Pušiona: Manson je pič.ica

MENE u zadnje vrijeme sve nešto na nešto podsjeti. To je prvi znak starenja. Drugi je kad umjesto o klubovima počneš pričati o restoranima, a umjesto čim si se dobro puko, o tome što si dobro jeo.

I tako me cijelo ovo sranje s Mansonom i Pulom i pokušajem da se koncert zabrani podsjetilo na dobra stara vremena u kojima sam bio mlad i drčan panker.

Bila su to ona vremena kad Manson kao takav još nije ni postojao, Cobain bio kontraverzni vrhunac, a cenzura u Hrvata odvijala se jako uvjerljivim metodama. I to bez uplitanja Crkve. Ekipa je bila bolesna sama od sebe.

Da ne duljim, ide legendarna Bekina izjava: "Manson je pičkica. Di je on bija kad smo mi krvarili devespete!?"

Vozili smo se u dijani prema Gradiću, po travu, a Beka se nije gasio. Organizirao je gitarijadu u ljetnom kinu i nije mogao prestati pričati o tome. Trebalo je nastupiti pet bendova iz Splita, uključujući njegov, a vrhunac je trebao biti nastup Kompleksa K. Oni su, barem je Beka tako tvrdio, već bili zvijezde.

Točno prije mosta na ulazu u gradić, tip ispred nas se zaustavio i počeo šprehati s ćelavcem koji mu se naslonio na prozor.

- Skuži debila, u pičku materinu! - pizdio sam - Sviraj mu!

- Daj, koji ti je kurac? - odgovorio je - Znaš ko je ovi ćelavi?

- Neman pojma.

- Luka, čoviče.

Rekao je to kao da je vidio Cobaina.

- A on je?

- Glavni debil u gradu. - rekao je to polunadrkano, poluparanoično.

- Kako to misliš?

- Pa imaš ove stare razbijače. Znaš ono, ekipa iz rata i te spike šta su skoro ka vlasnici grada. Kontroliraju drogu i to. A Luka i ovih još par naše generacije su u kompi s njima pa rade travu. Ovo in je punkt, ulaz u grad.

Gledao sam tipa. Bio je ćelav, s dvije ogromne naušnice i tetovažom gusara sa stisnutom šakom na nadlaktici. Ponašao se kao da je cesta njegova.

Kad se odmaknuo od auta, skužio je Beku. Nije prestajao buljiti. Gledao ga je nekim bolesnim, jebatćutimater - pogledom, a onda upro prst prema njemu i napravio pokret kao da puca.

- Koji je ovo kurac bija? - čudio sam se.

- Pa, ka, neće pankere u svomu gradu. - nervozno je pripaljivao cigaru. - Tip mi već godinu dana priti kako će me razbit. Zato i sređujen travu priko ovoga tipa. On uzme od Luke pa proda meni.

- I ti organiziraš gitarijadu tu? - cerio sam se - Stvarno si legenda.

- Ma murija će bit na koncertu pa neće bit frke. - trudio se zvučati kul.

Na brdašcu prije ulaza u grad, bilo je staro odmaralište koje je sad bila ruševina. Najidealnije mjesto za duvanje u gradu. Grad se vidio kao na dlanu, zajedno s ušćem i kanalom i s ove udaljenosti djelovao kao idilično primorsko mjesto s razglednice.

Lokalnu ekipu ta idila nije nimalo impresionirala. Visili su tu jer ih Luka i njegovi tu nisu dirali pa je mjesto fukcioniralo kao sigurno utočište.

Sljedećih mjesec dana, gitarijada je bila jedina tema. Cijelo popodne provodili bi u tom kinu, šminkali ga, čistili, postavljali binu, testirali razglas, a navečer bi, u Bekinoj garaži bend imao probe.

Na gitarijadi su se skupili svi lokalni alternativci, njih ukupno dvadeset, a s bendovima i njihovim ekipama koje se došle iz Splita bilo je ukupno pedesetak ljudi - metalaca, pankera, granđera, rokera - toliko "drogaša" na jednom mjestu nisu pamtili ni najstariji stanovnici Gradića.

Beka je cijeli dan bio pod adrenalinom, testirao razglas, održavao zadnju probu s bendom, raspoređivao ekipu koja mu je pomagala i cijelo to vrijeme pio tako da je pred početak cijele stvari bio kao avion uvjeren da će poletjet kad se napokon popne na stejđ.

Marina, Bekina žesnka, i ja sjedili smo na vrhu gledališta s pogledom na ulaz, da možemo kontrolirati park pred kinom, lika s kartama i dva murjaka koja su mu pravila društvo.

Cugali smo vino iz plastične dvolitrenke i zajebavali se. Ženi je kao pravoj pankerici sve išlo na kurac, a kad bi malo popila, valjala bi cinične komentare, uglavnom na Bekin račun što je bilo skoro zabavnije i od samog hepeninga.

Između njenih komentara, snimao sam situaciju. Bilo je oko jedanaest i stvar je trebala početi. Par nadobudnih u prvim redovima već se šutalo na mjuzu iz razglasa, Beka se penjao na stejđ, Ivona se dva reda ispod nas žvakala s gitaristom Kompleksa, a u kino je ulazila zadnja ekipa s klupica u parku.

Stvar je počela Bekinim bendom. Klasični repertoar - malo Nirvane, malo neartikuliranog nabijanja po instrumentima. Rulja je i dalje uživljeno brijala na sve to i nitko nije gledao prema vratima.

A tamo je počinjalo sranje. Najprije sam skužio trojicu murjaka kako dolaze do ove dvojice i spikaju nešto nakon čega je tip s kartama ispario.

Odjebao sam koncert i nastavio blesiti u park. Pet silueta išlo je prema ulazu, a kad su došli bliže, skužio sam Luku. Došao je do ulaza i pozdravio se s jednim murjakom. Sranje!

- Marina, gibaj! - rekao sam.

- Šta je? - zbunila se.

Pogledao sam prema vratima. Luka i ova četvorica već su ušli. Murjaci su izvadili pendreke i stali kod ulaza.

- Skuži! - pokazao sam joj murjake.

- A u kurac! - samo je rekla.

Otrčali smo do drugog kraja zida. Bio je visok oko tri metra, a pod se skoro nije ni vidio. Opet, ovamo se spremalo totalno sranje, a pederi su blokirali izlaz.

- Ajde priko! - rekao sam.

- Nema šanse, čoviče, skuži koliko je! - bila je skroz isparanoizirana. - Razbit će Beku i Ivonu!

- Vratit ću se po njih! Gibaj!

- Ali kako, jebote!

- Ja ću te držat. Ajde priko, jebote!

Prebacila je noge preko, a onda sam je uhvatio za ruku i lagano je spuštao. Bila je dolje.

Vraćao sam se po Beku i gledao prema stejđu. Luka i njegovi već su nervozno vrtili oko bine a onda je sranje počelo. Luka je stao na rub šutke i dočekao tipa šakom, onda drugog.

Onda su uletila ova četvorica i počela je šora. Pet nabildanih konja lupalo je ove sjebane klince iz prvih redova i bacalo ih kao da su od stiropora. Onda su još uletila dva murjaka i pendrecima im držala leđa.

Rulja je krenula prema vratima, a ovamo su ih s pendrecima čekala još trojica, a kroz park je trčalo pojačanje. Skoro svi murjaci u gradu bili su tu.

Beka je sa stejđa zbunjeno gledao u sve to, a ja sam trčeći prem dolje samo ponavljao "Ne budi glup! Molin te, ne budi glup!" Ali bio je. Kreten je uzeo gitaru za vrat, zaletio se i skočio usred rulje opizdivši jednog od tipova posred ćele. To ih je samo dodatno raspizdilo. Lupala su ga dvojica i murjak dok se u fetus položaju grčio na podu.

Uzeo sam jednu stolicu i opizdio jednog, a onda samo osjetio pendrek na leđima, nogu u stomaku i šaku na sljepoočnici. Sve odjednom. Pao sam, a sljedeće što sam vidio bila je patika kako mi se velikom brzinom približava faci. Nakon toga, mrak.

PS: Puno godina kasnije, ispostavilo se da mi je Luka drugi rođak pa se opisani oblik cenzure, zahvaljujući mom dugotrajnom i upornom lobiranju, na području Gradića sve manje primjenjuje.

Što se tiče institucija pravne države, stanje bi još dugo ostalo nepromijenjeno.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara