Pušiona: Intervju s Denisom Lalićem
KAKO je Pušiona, eto, postala samostalni dio Index-a i kako je ovo 104. po redu, u njoj ćemo objaviti intervju sa samim autorom. A pošto u ovom hotelu imam ogledalo čipo iza monitora, to neće biti problem.
Za početak, gospodine Denis, možete nam nešto reći o sebi? Odakle ste, čim se bavite u životu i slično…
Daj, Dena, nemoj me jebat s persiranjem. Pričaš sam sa sobom i persiraš. Stvarno si jadan. Nego, šta se tih pitanja tiče… Iz jednog sam sela blizu Splita. Ono, seljačina prava. Jebote, za obiteljskim ručkom mi vise glavne face lokalnog HSP-a i HKDU-a. Onda se šinem apaurinima da ne napravim sranje. A inače sam u Zagrebu, kao studiram i bavim se svakojakim pizdarijama. Mislim, pročitaj koju Pušionu pa ćeš lako skužit čim se bavim.
Znam, ja ih pišem. Nego, reci mi koliko istine ima u Pušionama? Konkretno, jesi stvarno nevin?
A ti to najbolje znaš. Gledaj, nekih 80% je istina. Ovo ostalo dodaš radi dojma ili zato jer me puklo tako. A to jesam li nevin… nisam, ali to ti ide u onih 20% radi dojma. Kužiš, to još nitko pisao, sex-kolumnu iz perspektive nevinog tipa pa je rulji to bilo zabavno. Kasnije je to prešlo u sve i svašta i nema više toliko veze s drkanjem. Pretvorilo se skoro u dnevnik.
Dobro, ali odakle ti inspiracija? Mislim, u svakoj neko novo sranje. OK, ima i onih u kojima je očito da si ih napisao priko kurca, ali uglavnom su OK. Pa možeš mi reći kako nastaju Pušione?
Hvališ sam sebe. Stvarno si u kurcu. A kako nastaju? Evo, možeš se popodne spustit sa mnom do tog kafića u kojem sad visim pa ćeš skužit. Naletit ćeš na tipa koji je puko od rata, bio snajperist tamo, frend mu se upucao kalašnjikovom u usta na metar od njega, nakon rata mu drugi poginuo u prometnoj dok je on vozio i ostavila ga cura. Čovjek se cijeli trese što od ludila što od tableta. S njim i još jednim tipom duvam i šmrčem spidaru. Taj drugi je nešto ala polukrimanalac s ljubavnim problemima. Naleti još ovi jedan koji svako dva mjeseca živi u drugom gradu, ali ovdje mu je baza, zatim par lokalnih dilera i konobarica koja je završila srednju slikarsku. Tu uvijek možeš skupit neku zanimljivu priču i pretvorit je u Pušionu. U Zagrebu opet visim s nekim drugim ljudima. Dva doktora koji su pokretne apoteke i još hrpom zanimljivih ljudi. Kužiš, s takvim ljudima se uvijek nekakve pizdarije događaju.
Dakle, pucaš se.
Nisam narkoman, više narkofil. Kužiš, nisam ovisan o drogama (osim cigareta), ja drogu jednostavno volim.
Je li pišeš urokan?
Ne volim to prakticirati, obično ispadne sranje na kraju, ali nekad moraš. Evo, ona davna Pušiona "Patnje mladog Werthera" nastala je jedne nedjelje u sedam ujutro. Tad sam imao kao nekakav deadline u nedjelju u podne. U subotu bio na party-u s Doktorom Matom, pojeo tri bombona i takav se pojavio kod njega u sobi. Vilica stegnuta, cijeli istrzan, pere te ljubav premo cijelom svijetu i imaš tako puno ideja, a tako malo memorije. I krepan si. I jebiga, složio si lajnu speeda, povuko je i takav napisao Pušionu. Ispala je skroz OK na kraju. Ovaj mi je stajao iza leđa i vario od smijeha ponavljajuću "Jeben ti mater, i ja bi takav posao!"
Dosta slobodno govoriš o tome. Kao da te nije briga da li će te murija možda probat ukebat preko Pušione. Ili je Denis pseudonim?
Normalno da je pseudonim. Kad se družiš s likovima koje sam već spomenuo onda ne znaš kako će tko od njih reagirati kad eventualno sazna da pišeš o njemu. Recimo, ne bi bilo zgodno da taj polukriminalac skuži da pišem o njegovim zgodama. Ili ovi što se rokaju. Onda se potpišeš s Denis, a njima promijeniš ime i svi sretni.
Dakle, frendovi ti ne znaju da o njima pišeš.
Znaju neki. Onda čitaju jednu za drugom da vide jesu spomenuti. Neki opet nemaju pojma da se radi o njima, ne znaju uopće da se bavim pisanjem. Imam dobru anegdotu s tim. Brijao sam s jednom curom i kad sam joj napokon pokazao Pušione, bila je jako konkretna. Citiram: "Ako ikad napišeš išta o meni, odgrist ću ti kurac." Zato bolje ne riskirat.
Tko se, dakle, krije iza Denisa?
Dena, odjebi. Skuži sam. Ima par čitatelja koji su uspjeli skopčati. To su stvarno fanatici, ali u principu jako malo ljudi zna. I draže mi je da je tako.
Reci mi, javlja li se itko na ovaj e-mail ispod tekstova.
Naravno. Dobijem dva-tri maila po Pušioni, a kad je nešto turbo-zanimljiv zna ih se dogodit i petnaestak. Javljaju se svakakvi likovi. Jednom mi se javila rulja iz Perzijskog zaljeva, naša ekipa na nekoj naftnoj bušotini. Jedan DJ se isto javio, par novinara i tako dalje. Ali uglavnom se javlja normalna ekipa ili Thompsonovi obožavatelji s prijetnjama ubojstvom i sličnim stvarima. Oni su mi najzabavniji. Zatim curice koje bi te željele upoznati pa te pozovu na kavu i joint i tako dalje.
I, jesi se našao s kojom?
Da, s dosta njih, ali uglavnom sve završi s tom kavom. Mislim, ipak nisam toliki frik, ali nikad ne znaš, možda ovako upozna ljubav svog života. Moš mislit.
I kako rulja reagira? Ima li kritika?
Normalno da ih ima. Ti Thompson-frikovi su jako konkretni u njima. Onda imaš ove ozbiljne čitatelje koji te kritiziraju da si zajebant i da rušiš ugled sajta pa te krenu jebat s time da koristiš previše psovki i tako dalje. Jebiga, šta da napravim. Da se pretvorim u štrebera-novinara koji će ih oduševljavat svojom objektivnošću i stilskom nenadjebivošću. Sorry, nisam taj tip i ako se budem morao pretvoriti u njega, prestajem s pisanjem. Opet, ljudi s kojima visim i koji su izvor Pušiona tako pričaju. I šta, da dođem tom liku gore koji je friknuo od rata i upadnem mu s pričom "Ej, legendo, ajde nemoj svako malo sve slat u pičku materinu. Ja ti to inače objavljujem, a ovi ti ne vole kad se psuje." Kužiš, licemjernim šupcima smeta psovka. Pa spustite se na "društveno dno" pa budite fini. Ispast ćete smiješni. A to dno postoji, a to što ga vi ne žele percipirat, nije moj problem.
Jesi možda dobio kakve ponude od izdavača da se objavi ovo u nekoj knjizi?
Od izdavača baš i ne, ali čitatelji to žele. Dobio sam hrpu mejlova u kojima oni traže da se to objavi, a da li će biti išta od toga, nemam pojma. Bila bi to zanimljiva knjiga, ali o njenoj "književnoj vrijednosti" ne bih baš pričao. Trebalo bi to doraditi. Ipak ovi tekstovi nastaju u pola do sat vremena. Tako da su poprilično sirovi i ogoljeli od nekih stvari koje bi trebalo ubaciti kad bi se išlo na knjigu.
I, za kraj, reci mi do kada će ići Pušione? Imaš li u planu prstati s tim?
Gledaj, dok god budem živio ovako kako živim, bit će i Pušiona. Bez obzira na lovu. Ovo je mjesto na kojem mogu napisati što god mi padne na pamet. Ono, imam apsolutno slobodu, a ne znam ikog osim ekipe iz index-a koja bi to dopustila. Dok god bude tako, bit će i Pušiona. Opet, kad se jednog dana uozbiljim i postanem "stup društva" (moš mislit) više neću imati o čemu pisati. Ali ako dođe do toga, obećajem da ču naći nekog sjebanog klinca sa smislom za humor i dat mu da nastavi. U krajnjoj liniji, Denis Lalić može biti bilo tko tko ne živi dosadnim životom i zna napisati rečenicu s početkom i krajem. Dobro, kao što se vidi, taj drugi kriterij i nije baš nužan.
Di ćeš sad?
Idem na kavu s tim ispaljenim tipom. Možda je rješio šta za duvat. Oš sa mnom?
Amo.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati