvanom "krafna u Broomu". Međutim - O MOJ BOŽE! Ne znam je li bolje tijesto ili punjenje ili kombinacija tog dvoga, ali ovakvu krafnu zasigurno niste niti ćete probati igdje drugdje. 

Probala sam onu s marelicom pomiješanom s kremom od vanilije i općenito tako dobru kremu nisam probala već dugo, čak ni u kolačima. Tijesto nije klasično, riječ je o sourdough starter tijestu, a razliku ćete osjetiti i ako vam taj podatak apsolutno ništa ne znači u životu.

Stvarno sam pobornik toga da ljudi slobodne subote ne provode, primjerice, čekajući negdje u nekom redu, ali nakon što sam probala ovu krafnu mogu vam samo reći - u subotu ujutro budite u Broomu prije 11, stanite u taj red i čekajte. I sretno!

Btw, na Index Receptima možete pronaći i recept, ako vam se i dalje taj red ne čini kao dobra ideja.