Foto: Press

BEZ OBZIRA na to imate li novca ili ne, luksuzni uređaji su nevjerojatno precijenjena besmislica jer na koji god način to predstavili, radi se o običnim (često i zastarjelim) uređajima koje je netko zapakirao u kvalitetniji materijal, nakinđurio dijamantima, gore stavio svoj logo i ponudu ukrasio detaljima kao što je "0-24 podrška korisnicima" ili nešto slično.

To je očito postalo jasno i bogatašima jer nedavno je propao jedan od posljednjih bastiona besmisleno preskupih uređaja - kompanija Vertu. Doduše, onima dubokog džepa trebalo je gotovo 20 godina da shvate da ih preskupi mobiteli ne čine posebnima već posebno naivnima.

Biznis koji je cvjetao na naivnosti bogataša

Kompaniju je još 1998. osnovala Nokia (Vertu Signature na tržištu se pojavio 2002.) i posao se isprva solidno kotrljao. Uređaji čija se cijena kretala od pet do 300 tisuća eura našli bi mjesto u džepovima bezobrazno bogatih koji bi se mogli pohvaliti mobitelom na kojem se nalazi sve od plemenitih metala i dragulja do najfinije kože na torbicama u koje su svoje uređaje pospremali.

Jedan pogled na njihovu stranicu bio je dovoljan da shvatite o čemu je riječ.

"Meticulous craftmanship", "stunning aestethics", "English craftmanship", "finest leathers" ili "exotic skins" besmislene su frazetine koje bi vas trebale uvjeriti da je ovo nešto više od običnog i još češće zastarjelog mobitela u preskupom ruhu. Za razliku od nekih drugih luksuznih artikala koji s vremenom mogu čak i dobiti na cijeni, Vertuovi uređaji unatoč cijeni i kvaliteti korištenih materijala nisu pratili tehnološka kretanja i za godinu dana bili bi podjednako zastarjeli kao i uređaji za koje ste iskeširali par tisuća kuna.

Postoji mjesto za luksuz, ali Vertu nije to mjesto

Da ne bilo zabune, čak i u svijetu tehnologije postoje mjesta na kojima ima smisla trgovati luksuzom, ali to ni u kojem slučaju nije tehnologija koja se doslovno mijenja preko noći. Primjerice, iskeširate li 80 tisuća dolara za Megatrendove MKIII zvučnike, možete biti prilično sigurni da ste mirni narednih desetak godina (minimum), a velika je vjerojatnost da će i vaša djeca slušati glazbu na istim zvučnicima.

Dovoljno je pogledati bilo koju Appleovu, Samsungovu ili Googleovu prezentaciju i bit će vam jasno da trendovi u svijetu mobilne telefonije nisu u istoj kategoriji. Štoviše, Tim Cook i njegova ekipa svake godine predstavit će dva-tri nova uređaja i natjerati vas da se osjećate kao šljam jer nemate ovogodišnji iPhone.

No, vratimo se priči.

Kako je propao Vertu

Steve Jobs 2007. dodatno je otežao njihovo poslovanje proizvodom koji je bio upravo ono što je Vertu oduvijek želio biti. No, za razliku od Vertua, Apple je korisnicima davao luksuz koji se nije mjerio plemenitim materijalima koji su se nalazili na uređaju već onime što se krije "ispod haube". Čak su i najveći naivci u tom trenutku shvatili da je ono što može biti dostupno svima, daleko kvalitetnije od onoga što je dostupno rijetkima.

U kombinaciji s recesijom, Vertuov promet nepovratno je krenuo nizbrdo i prodaja od (navodnih) šezdesetak tisuća uređaja godišnje počela se drastično smanjivati. 

Najjednostavnije rečeno, Vertu se našao u istim problemima kao i bilo koja druga kompanija koja je proizvodila luksuzne uređaje. Sve do trenutka kada prosječni uređaj nije mogao učiniti ništa osim poziva, poruka, igranja "Zmije" i skladanja vlastitih melodija, njihovi uređaju dobro su se prodavali. Jednom kada su se pojavili pametni telefoni, a raznorazne inovacije pretvorile mobitel u suputnika bez kojeg ne možete, Vertuovi telefoni postali su smijurija i nije bilo te ručno šivene kože, dragulja i safirnog stakla koji vas je mogao uvjeriti u suprotno.

Dolazak mutnog spasitelja

Kompanija je promijenila nekoliko vlasnika, a tijekom godina nagomilala je dugove veće od 150 milijuna dolara. Telegraph je prije par mjeseci pisao o tome da je kontroverzni Murat Hakan Uzan iskeširao 50 milijuna funti za Vertu da bi samo par mjeseci kasnije neuspješno pokušao spasiti kompaniju (128 milijuna na ime duga plus preostali iznos od 1,9 milijuna za preuzimanje kompanije).

Inače, Uzan je čest posjetitelj sudova zbog niza malverzacija, a i sama kupnja Vertua provedena je pod sumnjivim okolnostima zbog kojih obje strane čekaju svoj dan na sudu. Iako trenutni vlasnik tvrdi da namjerava oživjeti posrnulu kompaniju, nakon otpuštanja 200 zaposlenika teško je povjerovati da će mutni poduzetnik biti rješenje koje su svi čekali.

Luksuzna tehnologija jednostavno nije put budućnosti, a kad tehnologiju podredite estetici, radi se o receptu za propast. No, znači li propast Vertua i smrt luksuzne tehnologije? Pokazat će vrijeme.