KAD STUDIRATE toliko dugo koliko i ja, počnu vam se po faksu događati kojekakve bizarne stvari. Recimo, na trećoj godini otkrijete da niste obavili nešto što su svi obavili na prvoj - strani jezik. I to ne bilo koji nego jedan iz skupine slavenskih.

I tako je komedija počela. Najprije je trebalo konzultirati nekog sa svoje godine i tu sam odmah naletio na problem. Koja je to "moja godina"?

Pa sam krenuo redom sa svim godinama koje mogu proći pod moje. Prva na redu, ona matična. Istina, među tom ekipom se nekad osjećam kao u vrtiću, ali da se naći i kvalitetnog svijeta. Njih dvoje, troje.

Upitam njih, a oni nemaju pojma što da mi savjetuju, ali čuli su da je kombinacija s ruskim OK. Ajde, dobro.

Sljedeća godina koja bi mogla proći pod moju je ona koju sam roknuo pa se cijelu uopće nisam pojavio na faksu tako da s nje znam samo jednog lika koji je i od mene stariji (skužili se na nekom partiju pa se skompali). Tip, naravno, nema pojma što da mi kaže.

I kad sam već bio pred odustajanjem, krenem po mobitelu vrtiti imena i skužim frenda s moje prave godine. Tip je već diplomirao i ima par godina radnog staža, ali jebiga, vrijedi probati pa makar sve završilo samo cugom i đojom.

I zovem lika, a ovaj kad je čuo što mi treba, zavario od smijeha.

- Pa kako da ja znam koji je najlakši, slušao sam to ima osam godina!
- Ma zna san da neš imat pojma, ali kontam, nismo se vidili ima par godina pa barem cugu neku da složimo.
- Ma nema frke za to, ali možda ti i ovo mogu riješit.
- Kako, jebote?
- Mlađa sestra mi je sad na prvoj pa ću je pitat.
- Zakon, ajde je pitaj je li se mogu uvalit naknadno. Nisan ima pojma da to moram.
- Nema frke.

Sutra se nalazimo u staroj birtiji kod faksa. Vlasnik birca nam odmah okrenuo turu uz: "Zašto više nema takvih studenata? Ova jebena Bologna će mi uništit kafić."

- I? - počinjem.
- Gledaj, ruski ti je najlakši jer su dobili neku novu lektoricu koja je OK.
- Zakon.
- Ja sam ti kopirao sestrinu bilježnicu, to, naravno, moraš malo proučiti - ceri se - a za ovo naknadno moraš ženu pitati. Ima konzultacije svake srijede u osam.
- U osan?! Pa je li ona normalna, jebote!

Sljedeća srijeda, osam sati ujutro. Ni kavu nisam popio, podočnjaci do poda, a sva roba smrdi po dimu. Noć prije zapeo s Lokijem u stanu i duvali dok nam se boje na Family Gayu nisu počele razlijevati iz ekrana po podu.

Hodnik prazan, samo neka dobro izgledajuća koka točno pred vratima ove Ruskinje. Dolazim do vrata i čitam ime - lektorica Snegovska. Onda ulijećem ovoj.

- Je li i ti čekaš ovu iz ruskog?
- Koju?
- Ovu... Snjeguljicu.
- Ne, čekam da portir donese ključ od vrata.
- A šta, ti si joj ka neka asistentica.
- Ne, ja sam lekotrica Snegovska.
- A u pičku materinu! - u sebi, naravno.

Uslijedili su momenti vrhunskog tupila i mijenjanja boja, a onda se napokon pojavio ovaj s ključem. Onda sam počeo sa standardnom žalopojkom. Pa radim pet poslova uz faks, pa izgubit ću prava, pa se sam financiram, pa... Uglavnom, žena pristala, ali uz uvjet da se redovno pojavljujem i pratim gradivo. A predavanja isto u jebenih osam sati.

Valjda ne moram detaljno opisivati taj crnjak. Osam sati ujutro, bez kave, na tri cigarete usred dječjeg vrtića koji se na ruskom trudi reći "Zovem se tako i tako." Onda, vjerovali ili ne, pjesmice o ruskom hruštu koji priča s ruskim volom, onda one knjige-slikovnice u kojoj tip dolazi u trafiku i na ruskom kupuje novine. Onda scene gdje brat i sestra idu na faks. Fakin dizaster!

I, naravno, svaki jebeni put prozove mene. Normalno, kad stršim ko govno u punču. Najstariji u jebenoj učionici. Mislim, žena je skužila da me boli kurac i da sam skužio da kuži da me boli kurac i kontala da od mog ruskog neće biti ni r, ali se valjda baš zato mlada i nadobudna odlučila suočit s izazovom karijere - naučit me kupit novine na ruskom.

Naravno, puko mi je film nakon prvih pet predavanja. Em je u osam, em je debilno, em se svaki put izblamiram ko kreten. Fak of, pa makar nikad ne diplomirao.

I tako je, malo pomalo, stigao i kraj godine. Sad treba Snjeguljicu užicat da me pusti na ispit. Upadam opet standardno u osam, ovaj put se sav ulickao, kontam, možda padne na šarm. Nabacujem najsmajl koji imam i krećem unutra.

- Dobro jutro, profesorice. - žena dvije godine mlađa od mene.
- O, to ste vi, kolega, mislila sam da ste odustali.
- Ne, nisam. Samo sam morao izbivati s posla. Znate, deadline mi je ponedjeljak pa svaku nedjelju sjedim za kompom do tri, četiri ujutro. Mislim, vidjeli ste me na što sam ličio onih par puta dok sam bio.

Gleda me.

- Vi bi na ispit?
- Da.
- Je li imate sve materijale?
- Naravno, kopirao sam teku od kolegice.

Kao, razmišlja.

- Dobro, dođite sljedeći tjedan na konzultacije pa ću vas ispitati.

Evo me i sljedeći tjedan. Učio pola dana prije i kurca nisam skopčao. Naštrebao par glavnih stvari, naučio kako kupiti novine i eto mene.

Žena mi najprije da nekakav kao test. Gledam to i krenem malo pomalo. Kad je prošlo vrijeme, žena uzme i krene ispravljati.

- Imate 23 točna, za prolaz treba 35.
- Molim?!?!?
- Pogriješili ste cijelu drugu konjugaciju.
- A šta? Ima dvije?

Žena me gleda.

- Druge uopće nije bilo u skripti! Evo, pogledajte!
- I riječi su vam krive.

Gledam.

- Kako?
- Znam da ćirilično I liči na latično N, ali ipak nisu isti.
- Dobro, to su lapsusi. - ja samouvjeren.

Žena gleda test, pa gleda mene.

- Kolega, je li vi išta znate?
- Znam kupit novine. - ko iz topa.
- Da čujem.

Krenem s kupovanjem novina, ali se sjebem čim sam ušao u dućan. Pozdravio tipa, a za pultom žena.

- Kolega, ovo neće ići. Vratite se za tjedan dana.

Gledam je i ne mogu vjerovati. Najprije mi je došlo da prospem: "Slušaj, srećo, nemoj me zajebavat s ruskim, koji će mi to kurac u životu?! Koji će kurac ikom normalnom?", a onda sam se skulirao na brzinu.

- Profesorice, možemo sad ozbiljno?
- Kažite!
- Radim pet poslova, imam godina više nego vi i samo mi treba ta dvojka da upišem sljedeću godinu. A mislim da je i vama u interesu da me više ne gledate.
- Dobro, kolega, ali kad smo kod ozbiljnosti, bili ste na tri predavanja, ne znate reći "Dobar dan" na ruskom i pokazujute ignoranciju kakva se sreće jednom u karijeri. Najniža ocjena koju sam upisala vašoj grupi je četvorka.

Poklopio se ušima.

- Dajte indeks!

Žena uzela indeks, upisala dvojku i, kao, pozdravljamo se. Ja stojim već na izlazu, gledam je i... jebiga, nisam se mogao suzdržati. Ipak je dvije godine mlađa i dobro izgleda.

- Oprostite, jeste možda za kavu?
- NE!!!!
- Dobro, onda drugi put.

E sad, zašto ja o ovom pišem skoro godinu dana nakon što se sve odigralo. Zato što sam prije par dana gledao drugi nastavak Gospodara prstenova i tako naduvan zabrijao igrati Warcraft. Staru dobro dvojku.

Krenuo googlati na temu, a tamo sve demo i šerver verzije. Nakon sat vremena, na nekom serveru u pički mile matere, našao punu, skinuo je, pokrenuo, krenula uvodna špica, ja se napalio ko malo dijete kad tamo, svi izbornici na - RUSKOM.

Idiot si je dao truda, valjda se dočepao koda ili koji kurac i preveo sve jebene izbornike na jebeni ruski. Tako da sad prekopavam materijale s faksa i tražim jebenu skriptu.