JEDNA OD NAJLJEPŠIH hrvatskih domoljubnih pjesama "Jasenovac i Gradiška Stara" svoj je revival doživjela prije par godina kada ju je u domoljubnom zanosu, uz pratnju tradicionalnog hrvatskog instrumenta sinthysizera, izveo Marko Perković Thompson.

Međutim, pjesma je naišla na neočekivano negativan prijem kod većine liberalnih medija te međunarodne zajednice, što je rezultiralo nizom nepravednih napada na Thompsona i njegovu publiku "u crnom".

Stihovi ove domoljubne pjesme, koja je u svojoj biti zapravo pjesma u slavu sporta, potpuno su krivo interpretirani te se pjesma povezivala s Ustašama, Crnom Legijom i sličnim mračnim stvarima hrvatske prošlosti.

To nimalo nije utjecalo na njenu popularnost pa je mladi i ponosni Hrvati pjevaju i dan danas.

Jedan od njih je i Matko, stanar BB-kuće kojem zbog pjevanja ove pjesme slijede i sankcije od RTL-a.

Sasvim nepravedno, mora se reći. Naime, i RTL je nasjeo na to sasvim krivo čitanje stihove ove pjesme koja zapravo slavi sport.

Da ubuduće ne bi dolazilo do ovakvih nasilnih čitanja stihova "Jasenovca i Gradiške Stare", bacio sam se u istraživanje i došao do iznenađujućih otkrića. No, krenimo redom, stih po stih.

Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara

Po dosadašnjim čitanjima ovih stihova od strane liberalnih medija i nekih povjesničara upitnog renomea, Jasenovac i Gradiška Stara predstavljaju ustaške logore u kojima su klali vojnici Maksa Luburića.

To je, nravno, sasvim krivo i tendenciozno. Samo potpuna neznalica može pomiješati Maksa Luburića s Maxom Butcherom, legendarnim američkim igračem baseballa (1910. - 1957.) koji je slovio kao uzor mladim Hrvatima koji su u tim ratnim godinama otkrivali čari ove igre na travi.

Jasenovac i Gradiška Stara, dakle, nemaju nikakve veze s klanjem nego se radilo o sportskim centrima u kojima se igrao baseball pa tako ni ova pjesma ne slavi klanje nego sport i kulturu tijela.

Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure

Iako se do sada ovim stihovima lijepilo značenje putovanja crnokošuljaša kroz Imotski, ako uzmemo u obzir gore navedene činjenice, jasno je da se radi o nepravednom iščitavanju.

Naime, ne radi se o Juri Francetiću ustaši, nego o poslovnom čovjeku hrvatskih korijena iz Pitsburga koji je jedan od najzaslužnijih za procvat baseballa u ratnoj Hrvatskoj četrdesetih godina.

Crnci o kojima stihovi govore zapravo su američki igrači baseballa koji u tada još rasističkoj Americi nisu uspjeli ostvariti značajnije karijere pa su sreću odlučili potražiti u Hrvatskoj čime se još jednom dokazuje da Hrvatsko u to doba nije bila rasistička nego zemlja naprednih stremljenja.

U Čapljini, klaonica bila, puno Srba Neretva nosila

Nakon svega gore napisanog, mislim da na ove stihove ne treba trošiti puno riječi. Jasno je da se radi o samo još jednom baseball centru, samo smještenom u Čapljini.

Što se drugog dijela stiha tiče, u njemu se, to je valjda jasno, proročanski najavljuje procvat turizma u Hrvatskoj što se potvrđuje u sljedećim stihovima.   

Oj Neretvo teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu

U ovim stihovima proročanstvo dolazi do punog izražaja. Svakom iole pismenom i oslobođenom predrasuda jasno je da se radi o izrazu hrvatskog gostoprimstva i pozivu gostima iz Srbije da posjete jadransku obalu, jedan od mediteranskih netaknutih bisera, i okupaju se u možda i najčišćem moru na svijetu.

Nakon ovog dijela pjesme, slijedi niz stihova koji su nastali puno godina kasnije. Da li su nastali, kako to književni znalci vole reći "u narodu" ili ih je ispjevao sam Marko Perković, pitanje je koje ostaje otvoreno.

No, jedna stvar je jasna. Radi se o stihovima koji se kritički odnose prema političkom stanju u Hrvatskoj, prema Crkvi i ustaškom pokretu te su jedni od, uvjetno rečeno, "najlijevijih" stihova hrvatske pisane riječi. No, krenimo redom.

Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani

Već na prvi pogled očito je oduševljenje koje izlazi iz svake riječi ovog stiha. Oduševljenje je posljedica ljubavi koje autor osjeća prema partizanima i društvenim promjenama koje su se u Hrvatskoj dogodile, a nisu im mogli odoljeti ni bivši komunisti.

Tako da je autor u samo jedan stih sažeo dva oduševljenja - ono partizana Božićem i ono vlastito njihovim oduševljenjem.

Tko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća

U ovom, možda i najdiskutabilnijem stihu cijele pjesme, autor nas upozorava na opasnosti povratka nekih mračnih vremena. Iako se do sada tvrdilo da se autor oduševljava povratkom Crne Legije, to je sasvim krivo i tendenciozno. Radi se o pozivu na oprez od iste.

Gospe sinjska ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju

Ovo je definitivno jedan od najprovokativnijih stihova hrvatske novije književnosti. Ovakvu rukavicu u lice Crkve nisu bacili ni najveći ateisti iz doba komunističke vladavine. Autor, očito veliki štovatelj lika i djela Stipe Mesića, doslovno izaziva Majku Božju. U smislu, "Ae kad si faca, uzmi Stipu" iskazavši pri tom radikalno ateistički stav do sada nezabilježen u hrvatskoj pisanoj riječi.

Oj Račane jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te

Nesklonost predsjedniku SDP-a i bivšem premijeru koja dolazi iz "lijevih krugova" neizreciva je i graniči s mržnjom što je u ovim stihovima autor precizno detektirao.

Nedostatak hrabrosti da se obračuna s napadima hrvatske desnice, da se suoči s privatizacijom, da osudi zločince, da uhiti Antu Gotovinu i tako dalje, na momente je dovodila i do destabilizacije države. Ukratko, radi se o jednoj od najkvalitetnijih kritika na račun Ivice Račana.

Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića

Zašto autor na kraju pjesme pozdravlja Antu Pavelića, diplomiranog inženjera brodogradnje sa Zavoda za brodogradnju i inženjerstvo morske tehnologije Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pitanje je koje će ostati otvoreno.

Pretpostavljamo da se radi o klasičnom književnom postupku neočekivanog završetka, završetka koji ostavlja niz otvorenih pitanja na koja će, možda, kažem možda, odgovoriti tek generacije koje dolaze.